NATO je 1999. napao Jugoslaviju, navodeći da time sprečava humantarnu katastrofu na Kosovu. Time je prekršio međunarodno pravo. Rusija se poziva na to, da bi opravdala agresiju na Ukrajinu. Međutim to je sasvim pogrešno. Poslije višemjesečnih pregovora, koji nisu urodili plodom, 24. marta 1999. NATO se umiješao u građanski rat između Vojske Jugoslavije i srpskih snaga bezbjednosti s jedne strane i paravojnih jedinica OVK s druge strane.
Zemlje NATO su bombardovanjem htjele da primoraju Slobodana Miloševića, predsjednika SR Jugoslavije, da prekine etničko čišćenje na Kosovu i tamo spriječe humanitarnu katastrofu.
Međutim, za te vojne udare, u kojima su ubijeni mnogobrojni civili - NATO nije imao mandat UN.
Države NATO, pod vođstvom predjsednika SAD, Vilijama Bila Klintona, brzo su - same sebi dale mandat - ukazujući na „humanitarnu intervenciju“ koja je neophodna da se spriječe gore stvari i da se sprovedu rezolucije UN koje Jugoslavija nije sprovela.
Međutim, poslije 25 godina, većina pravnika koji se bave međunarodnim pravom smatraju da takva vojna misija NATO nije bila pokrivena međunarodnim pravom.
Prevladavajuće mišljenje - NATO bombardovanje je bilo kršenje međunarodnog prava
„Ako pitate za prevladavajuće mišljenje, onda je to bilo kršenje međunardnog prava. Unaprijed je bilo rečeno da će se vojne mjere protiv Srbije preduzimati samo uz odobrenje Savjeta bezbjednosti. Druga opravdanja se ne mogu uzimati u obzir, u svakom slučaju, ne prema prevladavajućem mišljenju“, kaže u intervjuu za DW, Volf Hajnčel fon Hajnajg, profesor međunarodnog prava na Evropskom univerzitetu Viadrina u Frankfurtu na Odri.
Razlozi koje su zapadni političari navodili za napad NATO kretali su se od zaštite stanovništva na Kosovu, preko stabilizacije situacije na ratom zahvaćenom zapadnom Balkanu, do blokada Rusije i Kine u Savjetu bezbjednosti UN.
I tadašnji njemački ministar inostranih poslova Jozef Joška Fišer govorio je o intervenciji koja je moralno neophodna da bi se spriječili masakri poput onih u Bosni i Hercegovini.
„Sve je to lijepo, ali međunarodno pravo ne stvara mala grupa i to nije običajno pravo. Za to nam je potrebna ogromna većina država. A mi je jednostavno nemamo“, kaže na to stručnjak za međunarodno pravo Volf Hajnčel fon Hajnajg.
Apsurdni argumenti Rusije za aneksiju Krima i invaziju Ukrajine
Napadi NATO na Jugoslaviju, koji su okončani tek 10. juna 1999. kada je Slobodan Milošević popustio - na neki način je bio prvorodni grijeh, veliki pad međunarodnog prava.
„Argumente osam NATO država koje su bile u to uključene, ponovo smo čuli kada se radilo o aneksiji Krima“, kaže Volf Hajnčel fon Hajnajg, opisujući posljedice tog postupka prije 25 godina.
Jer, prilikom aneksije Krima 2014. Rusija se pozvala na navodni presedan da zaštiti stanovništvo Krima od navodnih prijetnji. Isti obrazac ponovio se posle napada na Ukrajinu 24. februara 2022. Ruski predsjednik Vladimir Putin je tvrdio da je narod istočne Ukrajine zatražio pomoć i pozvao se na Povelju UN kao opravdanje za „specijalnu vojnu operaciju“.
Stručnjak za međunarodno pravo Volf Hajnčela fon Hajnajg o tim argumentima kaže:
„Čak i ako se prizna humanitarna intervencija, ruski argumenti su naravno apsurdni. Ne može biti govora o tome da su uslovi koji su tada vladali na Kosovu – pominjem samo zloglasno etničko čišćenje – vladali na Krimu, a ni na jugoistoku Ukrajine“.
NE PROPUSTITE
Račun za Kosovo
Dakle, situacija na zapadnom Balkanu prije 25 godina ne može se porediti sa Ukrajinom danas. Ruska invazija i rat protiv Ukrajine ostaju ilegalni prema međunarodnom pravu.
„Ovo je račun za Kosovo: sada smo suočeni sa istim argumentima koje smo iznijeli tada, mada se činjenice, naravno, fundamentalno razlikuju", rekao je Hajnčel fon Hajnajg sa Evropskog univerziteta u Frankfurtu na Odri.
Pravno suočavanje sa operacijom NATO protiv Jugoslavije - nije uspjelo - ni pred UN tribunalom za Jugoslaviju, kao ni pred međunarodnim sudovima.
U aktuelnom slučaju rata u Ukrajini, Međunarodni sud pravde u Hagu je još u martu 2022. godine naredio da Rusija mora prekinuti sva borbena dejstva u Ukrajini. Međutim, Rusija to ignoriše. U toku je glavni proces, u kojem se radi o Konvenciji o genocidu.
Bonus video:
