Vlasti u Gazi tvrde da je preko 2 800 ljudi, od čega su četvrtina djeca, ubijeno u izraelskim napadima od 7. oktobra, kada su Hamasovi teroristi ubili 1300 osoba na jugu Izraela i oteli 199 među kojima je veliki broj starijih osoba, žena i djece. Izraelska artiljerija i avioni i juče su bombama zasipali priobalnu enklavu koja je pod potpunom opsadom dok se vojska priprema za kopnenu invaziju. Više od milion ljudi, skoro polovina stanovništva Gaze, raseljeno je unutar enklave, saopštile su Ujedinjene nacije.
Nakon što je Hamas namjerno počinio masakr civila, Izrael je dobio izuzetno snažnu međunarodnu podršku uz jasna poruku da je pravo na odbranu neprikosnoveno i da na ratni zločin treba odgovoriti.
Međutim, u svjetlu stradanja velikog broja Palestinaca i razmjera razaranja u Gazi, postavlja se pitanje koliko daleko Izrael može da ide u svom odgovoru.
Akcije Izraela u Gazi izazvale su lavinu kritika humanitarnih i organizacija za zaštitu ljudskih prava, piše “Ekonomist” i navodi da je Btselem, izraelska organizacija za ljudska prava, optužila Izrael za “kriminalnu politiku osvete”, tvrdeći da razmjeri vazdušnih napada i blokada predstavljaju “ratne zločine koje su otvoreno naredili najviši izraelski zvaničnici”. Ljekari bez granica optužuju Izrael za nezakonito “kolektivno kažnjavanje” Gaze “u vidu potpune opsade, neselektivnog bombardovanja i prijetnje kopnenim sukobima”.
Evropska unija je, kako je prenio Rojters, saopštila da podržava pravo Izraela na odbranu, ali da to mora biti u skladu sa međunarodnim pravom, dok je generalni sekretar UN Antonio Gutereš pozvao tu zemlju da omogući brz i nesmetan pristup humanitarne pomoći Gazi.
“Ekonomist” međutim, pozivajući se na mišljenja pravnih eksperata, ističe da u praksi, međunarodno pravo i konkretna pravila koja regulišu ratovanje daju Izraelu značajnu slobodu za napade na Hamas. Prema članu 51 Povelje Ujedinjenih nacija države imaju pravo na samoodbranu protiv oružanog napada, pod uslovom da koriste “samo neophodnu i proporcionalnu silu”. “Proporcionalnost ne znači simetriju u vrsti korišćenog oružja ili broju izazvanih žrtava. To znači da braniteljska država može koristiti onoliko sile koliko je potrebno da se suprotstavi pretnji - i ništa više”, ističe britanski nedjeljnik.
Prema mišljenjima pojedinih pravnika izraelska kampanja zasada ispunjava te kriterijume. “Razmjeri Hamasovog napada, demonstrirana namjera i dokazani kapaciteti znače da je napad na Gazu ili čak njena privremena okupacija u cilju uništenja te grupe relativno lako opravdati”, kazao je Aurijel Sari, profesor prava na Univerzitetu Ekseteru koji predaje NATO oružanim snagama.
Ipak, pojedine akcije Izraela su naročito sporne.
Gaza je već danima bez struje usljed čega su vitalne usluge, uključujući zdravstvo, vodu i sanitarnu higijenu, na ivici kolapsa. Ljudi konzumiraju slanu vodu iz poljoprivrednih bunara što izazova zabrinutost zbog širenja bolesti, ističe Rojters. Rezerve gasa za agregate u svim bolnicama u Pojasu Gaze su na izmaku usljed čega su hiljade ljudi izložene riziku, saopšteno je juče iz UN.
Izrael je tokom prvih šest dana na Gazu bacio 6000 bombi, dok su u Iraku i Siriji za vrijeme kampanje protiv ID od 2014. do 2019. savezničke snage na čelu sa SAD u prosjeku mjesečno bacale dvije do pet hiljada bombi
S obzirom na nestašicu hrane, goriva i vode, stotine tona pomoći iz više zemalja čekaju u Egiptu na dogovor za njihov siguran prevoz u Gazu. Izraelski zvaničnici su više puta kazali da će Gaza “biti bez struje, goriva i vode” dok Hamas ne oslobodi taoce.
Izraelski zvaničnici ovaj potez pravdavaju tvrdeći da Hamas pomoć za civile preusmjerava u vojne svrhe. “Očigledno da postoji određeni nivo snabdijevanja koji bi Izrael trebalo da dozvoli. Pitanje je da li Izrael treba da obezbijedi struju područjima koja su očigledno pod kontrolom Hamasa, što će Hamas iskoristiti za napad Izrael”, kazao je Amihai Koen, profesor prava na Institutu za demokratiju Izraela u Jerusalimu. Sa druge strane, profesor Tom Denanbaum je za “Ekonomist” kazao da odluka Izraela predstavlja jasno kršenje zabrane izgladnjavanja civila, čak i ako je cilj izvršiti pritisak na Hamas.
Sa pravne tačke gledišta sporna je i odluka Izraela da zatraži od stanovnika sjevernog dijela Gaze da se evakuišu na jug, što su stotine hiljada ljudi već učinile. Hamas sa druge strane traži od stanovnika da ignorišu poruku Izraela.
Infrastruktura Gaze je u ruševinama i rijetka su mjesta gdje toliko ljudi može da ode. Međutim, “Ekonomist” ističe da su pravni aspekti komplikovaniji i dodaje da pravnici prave razliku između privremene evakuacije civila u ratnim zonama, što može biti zakonito, i trajnog raseljavanja, gdje je namjera da se spriječi njihov povratak, što je nezakonito. Izraelska vojska je poručila građanima da se ne vraćaju dok im oni to ne kažu.
Međutim, Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) tvrdi da uputstva o evakuaciji, u kombinaciji sa opsadom, “nijesu u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom”. Takođe, nije uvijek sigurno kretati se dok traje bombardovanje.
Na video-snimcima, čiju je autentičnost u petak potvrdio “Vašington post”, prikazana su tijela nekoliko osoba, uključujući i djecu, koja su po svoj prilici stradala u izraelskom bombardovanju dok su bježali ka jugu.
“Ne postoji bezbjedno mjesto, čak i kada ste na prelazu, plašite se”, kazao je juče za Rojters Hadil Abu Dahud. “Nigdje u Gazi nije bezbjedno. Gdjegod da odemo tu su granatiranje, plač, vriska i krv”.
Pitanje evakuacije je povezano sa karakterističnim uslovima u Gazi, gdje je Hamas duboko prepleten sa civilnom populacijom. Izraelska vojska nalaže svojim pripadnicim da prave razliku između boraca i vojnih objekata sa jedne strane i civila i civilnih objekata sa druge strane i nezakonito je namjerno gađanje civila. “Ekonomist”, međutim, ističe da ubistvo civila, pa čak i masovno, može biti zakonito ukoliko je to neophodno iz vojnog razloga i proporcionalno “u odnosu na konkretne i direktno očekivane vojne prednosti”.
Važan faktor u postupcima Izraela je i način na koji Hamas ratuje. “Gaza nije običan grad”, kazao je za “Ekonomist” Avihai Mandelbilt, bivši glavni pravni zastupnik izraelske vojske i bivši generalni tužilac od 2016. do 2022. godine. “To je vojni grad. Unutar naselja Gaze postoje hiljade legitimnih vojnih ciljeva. Ne možete ih razlikovati. Cilj Izraela je da uništi Hamas. Ako to želite postići, onda morate uništiti Gazu, jer je tamo skoro svaka zgrada tvrđava Hamasa. Evakuacija civila je stoga neizbježna, kazao je on. “Nema drugog načina - drugi način znači da će stradati”.
Međutim, zakon nalaže određenu selektivnost i svaka meta mora biti pojedinačno procijenjena, a razmjeri izraelskog bombardovanja izazivaju zabrinutost da se definicija vojne mete tumači krajnje slobodno. Primjera radi, Izrael je tokom prvih šest dana na Gazu bacio 6000 bombi, dok su u Iraku i Siriji za vrijeme kampanje protiv Islamske države od 2014. do 2019. savezničke snage na čelu sa SAD u prosjeku mjesečno bacale dvije do pet hiljada bombi.
Na sjeveru Gaze, gdje Izrael tvrdi da se ekstremisti Hamasa kriju u mreži tunela, građani su kazali da je Izrael juče bombardovao oblast oko Al Kuds bolnice. Medicinski radnici su za Rojters kazali da su izraelski avioni takođe bombardovali tri kancelarije urgentnog centra i doma zdravlja u gradu Gaza pri čemu je stradalo pet osoba.
“Veoma je teško vidjeti pravnu osnovu za ove napade”, kazao je Adil Hak iz Pravne škole Rudžers u Nju Džersiju. On je za britanski nedjeljnik kazao da je teško povjerovati da su sve te zgrade bile u aktivnoj upotrebi Hamasa kada su uništene, ili da njihova vojna vrijednost nadmašuje predvidivu štetu za civile koji se nalaze u njima ili u njihovoj blizini.
Mandelblit, međutim, tvrdi da se “svaka meta pravno ispituje”, a izraelska vojska je poznata po razvijenoj pravnoj službi. Vojni pravnici su važan dio svakog segmenta vojske i oni se konsultuju prilikom odabira meta.
Taj sistem će se vjerovatno u narednim nedjeljama naći na najvećem testu do sada. Jedan izraelski zvaničnik je prošle nedjelje u televizijskom obraćanju kazao: “Gaza će se na kraju pretvoriti u grad šatora. Neće biti zgrada”. Danijel Hagari, portparol izraelskih odbrambenih snaga se hvalio da na Gazu padaju “stotine tona bombi” i da je “naglasak na šteti, a ne na preciznosti”. Nijedna od ove dvije izjave nije u skladu sa zakonom, ocjenjuje “Ekonomist” i podsjeća da teroristička djela poremete čak i najprofesionalnije oružane snage. Kao primjere navodi mučenje zatvorenika nakon 11. septembra, kao i optužbe za ratne zločine protiv američkih, britanskih i australijskih snaga u Avganistanu i Iraku.
Na snimku objavljenom prošle nedjelje navodno su prikazani izraelski vojnici kako ubijaju palestinske napadače koji kleče i ističu bijelu zastavu. “Ako pošaljete desetine hiljada regruta u osvetničku misiju u gusto naseljenu urbanu oblast koju civili ne mogu da napuste, rezultat je sasvim predvidiv”, upozorio je Džek Mekdonald sa Kraljevog koledža u Londonu.
Ograničenja koja su primjenjivana u ranijim vojnim operacijama u ovom ratu ne važe, budući da je on već okvalifikovan kao pitanje opstanka. “Ovog puta to će biti rat do kraja”, kazao je Mandelblit. “Biće ili mi ili oni jer mi znamo šta će nam oni uraditi”.
Ipak, Koen za “Ekonomist” upozorava da zakon nije jedino o čemu treba voditi računa u ratu. “Činjenica da će dosta djece u Gazi, palestinske djece, stradati u napadu, čak i ukoliko je zakonito, razorna je za izraelski legitimitet širom svijeta”.
Bonus video:
