U glavnom vojnom sjedištu Izraela, premijer Benjamin Netanjahu je pratio prvo oslobađanje talaca koje je držao Hamas, dok su se napolju njihove porodice na trgu u Tel Avivu okupile oko Benija Ganca, njegovog glavnog rivala za najvišu funkciju.
Ganc, bivši načelnik generalštaba i lider opozicije koji se pridružio Netanjahuovom ratnom kabinetu prošlog mjeseca, je zatražio od TV ekipe da ga ostavi samog s porodicama. Fotografije objavljene kasnije prikazale su ga kako grli pojedince u masi.
Suočen sa ogromnim talasom kritika zbog neuspjeha da spriječi šokantni upad Hamasa u Izrael 7. oktobra, Netanjahu izbjegava pojavljivanje u javnosti dok vodi rat na dva fronta - jedan protiv palestinske grupe a drugi za sopstveni politički opstanak.
Trenutni rat dodatno odgađa njegovo troipogodišnje suđenje za korupciju i očekivanu državnu istragu o tome zašto je Izrael pod njegovim vođstvom uhvaćen nespreman.
Poznat po nadimku Bibi, Netanjahu se možda nada da će spasiti reputaciju kroz vođenje rata i povratak talaca dok odbija da preuzme odgovornost. Međutim, njegov biograf Anšel Pfefer je rekao: “Bez obzira na to koliko Netanjahu uspije da se održi na vlasti, on neće spasiti reputaciju. On je sada nepovratno ukaljan neuspjehom da spriječi masakr 7. oktobra”.
Pfefer je dodao da su ispitivanja posljednjih nedjelja pokazala da Izraelci vjeruju bezbjednosnom establišmentu kada je u pitanju vođenje rata, ali ne Netanjahuu, piše Rojters.
“Propust 7. oktobra je njegova zaostavština. Kakav god uspjeh Izrael ostvari nakon toga, neće se pripisati njemu”.
Izraelci su od početka rata uglavnom ostavili po strani stranačku politiku, ali bi sa zaključenjem prve faze akcije u Gazi, naredne sedmice mogle označiti početak potencijalne završnice za Netanjahua, ocjenjuje portal “Politiko”.
“Beni Ganc je najvjerovatniji izazivač koji će istupiti i staviti tačku na Netanjahuovu dugu političku karijeru”, navodi “Politiko”.
Prije napada, Ganc je izrazio zabrinutost zbog opasnog “ekstremističkog” pravca u kojem Netanjahu i njegovi saveznici vode zemlju, ali je nakon 7. oktobra ipak bio spreman da se pridruži Netanjahuovom ratnom kabinetu zarad nacionalnog jedinstva. “Postoji vrijeme za mir i vrijeme za rat. Sada je vrijeme za rat”, izjavio je Ganc.
Od tada je Gancov rezultat u anketama naglo porastao, dok je Netanjahuov pao na najniži nivo u istoriji, navodi “Politiko”.
“Početak političkog povratka na uobičajene tokove desiće se u trenutku kada Ganc odluči da napusti vanredni kabinet”, izjavio je Nimrod Goren, akademik i analitičar sa Instituta za Bliski Istok.
“To će biti značajan trenutak, kada Beni odluči da ode, i javni politički diskurs će se promijeniti preko noći”, rekao je.
Rojters navodi da centrista Ganc, koji je skoro 40 godina proveo u vojsci, nudi Netanjahuu i njegovoj desničarskoj stranci Likud stabilniju vladu koja smanjuje uticaj ultradesničarskih i vjerskih koalicionih partnera na margine izraelskog društva.
Međutim, iako su u ratu možda ujedinjeni, oni se politički ne slažu.
Ganc se ove sedmice žestoko protivio odmrzavanju stotina miliona šekela političkih fondova namijenjenih ultraortodoksnim i desničarskim partijama koje podržavaju širenje izraelskih naselja. Ganc je u nedjelju najavio da će pet ministara njegove stranke glasati protiv izmjena budžeta, a u pismu Netanjahuu je kritikovao “isplatu koalicionih sredstava ili bilo kog dodatnog budžeta koji nije povezan sa ratnim naporima ili unapređenjem ekonomskog rasta”.
Netanjahu, Ganc i treći član ratnog kabineta, aktuelni ministar odbrane Joav Galant, kojeg je Netanjahu smijenio prošlog marta zbog protivljenja njegovom kontroverznom nastojanju da oslabi nezavisnost pravosuđa, trude se da obuzdaju svoj ogromni ego i kontrolišu snažni lični animozitet. Uprkos tome, sastanci vlade su često bučni, izjavila su za “Politiko” dva izraelska zvaničnika koja imaju pristup sjednicama. Oni su insistirali da ostanu anonimni.
Slično tome, dok je odbijao da se pridruži vladi nacionalnog jedinstva, bivši premijer Jair Lapid, lider centrističke partije Ješ Atid, najveće parlamentarne opozicione frakcije, bio je oprezan oko bilo kakvog poteza. Sve do sredine novembra izbjegavao je da se pridruži nekolicini uglavnom marginalnih političara i bivših premijera u pozivu Netanjahuu da podnese ostavku i da preuzme odgovornost za neuspjeh u sprečavanju napada Hamasa. On je 15. novembra konačno pozvao Netanjahua da se povuče. Kada ga je Likud napao, on je oštro uzvratio da želi novog premijera, ne nužno novu vladajuću stranku.
“Politiko” piše da se Netanjahu bori da održi disciplinu svojih ultradesničarskih koalicionih partnera. Neki od njih zagovaraju sve ekstremnije politike, uključujući blokiranje svake humanitarne pomoći Gazi, aneksiju pojasa i čak nuklearni napad.
Dvije trećine Izraelaca želi da zemlju vodi bilo ko osim Netanjahua
Sam Netanjahu je optužen za političko blaćenje nakon što je izdao niz saopštenja u kojima krivi izraelske vojne i obavještajne šefove jer nisu uspjeli da spriječe napad 7. oktobra. Bezbjednosni šefovi su prihvatili svoj dio krivice, ali Netanjahu nije, rekavši da će se ono što je pošlo naopako procjenjivati kasnije, vjerovatno u nadi da će se oporaviti njegov rejting.
Dvije trećine Izraelaca želi da zemlju vodi bilo ko osim Netanjahua, a jedna rasprostranjena optužba protiv njega je da nije postao istinski nacionalni lider i da je održanje koalicione vlade - odane vjerskim nacionalistima i ekstremističkim grupama naseljenika - stavio iznad nacionalnog interesa. Otuda, kako ističe “Politiko”, i negodovanje zbog odmrzavanja sredstava za ultraortodoksne svrhe i nelegalna naselja na okupiranoj Zapadnoj obali.
“Međutim, zarad nacionalnog jedinstva i iz opreza prema Netanjahuovim političkim vještinama i njegovoj istoriji povrataka uprkos naizgled nikakvim šansama, njegovi politički protivnici trenutno strpljivo čekaju pravi trenutak da ga izazovu”, ističe se u analizi briselskog portala.
Rojters piše da Ganc nema mnogo iskustva ili stila na svjetskoj sceni kao Netanjahu te da kritičari njegovo opušteno držanje tumače kao nedostatak odlučnosti i principa. Ganc je opisao sebe kao osobu koja je više istrajna nego dopadljiva.
Ganca često doživljavaju kao jednako ratobornog prema Palestincima kao i Netanjahua i on se suzdržao od bilo kakvog obećanja o državnosti koju oni traže, ali je u prošlosti podržao napore da se ponovno pokrenu mirovni pregovori s njima.
Iza scene, opozicione stranke lobiraju kod desetak umjerenih poslanika iz Netanjahuove stranke Likud da vide da li bi podržali glasanje o nepovjerenju, piše “Politiko”. Dodaje da su opozicioni lideri razgovarali i sa Šasom, strankom sefardskih hareda, koja je lijevi centar u fiskalnim pitanjima ali je konzervativna kada je riječ o vjerskoj i socijalnoj politici. To je čevrta po veličini stranka u Knesetu.
Protestni pokret
“Politiko” piše i da lideri protestnog pokreta koji okuplja više od 200 grupa koje su se usprotivile Netanjahuovoj kontroverznoj reformi pravosuđa razmatraju kada ponovno treba pokrenuti akcije s ciljem da ga svrgnu. Tokom većeg dijela ove godine, ovaj pokret, koji uključuje penzionisane generale, sudije, vodeće poslovne ličnosti i pripadnike rezervnog vojnog sastava, povremeno je tresao Izrael, dovodeći zemlju do zastoja.
Međutim, nakon sedmog oktobra, pažnja je preusmjerena na pomoć u evakuaciji, porodicama otetih i onih koje je ubio Hamas, te na pružanje podrške zajednicama na jugu Izraela. Oni sada počinju da razmišljaju kada da ponovo organizuju ulične proteste.
Oni strahuju da bi, ako ne preduzmu akciju, Netanjahu mogao opstati, izjavila je Šikma Bresler, fizičarka i majka pet kćerki, koja je postala jedno od najprepoznatljivijih lica protesta nakon što je predvodila kilometarsku kolonu demonstranata u maršu od Tel Aviva do Jerusalima.
“Ako ne učinimo ništa, moglo bi se desiti da odu svi osim njega, da svi šefovi bezbjednosnih agencija i vojske daju ostavku, a on ostane na funkciji i nastavi da postavlja svoje nekvalifikovane ljude na sve pozicije, što bi bila katastrofa,” izjavila je Bresler za “Politiko”.
“Neki tvrde da se to neće desiti i da je Bibi gotov, ali ja kažem da ne znamo i da ne možemo da rizikujemo”, dodala je. Bresler je istakla da je pokret prošli put izveo stotine hiljada ljudi na ulice - oko dva miliona ljudi je protestovalo jednom prilikom.
“Naučna literatura kaže da je magični broj učesnika koji je potreban da bi protest bio uspješan oko 3,5 odsto stanovništva. Mi smo imali više od 20 odsto aktivno uključenih stanovnika. To je bilo veliko buđenje normalnih, običnih ljudi u ovoj zemlji”, dodala je.
“Ovoga puta će biti još veće”.
Bonus video:
