Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se svake godine 25. novembra. U Iranu se, međutim, malo zvanično govori o ovom danu.
Kada se mediji u Iranu bave pitanjem „nasilja nad ženama“, obično se fokusiraju na nasilje nad ženama u zapadnim zemljama gde ljudi navodno žive bez zaštite vjere. Pozivaju se na statistike koje navodno pokazuju mnogo veće nasilje nego u Iranu.
Međutim, statistike o nasilju nad ženama u Iranu teško je pronaći i često su nepotpune.
Aparat moći kao najveća opasnost za žene
„Najveća opasnost za žene u Iranu dolazi od države“, kaže iranska pravnica i vjerska naučnica Sedigeh Vasmagi za DW.
Ova 62-godišnja pravnica iz Teherana jedna je od najistaknutijih kritičarki Islamske Republike. Dugo je bila jedina žena koja je predavala na teološkom fakultetu u Teheranu.
Vasmagi posebno kritikuje zakone koji se temelje na striktnom tumačenju šerijatskog prava. „Ovi zakoni legitimišu upotrebu nasilja nad ženama i time mu daju pravnu osnovu.“
Primjer za to ova pravnica vidi u novom nacrtu zakona o obaveznom nošenju marama kao i u svim drugim strožim mjerama u vezi s kodeksom odijevanja žena „koje se masovno sprovode golim nasiljem“.
Vasmagi je živjela u Njemačkoj između 2011. i 2017. i radila kao gostujuća profesorka na Univerzitetu u Getingenu. Ovog aprila napisala je otvoreno pismo vrhovnom vođi Islamske Republike, Aliju Hameneiju u kojem propituje hidžab iz teološke perspektive.
Zakoni o hidžabu nemaju temelj u Kuranu, tvrdi Vasmagi, a kažnjavanje žena koje krše ta pravila imalo bi društvene, političke i psihološke posljedice.
Krajem septembra iranski parlament izglasao je kontroverznu reformu zakona o nošenju odjeće, koja predviđa do 15 godina zatvora za žene koje više puta budu uhvaćene bez pokrova za kosu.
Biće kažnjivo i objavljivanje fotografija žena bez marama na internetu, uz moguće zabrane izlaska iz zemlje. Ako takve slike žena prikažu tržni centri, muzeji ili restorani – prijeti im se zatvaranjem.
Diskriminacija kroz zakone
Za mnoge žene koje odbijaju da nose marame to znači život u strahu da će biti napadnute ili čak pretučene na smrt. Od tragične smrti Jine Mahse Amini u policijskom pritvoru u septembru prošle godine i protesta koji su uslijedili, mnoge su žene u javnosti odbile da maramu.
„U Iranu nasilje nad ženama predstavlja kontinuitet“, objašnjava iranska sociološkinja Azadeh Kian. Ona je direktorka Centra za rodne i feminističke studije na Univerzitetu u Parizu. Dugo se bavi istraživanjem ženskog pokreta u Iranu.
„Državno nasilje u javnosti nastavlja se u porodičnom nasilju“, kaže Kian. „Ako žena u Njemačkoj ili Francuskoj postane žrtva nasilja kod kuće, obraća se policiji. U Iranu policija primjenjuje nasilje nad ženama.“
Žene koje se u javnosti pojavljuju bez marame u povjerljivim razgovorima za DW govore o stresu kojem su izložene.
„U autu mi je pala marama. Snimile su me nadzorne kamere, a auto mi je zaplijenjen“, kaže jedna 50-godišnjakinja iz Teherana. „Najgora stvar je, međutim, kako je moralna policija bila neprijateljska tokom razgovara sa mnom i dopustili su sebi da viču na mene.“
Mnoge žene kažu da se moralna policija često pojavljuje neočekivano i pokušava da zastraši žene korišćenjem nasilja i brutalnosti.
Društvo stvara nove činjenice
„Ovo nasilje neće zastrašiti žene“, kaže iranski pravnica Sedigeh Vasmagi. „Kao članica ovog društva, posmatram duboku promjenu. Vjera u hidžab i maramu nestaje čak i među mnogim religioznim ljudima, i ženama i muškarcima. Vidim sve više religioznih žena koje više ne nose marame u svojim krugovima i podržavaju ih njihovi muškarci.“
Za sociološkinju Kian, ovaj razvoj ide čak i dalje. „Kada žene dožive nasilje na ulici, ponekad nepoznati muškarci stanu ispred njih i zaštite ih“, kaže ona.
Ona smatra izvanrednim da se to ne događa samo u tradicionalno liberalnijoj prijestonici Teheranu, već u cijeloj zemlji. Sada ima i vlasnika restorana i prodavnica koji bi radije zatvorili svoje radnje nego sproveli zabranu posluživanja nepokrivenih žena.
Iranska teokratija drži se svoje nazadne slike žena, dok iransko društvo sve više stvara novu realnost.
Bonus video:
