Gledajući nedavno svoje ruske klijente kako se zabavljaju do kasno u karaoke baru u istočnom kineskom gradu Vendžou, upravnik kineske fabrike Čen se divio njihovoj izdržljivosti.
Rusi su bili veseli jer su Čenovi proizvodi - industrijski ventili koji se uglavnom koriste u nafti i rudarstvu - nudili jeftiniju alternativu evropskim brendovima koje su koristili prije rata u Ukrajini.
“Pjevali su i plesali do ponoći i nisu željeli da odu”, kaže Čen, koji je zamolio da bude identifikovan samo po prezimenu zbog privatnosti.
Pošto su ih zapadne sankcije zbog invazije Vladimira Putina na Ukrajinu 2022. godine spriječile da koriste svoje tradicionalne evropske dobavljače, ruske kompanije su se okrenule Kini da popune tu prazninu.
Ove sedmice, kada je ruski predsjednik sa Sijem Đinpingom u Pekingu, mnogo veličao “prijateljstvo” između dva vodeća lidera autokratskog svijeta ponovo je u centru pažnje. Putinova državna posjeta je njegov 43. susret sa Sijem.
Ekonomske veze između dvije strane cvjetaju, ali su pod pritiskom zapadnih sankcija, što se očekuje da će biti važna tema razgovora. Bilateralna trgovina iznosila je 240 milijardi dolara prošle godine, što je povećanje od 26 procenata u odnosu na prethodnu godinu, prema podacima kineske carine. Kina je isporučivala robu, od automobila i industrijskih mašina do pametnih telefona, i kupovala milijarde dolara ruskog izvoza energenata.
Kina tvrdi da ne pruža Rusiji smrtonosno oružje. Međutim, pokazalo se da je ključni kanal za robu za rusku odbrambenu industriju, što je podstaklo američkog državnog sekretara Entonija Blinkena i ministarku finansija Dženet Jelen da upozore Peking na posljedice ako njegove kompanije podrže ratne napore Kremlja.
“Kina je sada najvažniji partner Rusije, kupuje njene sirovine i snabdijeva robom, uključujući za bojno polje”, kaže Elina Ribakova, viša saradnica na Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju.
Rastuće ekonomske veze su jedan od najjasnijih pokazatelja želje Kine da preoblikuje globalnu geopolitiku u svoju korist preko trgovine - i to na štetu SAD-a, kažu analitičari.
Druga najveća ekonomija na svijetu tvrdi da je najveći trgovinski partner za 120 zemalja, da posluje sa većinom država bez obzira na njihovu politiku. To joj daje sve veću ulogu ekonomskog pokretača velikog broja zemalja, uključujući one koje su neprijateljski nastrojene prema zapadnom bloku na čelu sa SAD, kao što su Rusija, Bjelorusija, Iran, Sjeverna Koreja i Venecuela.
Kina je “agnostik u vezi s prirodom političkih režima i dosijea ljudskih prava nekih svojih partnera na globalnom jugu, kao što su Rusija, Iran ili Venecuela”, kaže Filip Ivanov, osnivač programa Kina-Rusija pri Centru za kinesku analizu na Azijskom institutu za politiku društva. Peking predviđa dugoročnu konkurenciju i konfrontaciju sa zapadom, dodaje on, i da bi to neutralisala, Kina ulaže u svoje ekonomske odnose sa nezapadnim zemljama širom svijeta.
“Kineski paralelni poredak sada poprima oblik”, kaže Ričard Mekgregor, viši saradnik u Lovi institutu u Sidneju. “Nekada smo govorili da ga grade. Sada možemo vidjeti mišiće”.
Rastuće ekonomske veze su jedan od najjasnijih pokazatelja želje Kine da preoblikuje globalnu geopolitiku u svoju korist preko trgovine - i to na štetu SAD-a
U gradu Vendžou, gdje se blještavi luksuzni automobili “majbah” parkiraju ispred prašnjavih fabrika - što je dokaz o prosperitetu jednog od vodećih kineskih centara lake industrije - teško je sresti poslovnog čovjeka koji nije posjetio Rusiju otkako je počeo rat u Ukrajini.
Radnica jedne izložbene kompanije kaže da je vodila nekoliko delegacija proizvođača u Rusiju, od kojih mnogi žele da se udalje od zapadnih tržišta nakon pandemije i trgovinskog rata sa SAD. Vlade na obje strane podržavaju ovaj bum.
“Ruska carina ranije nije bila naročito prijateljski nastrojena prema Kini, ali nakon ovih kriza, interakcija između dvije strane je jača”, kazala je.
Ekonomske veze između Kine i Rusije rastu od 2014, kada je Rusija pripojila Krim i pretrpjela prve zapadne sankcije, a Si je počeo da vodi asertivniju spoljnu politiku, prema mišljenju Ivanova.
Međutim, nakon totalne invazije 2022, ovaj proces se ubrzao. Druge zemlje su takođe podržavale rusku ekonomiju, kaže Ivanov. Indija je kupovala rusku naftu, Ujedinjeni Arapski Emirati su pomagali u finansijskim transakcijama, a Kazahstan, Bjelorusija i Turska obezbjeđivali su čvorišta za paralelni uvoz Rusije - robu koja se isporučuje bez dozvole kroz treće zemlje.
Ali Kina je bila najvažnija, ne samo što je donedavno povećavala izvoz svom susjedu, nego je i kupovala rusku naftu. Rusija je prošle godine prestigla Saudijsku Arabiju i postala najveći snabdjevač Kine naftom.
“Podrška koju Rusija dobija od Kine, u kombinaciji sa pragmatičnim pristupom mnogih drugih zemalja... istakla je ograničenja” zapadne ekonomske moći, kaže Temur Umarov, stručnjak za Kinu i Centralnu Aziju i saradnik u Karnegi centru za Rusiju i Evroaziju.
Kineski paralelni poredak sada poprima oblik. Nekada smo govorili da ga grade. Sada možemo vidjeti mišiće
U 2023. godini, 60 procenata ruskog uvoza visoke tehnologije dvostruke namjene, prema definiciji trgovinskih propisa EU, došlo je iz Kine, prema analizi podataka o ruskoj trgovini koju je uradio FT.
Telekomunikaciona oprema, uključujući pametne telefone, čini najveći dio ovog protoka vrijednog 26 milijardi dolara sa 3,9 milijardi dolara, dok su računari na drugom mjestu sa 2,3 milijarde dolara. Rusija je takođe kupila mikroprocesore vrijedne dvije milijarde dolara i laboratorijsku opremu za 1,7 milijardi dolara.
Skoro sva uvezena tehnologija koja se koristi u ruskom naoružanju je zapadnog porijekla, pri čemu su kineske kompanije proizvele samo četiri procenta. Rusija je iskoristila labave procedure usklađenosti zapadnih kompanija da bi preko Kine dobila komponente zapadne proizvodnje ili ih nabavila od zapadnih podružnica i zajedničkih preduzeća u zemlji, kaže Ribakova iz Peterson instituta.
Prijetnje SAD sekundarnim sankcijama protiv kineskih banaka i kompanija koje pomažu ruskim ratnim naporima izgleda da su umanjile protok robe od kada je Bajdenova administracija uvela mjere protiv ove trgovine krajem prošle godine.
Izvoz Kine u Rusiju pao je za skoro 16 procenata u poređenju sa godinom ranije u martu i 13,5 procenata u aprilu.
“Kina misli da će se njeni odnosi sa SAD pogoršati, bilo da pobijedi Bajden ili Tramp. To ne mogu da kontrolišu, ali mogu kontrolisati brzinu kojom se pogoršavaju”, kaže Aleksander Gabuev, direktor Karnegi centra za Rusiju i Evroaziju u Berlinu. “Zato pokušavaju da podrže Rusiju što pažljivije, držeći obim isporuka niskim u nastojanju da pokažu Amerikancima da je trgovina smanjena”.
Sve veća zavisnost Moskve od Pekinga ne mora nužno da smeta Kremlju, kaže Andrea Kendal-Tejlor, direktorka transatlantskog bezbjednosnog programa u Centru za novu američku bezbjednost.
“To je kompromis koji su spremni da naprave kako bi sarađivali sa partnerom koji ne prijeti njihovoj domaćoj stabilnosti i koji ima sličan pogled na to kako bi svijet trebalo da bude uređen”.
Zauzvrat, Peking dobija dragocjen pristup prirodnim resursima i unutrašnjim trgovinskim rutama daleko od indo-pacifičkih morskih puteva koji su ranjiviji na američki pritisak.
“Namjerno i kroz splet okolnosti”, Kina i Rusija teže stvaranju multipolarnog svijeta u kojem je moć raspršena, prema Ivanovu. Najvažnija “karakteristika ovog svijeta je da je moć SAD-a razvodnjena”.
Tokom njegove posjete Evropi ovog mjeseca, demonstrirana je Sijeva idealna verzija bilateralnih odnosa. Stojeći pored Viktora Orbana, mađarskog premijera kojeg u EU vide kao proruskog i prokineskog, Si je svojim domaćinima dodijelio najviši nivo bilateralnih odnosa koji Peking može ponuditi - “partnerstvo za sve vremenske uslove, sveobuhvatno i strateško za novu eru”.
Analitičari vjeruju da kineski lider koristi niz nejasno formulisanih slogana i retorike kao šifru za svoje planove za budućnost u kojoj će Kina ponovno poprimiti istorijsku veličinu iz carske ere, uz prećutnu podršku zemalja koje se protive “američkoj hegemoniji”.
Si je osmislio nejasne međunarodne okvire, poput “Globalne inicijative za bezbjednost” (GSI) i “Globalne inicijative za civilizaciju” (GCI), čija je osnovna vizija promovisanje neuplitanja u političke sisteme ili poslove drugih zemalja.
Finansijski mehanizmi saradnje između Kine i Rusije još nisu dobro uspostavljeni, a nedostaju alati za smanjenje tržišnog rizika i regulatorni mehanizmi.
Analitičari kažu da trgovina i investicije čine osnovu napora Kine ka sticanju većeg uticaja. Glavni model je Inicijativa pojas i put od bilion dolara, Sijev program izgradnje infrastrukture u prijateljskim zemljama, iako je zamijenjen ili dopunjen konceptima poput GSI i GCI i bilateralnim trgovinskim sporazumima.
Za kineske akademike, test za ovaj novi svjetonazor je Rusija i rat u Ukrajini. Ako SAD budu viđene kao “gubitnik” u ratu u Ukrajini, to će dodatno razvodniti njihov uticaj, kažu kineski eksperti.
Vang Ven, profesor i dekan Instituta Čongjang za finansijske studije na Univerzitetu Renmin, napisao je izvještaj pod nazivom: “Budućnost Rusije se preoblikuje, (a) Kina može aktivno da je usmjerava”, zasnovan na istraživačkim putovanjima preko granice.
On kaže da je Rusija napredovala u opiranju zapadnim sankcijama, ali da je Ahilova peta finansijska industrija. Iako je trgovina Kine i Rusije u lokalnim valutama porasla sa 45 procenata 2022. na 95 procenata sada, prosječno godišnje direktno ulaganje Kine u Rusiju je manje od milijarde dolara, dok su ruske investicije u Kinu još manje, dodao je.
Dominacija dolara u globalnoj trgovini ostaje najteži problem za trenutne nade Kine da osujeti uticaj SAD-a, kažu analitičari.
“Mogli biste reći da postoji paralelni poredak. Ali ne mislim da je ovaj takozvani novi poredak već prevladao”, kaže Jun Sun, viši saradnik i kodirektor Programa za Istočnu Aziju i direktor Programa za Kinu u Centru Stimson u Vašingtonu, navodeći teškoće u stvaranju alternativnog globalnog sistema za poravnanje.
Od februara, niz kineskih banaka pojačao je kontrolu plaćanja ruskih kompanija, objavili su kineski državni mediji, navodeći zabrinutost zbog sankcija.
“Peking vjerovatno neće ponovo poslovati sa kažnjenim ruskim entitetima sve dok prijetnja sankcijama postoji”, napisale su u martu Kimberli Donovan i Maja Nikoladze iz Centra za geoekonomiju Atlantskog savjeta.
Nigdje rastuća trgovina između Rusije i Kine nije očiglednija u sjeveroistočnoj kineskoj provinciji Hejlungđang nego u pograničnom gradu Heihe.
Uvoz i izvoz u zoni slobodne trgovine u Heiheu porasli su skoro 57 procenata prošle godine. Vladini znakovi širom grada nude nagrade za one koji prijave krijumčare..
“Rat u Ukrajini je učinio da se mnogi Kinezi više srode sa Rusima, budući da su obje zemlje pod teškim sankcijama zapada”, kaže zaposleni u kompaniji Epinduo, kineskom uvozniku ruskih proizvoda poput slatkiša i alkoholnih pića u slobodnoj trgovinskoj zoni.
Putin je pokušao da iskoristi to osjećanje tako što je iznio planove da Rusija predvodi “globalnu većinu” zemalja koje su zasićene “totalnom dominacijom” SAD-a u svijetu.
“Što više pritiska SAD vrši i na Rusiju i na Kinu, to čini njihov odnos vrednijim u smislu ublažavanja pritiska Zapada i demonstriranja ostatku svijeta, barem za Rusiju, da nisu izolovani”, kaže Kendal-Tejlor.
Međutim, ambicije Rusije mogu biti u sukobu sa planovima Kine da iskoristi svoju ekonomsku moć za globalni uticaj, kaže Hana Note, direktorka Evroazijskog programa za neproliferaciju Centra Džejms Martin.
“Rusija je daleko više revizionistički nastrojena kada je riječ o institucijama koje podržavaju postojeći poredak”, kaže Note. “Kina je i dalje opreznija”.
U izvještaju o “globalnoj većini” objavljenom krajem prošle godine, dvojica najistaknutijih ruskih stručnjaka za međunarodne odnose u Rusiji i bivši komandant njene Pacifičkog flote napisali su da integracija Kine u globalnu ekonomiju znači da je više usredsređena na oblikovanje statusa kvo nego na njegovo rušenje.
“Razlozi su jasni: socijalna i unutrašnja stabilnost Kine zavise od pristupa tržištima SAD i EU; Kina nije samodovoljna kada je hrana u pitanju”, napisali su autori Sergej Karaganov, Dmitrij Trenin i Sergej Avakjanc.
“Na duži rok, Kina bi mogla djelimično izgubiti interesovanje za odnose sa Rusijom nakon što postigne stratešku samodovoljnost”, dodali su, što bi primoralo Rusiju da diverzifikuje veze sa drugim zemljama na ‘globalnom jugu’ i normalizuje odnose sa zapadom koliko je to moguće.
Note kaže da je drugi problem sa zvaničnim diskursom Moskve to što bi, ako bi Rusija i Kina postale ‘dominirajući tandem’, to moglo uvrijediti zemlje koje pokušavaju da privuku u nove multilateralne saveze.
“Vizija Rusije je da su sve ove zemlje navodno jednake, radi se o prevazilaženju neokolonijalizma, o prevazilaženju hegemonističkih tendencija”, kaže ona.
Dok neki analitičari vide veliku strategiju u odnosima Kine sa Rusijom i drugim zemljama u razvoju, neki se pitaju da li bi krajnji rezultat mogao biti veći haos a ne koherentna geopolitička norma - multipolarna ili neka druga.
Kina uglavnom “nije birala (trgovinske partnere) na osnovu političkih sistema”, kaže Marija Repnikova, vanredna profesorka globalne komunikacije na Univerzitetu Džordžija i ekspertkinja za odnose Kine i Rusije.
“Ne postavlja toliko preduslova kao zapad. Kao rezultat toga, imamo ovu ekonomsku osnaženost različitih režima koji inače ne bi imali ovakve vrste benefita djelujući u neoliberalnom svjetskom poretku”.
Nejasna geopolitička retorika Kine omogućava joj saradnju sa većinom zemalja, ali potencijalno ograničava njen stvarni politički uticaj izvan Azije, dodaje ona.
“Mislim da će više neujednačenosti i više haosa biti karakteristika godina koje dolaze”, kaže Repnikova.
Ne postoji nešto poput vječnog prijateljstva između zemalja. Postoji samo vječni lični interes
Kineski akademici takođe su saglasni da će biti više haosa, iako vjeruju da će uzrok biti pad uticaja SAD, a ne uspon Kine, koji nazivaju “stabilizujućim faktorom”.
“S obzirom na nedostatak koordinacije među velikim silama i kraj hegemonističke stabilnosti, regionalne sile će iskoristiti priliku da prave probleme kako bi ostvarile svoje interese”, kaže Su Poling, istraživač u Kineskoj akademiji društvenih nauka koji proučava rusku ekonomiju.
U Đilinu, još jednoj od tri sjeveroistočne kineske pogranične pokrajine, čija je trgovina sa Rusijom porasla skoro 72 odsto prošle godine, prema podacima kineske carine, lokalno stanovništvo je saglasno da je budućnost nepredvidiva uprkos današnjem procvatu.
Okružen rafovima sa ruskim alkoholnim pićima, slatkišima i začinima, 50-godišnji Viktor, koji je Kinez ali je zamolio da koristimo njegovo rusko ime, kaže da bi porast u trgovini mogao da se promijeni u bilo kom trenutku ako bi se bilateralni odnosi iznenada pokvarili iz bilo kog razloga.
“Ne postoji nešto poput vječnog prijateljstva između zemalja. Postoji samo vječni lični interes”, kaže on, citirajući izreku koja se koristi i u Kini i na Zapadu.
Priredila: A.Š.
Bonus video:
