Svjetski lideri odaju počast preminulom bivšem američkom državnom sekretaru Henriju Kisindžeru, ali se istovremeno čuju i kritike na njegov račun, a neki čak i slave njegovu smrt, piše večeras Glas Amerike.
NE PROPUSTITE
Jednog od najuticajnijih američkih diplomata hvale kao vještog zastupnika interesa SAD, dok ga istovremeno na društvenim mrežama zovu i ratnim zločincem koji je za sobom ostavio štetu širom svijeta, ukazuje ovaj medij.
Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je tokom posjete Izraelu da je "Kisindžer postavio standarde za sve svoje nasljednike u ovom poslu" i da je "imao privilegiju da nekoliko puta dobije njegove savjete, posljednji put prije nekoliko mjeseci".
"Malo je ljudi koji su bili bolji učenici istorije. A još manje onih koji su istoriju, kao Kisindžer, stvarali", kaže Blinken.
Ruski predsjednik Vladimir Putin naveo je u poruci Kisindžerovoj supruzi da je američki diplomata bio "mudar državnik i da je njegovo ime povezano sa pragmatičnom spoljnom politikom koja je bila uspješna u postizanju detanta u međunarodnim odnosima i uspjela da izrodi najvažnije sovjetsko-američke sporazume koji su doprinijeli jačanju globalne sigurnosti".
Kineski predsjednik Si Đinping poslao je američkom predsjedniku Džou Bajdenu telegram saučešća. "Doktor Kisindžer će biti upamćen u kineskom narodu, i nedostajaće. Kina je spremna da radi sa SAD na razvijanju prijateljstva kineskog i američkog naroda, na promociji zdravih veza između dvije zemlje od kojih će građani imati koristi", navodi se u poruci koju je prenijela kineska državna televizija.
Kako ukazuje Glas Amerike, mnogi korisnici društvenih mreža u Kini žale zbog njegove smrti.
Francuski predsjednik Emanuel Makron je na mreži X napisao da je "Kisindžer bio istorijski div, i da su njegove ideje i diplomatija imale trajni uticaj na svijet".
Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen napisala je na društvenoj mreži X da su "Kisindžerova strategija i izuzetnost u diplomatiji oblikovali globalnu politiku u 20. vijeku, i da će njegov uticaj i nasljeđe nastaviti da odjekuju i u 21. vijeku".
"Njegova posvećenost transatlantskom prijateljstvu SAD i Njemačke je bila značajna, i uvek je ostao blizak njegovoj domovini Njemačkoj", napisao je kancelar Olaf Šolc.
Lideri Njemačke, u kojoj je Kisindžer rođen, odali su počast bivšem diplomati koji je kao dijete pobjegao od nacista.
U poruci saušeća Kisindžerovoj porodici, njemački predsjednik Frank Valter Štajnmajer je napisao da je "detantom i politikom razoružavanja, Henri Kisindžer postavio temelj za kraj Hladnog rata i demokratsku tranziciju u Istočnoj Evropi", koja je vodila ujedinjenju Njemačke, a kancelar Olaf Šolc istakao je Kisindžerovu posvećenost "transatlantskom prijeteljstvu SAD i Njemačke" i bliskost "njegovoj domovini Njemačkoj".
Oglasio je i bivši predsjednik SAD Džordž Buš Mlađi, rekavši da je "Amerika izgubila jedan od najpouzdanijih i najkarakterističnijih glasova u spoljnoj politici."
"Dugo sam se divio čovjeku iz jevrejske porodice koji je pobjegao od nacista još kao dijete, a onda se protiv njih borio kao američki vojnik. Kada je poslije izabran za šefa diplomatije, njegovo postavljenje na tu funkciju, kao izbjeglice, govorilo je mnogo o njegovoj veličini, ali i veličini Amerike", kazao je Buš mlađi.
Kisindžer je, podsjeća Glas Amerike, radio za dvojicu američkih predsjednika - Ričarda Niksona i Džeralda Forda, i dominirao je u spoljnoj politici kada su se SAD povlačile iz Vijetnama i uspostavile odnose sa Kinom.
Kritika Kisindžera, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir za učešće u pregovorima o obustavi vatre u Vijetnamu 1973, posebno je snažna na društvenim mrežama, gdje su mnogi i slavili njegovu smrt.
Magazin Roling stoun je objavio priču sa naslovom: "Henri Kisindžer, ratni zločinac koga je voljela vladajuća klasa, konačno mrtav".
Širom Južne Amerike, Kisindžera se sjećaju kao čovjeka koji je podupirao vojne diktature, tvrdeći da će to zaustaviti socijalizam u regionu.
Dokumenti su pokazali da su Kisindžer i Nikson podržavali državni udar kojim je 1973. svrgnut predsjednik Čilea. U diktaturi Augusta Pinočea kršena su ljudska prava, ubijani politički protivnici, otkazivani izbori, cenzurisani mediji, uništavani sindikati i političke partije.
"Umro je čovjek čija istorijska brilijantnost nikada nije mogla da sakrije njegovu moralnu bijedu", napisao je na mreži X ambasador Čilea u SAD Huan Gabrijel Valdes.
Direktor nezavisnost Dokumentacionog centra Kambodže, Juk Čang, opisao je Kisindžerovo nasljeđe kao "kontroverzno", iako se o tome nije mnogo govorilo u njegovoj zemlji. Skoro polovina populacije rođena je poslije 1979. kada su zbačeni Crveni kmeri, a čak i oni koji su preživjeli građanski rat sjećaju se američke umiješanosti i bombardera B-52, ali ne i Henrija Kisindžera, kaže Čang.
"Kisindžerova kampanja bombardovanja je vjerovatno ubila hiljade stanovnika Kambodže i utrla put divljanju Crvenih kmera koje je uslijedilo", ocjenjuje Sofal Ir sa državnog univerziteta Arizone, koji proučava političku ekonomiju Kambodže.
"Klaster bombe koje su padale na Kambodžu pod Kisindžerom nastavile su da uništavaju živote svakog muškarca, žene ili djeteta koji su prešli preko njih".
Kada je riječ o njegovom nasljeđu u Africi, mnogi istoričari upiru prstom na Kisindžerovu posjetu Južnoafričkoj republici u vrijeme aparthejda - samo nekoliko meseci nakon što je u ustanku u Sovetu ubijeno više od 170 crnaca, većinom školaraca.
"U tom vreme, SAD su bile saveznik aparthejda zbog sprečavanja širenja sovjetskog uticaja u Africi tokom hladnog rata", kaže Džon Stremlo, počasni profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Johanesburgu i dodao: "Mislim da Kisindžer nikada nije smatrao Afriku za nešto više od instrumenta u široj geopolitičkoj igri. I nije priznavao da Afrika ima svoj integritet, svoje ambicije i vrijednosti kojima treba izaći u susret".
Kisindžer je ostao uticajan u međunarodnim odnosima dugo pošto je napustio funkciju.
Bivši britanski premijer Toni Bler kazao je da je na Kisindžera gledao sa "strahopoštovanjem".
"Naravno, kao i svako ko se bavi rješavanjem najtežih problema u svjetskoj politici, i Kisindžer je bio kritikovan, nekad i odbacivan. Ali, ja vjerujem da ga nije motivisala "realpolitika", već iskrena ljubav prema slobodnom svijetu i želja da se takav zaštiti. Bio je čovjek koji je rešavao probleme, bilo da je riječ o Hladnom ratu, Bliskom istoku ili Kini".
Bonus video:
