Robert F. Kenedi Mlađi, potomak jedne od najpoznatijih američkih političkih porodica, kandiduje se za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Ali, za razliku od svojih pokojnih stričeva - predsjednika Džona F. Kenedija i senatora Teda Kenedija (koji se neuspješno kandidovao za predsjednika 1980) - ili njegovog pokojnog oca, senatora Roberta F. Kenedija (koji je ubijen tokom sopstvene predsjedničke kampanje), RFK Mlađi ne vodi kampanju kao demokrata. Umjesto toga, vodi je kao vođa novoformirane treće stranke, Mi građani. Tako se odvija najnovije poglavlje u bizarnoj i sve opasnijoj deformaciji savremene američke politike.
Mnogi politički komentatori kritikovali su Kenedija zbog pokretanja kampanje koja bi mogla odvući razočarane demokrate od predsjednika Džoa Bajdena i predati Bijelu kuću Donaldu Trampu. Prema istraživanju koje je sproveo Siena koledž među biračima u šest ključnih država (Arizona, Džordžija, Mičigen, Nevada, Pensilvanija i Viskonsin), više demokrata nego republikanaca (18 odsto naspram 16 odsto) vjerovatno će podržati Kenedija. Ne čudi to što je milijarder Timoti Melon, republikanski megadonator, finansirao Kenedijev super PAC (navodno nezavisnu organizaciju koja može zakonski prikupljati i trošiti neograničene svote u ime kandidata).
Izbor Kenedijevog potpredsjedničkog kandidata, Nikol Šanahan, 38-godišnje advokatice za patente i bivše pristalice demokratskih ideja i kandidata, pruža dodatne dokaze da Kenedi cilja demokratske glasače. Šanahan sebe naziva razočaranom demokratkinjom i javno je pozvala istomišljenike da podrže Kenedija. U okviru njene brakorazvodne parnice 2023. godine sa suosnivačem Gugla Sergejem Brinom, navodno je tražila više od milijardu dolara (samo jedan odsto njegove procijenjene neto imovine). Taj iznos bi je stavio u izuzetno povoljan položaj da pomogne finansiranje kompleksnih i skupih napora da se Kenedi uključi u izbornu trku u svih 50 država.
Bez obzira na sve neizvjesnosti koje je izazvala Kenedijeva kampanja, jedno je jasno: populizam raste u oba tabora, kako sa lijeve, tako i sa desne strane. I Tramp i Kenedi su se usmjerili na klasične populističke teme, mada sa nekoliko intrigantnih varijacija. Na primjer, ako se uporedi Trampov inauguralni govor iz 2017. sa nedavnim Kenedijevim govorom o "stanju unije", uviđa se da je njihov centralni motiv identičan: gubitak i obnova američke veličine.
Trampov mračni narativ o padu Amerike obuhvata "zarđale fabrike razbacane poput nadgrobnih spomenika", infrastrukturu koja "je oronula i u raspadu", "bogatstvo naše srednje klase... otrgnuto iz njihovih domova i raspoređeno po cijelom svijetu", i "milione i milione američkih radnika ostavljenih na cjedilu". Dok elita u Vašingtonu prosperira, "narod je platio cijenu". Tramp obećava da će zaustaviti pad stavljajući "Ameriku na prvo mjesto".
Kenedi, takođe, vidi prizor pun krvoprolića. Ali u njegovom narativu dominiraju "hronične bolesti", "depresija", "mentalne bolesti" i "usamljenost". Kao Tramp, on se žali na oronulu infrastrukturu i srednju klasu koja je "ispražnjena". I kao Tramp, on krivi elitu: "Sve novo bogatstvo posljednje generacije otišlo je milijarderima i transnacionalnim korporacijama". Ali, iz perspektive Kenedija, najveće zlo od svega je to što je Amerika postala "najbolesnija zemlja na svijetu". Njegovo obećanje je da će 'ponovo učiniti Ameriku zdravom'.
Kenedijev naglasak na zdravlju odražava njegov javni rad kao advokata za životnu sredinu i, u posljednjih nekoliko godina, kao snažnog protivnika vakcina. On vidi zavjeru zlokobnih korporacija i javnih zvaničnika da zatruju životnu sredinu i društvo - jedno po jedno. Na vrhuncu pandemije lažno je tvrdio da je dokazano da vakcine za kovid-19 "imaju negativnu efikasnost, zbog čega su ljudi skloniji infekciji nego da ne preduzimaju ništa". Navodno je čak otišao toliko daleko da tvrdi da je kovid-19 "etnički ciljan" kako bi poštedio "Jevreje Aškenaze i Kineze".
Niko ozbiljno ne vjeruje da Kenedi može da osvoji predsjedništvo. Ali postoji dobar razlog da se vjeruje da bi mogao da pomjeri ravnotežu u Trampovu korist privlačeći demokrate, neke nezavisne, libertarijance i pristalice terapija novog doba, kao i vremešne idealiste još inspirisane ocem i stričevima kandidata
Ako Kenedijev naglasak na izlječenju ukazuje na nekoga ko je prošao kroz "oporavak", to je zato što on jeste. Nakon traume gubitka oca i strica od metaka ubica, Kenedi se borio, i na kraju prevazišao zavisnost od heroina.
Čini se i da Nikol Šanahan kanališe ličnu patnju. Ona opisuje borbu sa neplodnošću, kao i teškoće povezane sa odgajanjem petogodišnje kćerke, Eho, koja pati od autizma, čijem istraživanju, kaže Šanahan, posvećuje da 60 odsto svog vremena.
"Naša djeca nisu dobro", kaže nam Šanahan. Ona čvrsto vjeruje, uprkos brojnim naučnim studijama koje opovrgavaju tu tvrdnju, da je vakcinacija djece izazvala nagli porast slučajeva autizma. Ona želi da spriječi farmaceutske kompanije da "kontaminiraju" nauku i "zarobljavaju" regulatorna tijela. Pokazujući paranoju karakterističnu za Kjuanon (Qanon), ona traži da prestanu da "čuvaju" "misterije" koje "mi možemo riješiti".
Niko ozbiljno ne vjeruje da Kenedi može da osvoji predsjedništvo. Ali postoji dobar razlog da se vjeruje da bi mogao da pomjeri ravnotežu u Trampovu korist privlačeći demokrate (uključujući mlađe glasače poput Šanahan), neke nezavisne, libertarijance i pristalice terapija novog doba, kao i vremešne idealiste još inspirisane ocem i stričevima kandidata.
Naoružan paranoičnim teorijama zavjere o upadanju Amerike u hroničnu bolest, usamljenost i depresiju, Kenedi neobazrivo širi laži o navodnim opasnostima od vakcina koje spasavaju živote dok izgovara floskule o otpornosti i iscjeljenju. Po svemu sudeći, on ostaje zarobljen u uvrnutoj fantaziji da bi možda mogao biti taj koji će ostvariti idealističke snove svog oca o boljoj Americi.
Vjerovatniji ishod je košmar: neliberalna Amerika kojom upravlja neko koga bi preci RFK Mlađeg smatrali najopasnijim unutrašnjim neprijateljem zemlje.
project-syndicate.org
Prevod: A.Š.
Bonus video:
