Autokratije su u većini među zemljama u razvoju i zemljama ubrzanog razvoja, pokazuje studija njemačke fondacije Bertelsman. Kancelar, Olaf Šolc, upozorava da demokratiju moraju da brane ljudi.
Brojke su otrežnjavajuće: prema novoj studiji, kvalitet demokratije se pogoršao u posljednjih 20 godina u 137 zemalja koje se mogu opisati kao zemlje u razvoju ili kao tzv. zemlje ubrzanog razvoja. Prema "Indeksu transformacije Fondacije Bertelsman", danas postoji 63 demokratija naspram 74 autokratija.
Na predstavljanje Indeksa transformacije Fondacija je ovog ponedeljka pozvala i njemačkog kancelara, Olafa Šolca (SPD). S obzirom na to da je desničarski populizam u porastu i u Njemačkoj, Šolc je rekao da je zadovoljan što su stotine hiljada ljudi nedavno zbog toga izašle na ulice: "To nije došlo odozgo ili od stranaka. Tačno je da moramo da razmišljamo o odbrani demokratije, ali to nije igra i to se ne radi na internetu, već smo to mi. Mi moramo sami da zaštitimo demokratiju".
Ono što u Njemačkoj još uvijek uspijeva u mnogim zemljama svijeta postaje sve teže. Prema studiji Fondacije Bertelsman, samo u posljednje dvije godine, koje obilježavaju nova geopolitička situacija, ruski agresorski rat protiv Ukrajine i pandemija korone, izbori u 25 zemalja bili su manje slobodni i pošteni nego prije. Istovremeno, u 39 zemalja sve više su ograničene sloboda izražavanja i sloboda štampe.
Pandemija pogoršala situaciju
Sabine Doner, koja je učestvovala u izradi studije, za DW govori o tome kakve je posljedice na demokratski razvoj ostavila pandemija tokom koje je uvođen policijski čas i privremeno su ograničavane građanske slobode: "Pandemija je bila prilika da se još više ograniče prava i da se još više moći koncentriše u rukama vlada. Ali, u suštini, pandemija nije stvorila probleme. Oni su već postojali".
Njemačka Fondacija Bertelsman tvrdi da je njena studija najveće i najopsežnije istraživanje te vrste. Ona se bazira na 5.000 stranica izvještaja o zemljama koje fondacija sastavlja uz pomoć 300 stručnjaka, univerziteta i trustova mozgova u oko 120 zemalja. U njoj se ispituje stanje demokratije, ekonomski razvoj i načini na koji vlade djeluju. Sve tri kategorije trenutno su na istorijski najnižem nivou.
Pozitivan trend: demokratije se polako bude
Ipak, Sabine Doner ne želi da očajava, uprkos svim negativnim izvještajima. Ona ukazuje da u etabliranim demokratijama raste svijest da svijet postaje sve manje slobodan: "U posljednje dvije do četiri godine, građani i vlade, demokratske države, uključujući i nas ovdje u Njemačkoj, postali su oprezniji u pogledu izazova koji proizlaze iz autokratije. Ti izazovi su znatno veći nego prije deset godina, ali mislim da smo sami za to krivi.“
Da li su demokratije suviše spore i nefleksibilne?
Autoritarni vladari vole svoje postupke da pravdaju tvrdnjom da su demokratije suviše glomazne, nedovoljno fleksibilne i da više ne mogu da održe korak s globalnom konkurencijom. Studija se suprotstavlja takvim tvrdnjama: ako procjenjujete koliko su djelotvorne vlade, recimo tokom pandemije, onda vidite da su loše organizovani i korumpirani režimi poput onih u Kambodži, Venecueli ili Zimbabveu prošli najgore. Svih 45 zemalja s najnižom efikasnošću ne spadaju u demokratije.
Sabine Doner tvrdi da se autokratije ne ponašaju razboritije od demokratija u kriznim vremenima, što je, kaže, bilo vidljivo i u ponašanju Kine tokom pandemije: "Vidjeli smo to u pandemiji korone, kada je postalo jasno da strogi karantin ne funkcioniše. I vidjeli smo da je bilo velikih protesta, uprkos svoj represiji. Ne samo da je u autokratiji teže prepoznati pogrešne postupke, nego ih je teže i ispraviti. A autokratije mogu da se nađu i pod pritiskom, jer stanovništvo nije zadovoljno rezultatima.
Građanske inicijative su ključne
Građanske aktivnosti ljudi koji podržavaju slobodne izbore, slobodu štampe i podjelu vlasti ostaje ključno kada je reč o suzbijanju autokratskih tendencija. Ako tu postoji kontinuirani pritisak, onda odbrana od autokratskih tendencija može da bude uspješna. U studiji se kao primjeri navode nedavni izbori u Keniji i Zambiji, kao i oni u Poljskoj i Moldaviji.
A da li kulturni ili vjerski uticaji u tome igraju manju ulogu. Odnosno, mogu li npr. muslimanske zemlje poput onih u Zalivskom regionu same da potisnu autokratske tendencije? Sabine Doner kaže: "Ne znam zašto to ne bi uspjelo. Uzmimo za primjer Tajvan ili Južnu Koreju. To su zemlje kojima se dugo upravljalo autokratski i koje su se u početku ekonomski modernizovale. Sada su one veoma stabilne i uspješne demokratije. Ne postoji nekakav automatski mehanizam koji to sprečava.“
Pozitivni primjeri: Južna Koreja, Kostarika, Čile, Urugvaj
Glavni zaključak studije glasi: sve zemlje još uvijek najbolje prolaze ako su demokratske i u njima postoji vladavina prava. U saopštenju koje prati objavljivanje "Indeksa transformacije 2024." o državama poput Južne Koreje, Kostarike, Čilea, Urugvaja i Tajvana navodi se: "Usidrene u vladavini prava i strateški orijentisane – njihova javna uprava ne samo da obezbjeđuje dobre rezultate u obrazovanju, zdravstvu i poboljšanju životnog standarda, već i kad je u pitanju jačanje demokratije".
A tamo gde demokratija već funkcioniše, vlade, prema studiji, moraju da traže konsenzus kod najširih mogućih grupa stanovništva – mnogo više nego prethodnih godina. Čak i ako to postaje sve teže u atmosferi sve veće polarizacije.
Bonus video:
