Rat Izraela i Hamasa nosi zlokobnu poruku svijetu: Zaštitne ograde koje su dugo sprečavale izbijanje ratova sada se ruše. Naravno, Ukrajina je bila prvi znak toga. Nakon što je Rusija napala tu zemlju, to je brzo postao najgori sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata. Međutim, na početku, svijet nije znao šta da misli o tome. Da li je u pitanju “jednokratni” događaj ili početak nečeg drugog?
Sukob između Izraela i Hamasa signalizira da je započela nova era - ona u kojoj ratovi više nisu iznenadni događaji sa dalekosežnim posljedicama koji se dešavaju svakih desetak godina. Naprotiv, oni postaju redovna pojava i predstavljaju najznačajniju transformaciju u globalnim dešavanjima od napada na SAD 11. septembra 2001. Ovo je prelomni trenutak u istoriji, jer signalizira da sve što je stajalo na putu izbijanja sukoba sada pada u vodu. Države se više ne boje da krenu u okršaj, a rat je ponovo postao prihvatljiv.
Najhitniji izazov s kojim se svijet sada suočava jeste da se globalna arhitektura promijeni, tako da kada ratovi izbiju postoje nova rješenja da ih suzbiju i održe određeni status kvo
Dok je pažnja usmjerena na rat Izraela i Hamasa, tu je i tekući sukob u Nagorno-Karabahu; vojnici u stanju povišene pripravnosti na granici između Srbije i Kosova; vojni udari širom Afrike od Gabona do Nigera; i česti sukobi između Indije i Kine. Zatim, pored svega ovoga, postoji potencijal da se trenutni rat Hamasa proširi kroz region.
Ova nova era podriva temelje na kojima svijet počiva od Drugog svjetskog rata. I predstavlja globalnu “strukturnu promjenu”, koja će uticati na sve, od povezivanja do tehnologije i održivosti.
Prvo, kako ratovi izbijaju, počinju da fragmentiraju susjedstva oko sebe, ubrzavajući vertikalnu globalizaciju - stvarajući ambijent ispunjen zidovima i barijerama. Kakva god da je integracija postojala i njegovala se, ona se sada urušava.
Na Bliskom istoku, na primjer, Saudijska Arabija je sada “zamrzla” normalizaciju odnosa s Izraelom - korak u kojem su posredovale Sjedinjene Američke Države. I ako Arapski svijet ponovno počne da posmatra Izrael kao “crnu ovcu”, to će pokidati nove ekonomske veze koje su se formirale - poput onih između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) - i koje zavise od ujedinjenog, stabilnog Bliskog istoka.
Osim toga, kako se ova nova era rata odvija, svijet će početi da drugačije gleda na Zapad - posebno na Sjedinjene Američke Države. Kako izbija sve više sukoba, mnoge države će možda početi da se pitaju da li zapadni tabor gubi moć da donosi odluke i usmjerava svijet. I ako prijetnja zapadnim sankcijama više nije parališuća za države, to će ih vjerovatno navesti da počnu da upravljaju ratovima na svoj jedinstven način.
Već vidimo primjere ovoga. Na primjer, kada je rat Izraela i Hamasa izbio u oktobru, saudijski prestolonasljednik je nazvao svog iranskog kolegu kako bi razgovarao o tom sukobu. To je bez presedana - i predstavlja “geopolitičke nijanse” ove nove ere.
Osim toga, kada je riječ o pronalaženju mirovnog rješenja sukoba, novi diplomatski forumi će takođe početi da se nadmeću sa već uspostavljenima. Naravno, Ujedinjene nacije ostaju ključne, ali one više nisu jedina diplomatska opcija - tu je i nedavno prošireni blok BRIKS i Organizacija za šangajsku saradnju (SCO). A u nekim slučajevima, vlade potpuno zaobilaze diplomatiju. Dakle, kojem od ovih konkurentnih geopolitičkih blokova će se nacije u ratu obratiti?
Na kraju, pojavljuje se i nova grupa “rješavača problema” - države koje pokušavaju da zaustave rat i ponude “poslijeratna rješenja”. U slučaju rata u Ukrajini, novi posrednik je Katar, koji se nada da arapska neutralnost može dovesti Moskvu i Kijev za pregovarački sto. I naravno, zemlje poput Saudijske Arabije, UAE i Singapura spremne su da učine isto. Ove nacije će nastaviti da donose svoju formulu i ideje u ovu novu eru rata, oblikujući novi izgled regiona i ekonomija nakon sukoba.
Za svakoga ko zaista želi da vidi, svi znaci upozorenja su tu. U narednih desetak godina mogli bismo imati više sukoba i previranja nego što je svijet vidio u skoro jednom vijeku. A barijere koje su sprečavale izbijanje ratova u prošlosti - od zapadnih sankcija do građanskih pobuna - sve su ozbiljno urušene.
I kako ove postojeće zaštitne ograde padaju, ne grade se nove koje bi ih zamijenile, što znači da možda ulazimo u period sličan Divljem zapadu. Osim toga, kako nuklearno oružje počinje da se širi na talasu ratova i žarišta - poput ruskih nuklearnih bojevih glava u Bjelorusiji ili Južne Koreje koja želi da ugosti američko nuklearno oružje - započela je nova igra “nuklearnog šaha”.
Stoga, najhitniji izazov s kojim se svijet sada suočava jeste da se globalna arhitektura promijeni tako da kada ratovi izbiju, postoje nova rješenja da ih suzbiju i održe određeni status kvo. Jedna takva ideja bila bi sporazum između G20, koji bi podrazumijevao da će države koje pokrenu sljedeće ratove izgubiti sposobnost trgovine sa članovima te grupe.
U suprotnom, kako su države i kompanije zauzete trčanjem od požara do požara, od rata do rata, sile koje imaju potencijal da zaista transformišu svijet (i čovječanstvo) - od klimatskih promjena i vještačke inteligencije do demografske krize - počeće da izazivaju haos bez granica.
Autor je Abišur Prakaš, osnivač firme “The Geopolitical Business”
Članak je preuzet sa portala “Politiko”
Prevod: A.Š.
Bonus video:
