Onaj ko ovih dana želi da ode u Sderot, mora da prođe kontrolni punkt izraelske vojske. Kompletan grad je pod nadzornim kamerama, a u centrali koju vodi Avi Ezra može da uživo da se prati šta te kamere snimaju.
Centrala je posebno obezbjeđena i Ezra u nju može da uđe samo uz pomoć kartice s čipom. On je šef obezbjeđenja Sderota. Sedmog oktobra prošle godine doživio je napad koji se pretvorio u pravu noćnu moru.
Kad je sirena oglasila opštu opasnost, požurio je u centralu. "Najprije smo mislili da je to samo upozorenje na opasnost od ispaljenih raketa. Nismo očekivali da su teroristi upali u grad", kaže Ezra.
Ali, onda je počelo da stiže sve više telefonskih poziva. Nakon nekog vremena, Ezra i njegove koleginice i kolege na snimcima nadzornih kamera vidjeli su terenska vozila na kojima su bili teško naoružani teroristi.
Borba za Sderot trajala je 24 sata
Kao i u drugim mjestima uz granicu s Pojasom Gaze, i u Sderotu su se izraelski vojnici i policajci trudili da odbiju teroriste. U početku to nije bilo nimalo lako. Bio je praznik i na smjeni u policijskoj stanici u Sderotu bilo je malo ljudi. Militantni Palestinci očigledno su znali gdje se policijska stanici nalazi i napali su je.
Borba za Sderot trajala je više od 24 sata. Policijska stanica je u borbama toliko oštećena, da je u međuvremenu zgrada srušena. Samo u Sderotu je 7. i 8. oktobra ubijeno više od 20 policajaca i više od 50 civila. Teroristi su tih dana ukupno ubili 1.200 ljudi.
"Taj napad je bio nešto potpuno novo“, kaže Ezra. "Mislio sad da smo u nekom filmu. Sve što smo vidjeli bilo je potpuno nestvarno".
Naoružani vojnici u školama
Danas, gotovo pet mjeseci kasnije, Ezra pokušava da u jednoj školi u svom gradu širi optimizam. Dvadesetak nastavnica sjedi u učionici – prostoriji sa malim prozorima koji imaju metalne poklopce. Ona se koristi i kao sklonište. U slučaju raketnog napada učenice i učenici imaju maksimalno 15 sekundi da se tu sklone na sigurno. I prije nekoliko dana je bila oglašena opšta opasnost. Dječija igrališta u gradu su prazna.
Sada se škole ponovo otvaraju. Ezra obećava da će u svakoj biti po jedan naoružani vojnik. A jedna nastavnica kaže: "Kad sve to čujem, nemam volje da radim".
Dganit Hargov želi da pomogne koleginicama, pa i ona, kao i Ezra, širi optimizam. Ipak kaže: "Mi stanovnici Sderota živimo pod opštom opasnošću. Svaki šum čovjeka odmah uplaši", kaže Hargov i dodaje da neku djecu onda više nije moguće umiriti.
To je izazov ovih dana. Nastavnice žele da pomognu učenicama i učenicima, a pritom se i same boje. Sedmi oktobar je promijenio ljude u Sderotu. Ubijeni su i roditelji nekih učenika.
"Strah je uvijek prisutan"
Sderot ima oko 30.000 stanovnika. Prognoziralo se da bi do kraja ove decenije broj stanovnika mogao da se udvostruči, ali sada su veliki dijelovi grada prazni. Do sada se vratio samo svaki treći stanovnik tog grada. Komesar za bezbjednost, Ezra, kaže da je grad sada mnogo bezbjedniji nego što je bio prije 7. oktobra 2023.
I nastavnica Hargov kaže da se osjeća bezbjednije – ali dodaje i da je strah uvijek prisutan. "Pojas Gaze je tu, možemo da mahnemo ljudima tamo".
Napadi izraelske vojske u Pojasu Gaze često se mogu čuti i u Sderotu. Vojska već mjesecima bombarduje to područje i navodi da je to reakcija na rakete militantnih Palestinaca. Cilj je, navodi vojska, potpuno uništenje terorističke grupe Hamas.
S druge strane, prema navodima Ministarstva zdravlja u Pojasu Gaze, koje je pod kontrolom Hamasa, do sada je tamo poginulo najmanje 30.000 ljudi, većinom civili. Ujedinjene nacije smatraju da je ta brojka vjerodostojna.
"U Pojasu Gaze postoji samo teror"
Or Fridman ovog podneva ima pune ruke posla. Mnogo je narudžbina, a on upravo iz peći vadi picu s maslinama. Njegovu piceriju je 13. oktobra gotovo potpuno uništila jedna raketa. Obnovio je.
Prvo kaže da vjeruje da u Pojasu Gaze ima ljudi koji će biti protiv rata. A onda mijenja mišljenje. "Teror ne može da se pobijedi", kaže Izraelac. "A izgleda da tamo postoji samo teror. I civili su teroristi, jer oni u svojim stanovima ili drže taoce ili imaju rakete ili municiju". Zato misli, koliko god da mu je zbog toga žao, da "Pojas Gaze mora biti uništen". Stanovnici Pojasa Gaze moraju biti prebačeni u zemlje kao što su Turska ili Egipat, smatra Fridman.
Sderot je i prije 7. oktobra bio konzervativan grad. Ljevičarski, izraelski mirovni pokret tu nema jako uporište. Teroristički napad u oktobru kod većine stanovnika je utvrdio mišljenje da mir s Palestincima u Pojasu Gaze jednostavno nije moguć.
Šta Fridman osjeća kad vidi gotovo potpuno razoren sjever Pojasa Gaze? Kad čuje da djeca tamo gladuju? "Za to su sami krivi", kaže.
Nakon 7. oktobra jaz između ljudi, između Izraelca Fridmana i Palestinaca u Pojasu Gaze – ne može biti veći. A od Sderota do Pojasa Gaze je manje od dva kilometra.
Bonus video:
