Ugovor o trgovini oružjem potpisalo je 115 članica UN. One ne bi smjele da izvoze oružje u konfliktna područja, ali se toga skoro niko ne pridržava. Kada se ovih dana u Njemačkoj govori o isporuci oružja, najprije se misli na naoružavanje i podršku Ukrajini u borbi protiv ruske agresije.
Gotovo je zaboravljen princip kojeg se držala njemačka politika prije rata u Ukrajini – da se oružje ne isporučuje u krizne regione ili u regione u kojima se vode ratovi.
Takođe je palo u zaborav da je Njemačka jedna od 115 zemalja koje su krajem 2014. potpisale Ugovor o trgovini oružjem (engleski: Arms Trade Treaty, ATT) koji je u svijetu, u kojem su ojačali nacionalizam i ratno raspoloženje, potpuno nestao iz javne rasprave.
Konferencija država potpisnica deset godina kasnije
Prošle sedmice u Ženevi je održana konferencija zemalja-potpisnica ATT-a, deseta po redu.
Humanitarna organizacija Amnesti internešnal donosi otrežnjujući zaključak: iako neki od najvećih izvoznika oružja dolaze iz država potpisnica, oni naprosto ignorišu osnovna pravila ugovora.
Izvozom u konfliktne oblasti kao što su Pojas Gaze, Sudan i Mjanmar, ove kompanije doprinose novim patnjama i smrti.
U intervjuu za DW, Matijas Jon, stručnjak Amnestija za naoružanje, podsjeća na najvažniju funkciju ATT ugovora: „Države se obavezuju da neće odobriti izvoz oružja koji dovodi do kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava.“
Prema Jonu, još tada, prije deset godina u Njujorku, pedantno su popisane kategorije za vrste oružja na koje bi zabrana trebalo da se odnosi:
„To su, na primjer, borbeni tenkovi, borbeni avioni, ratni brodovi, ali i malokalibarsko oružje. Takođe, veliki uspjeh sporazuma bio je što su države obavezane da ovu zabranu izvoza primjene i na municiju.“
Isti obim trgovine oružjem
Deset godina kasnije, rezultat ovog ugovora je razočaravajući. Međunarodni institut za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI) naveo je u martu da je globalni transfer oružja između 2019. i 2023. u poređenju sa prethodnom petoljetkom pao za 3,3 odsto, ali su evropske zemlje istovremeno uvozile 94 odsto više oružja u istom periodu nego u prethodnih pet godina.
Najveći rast, naravno, bilježi Ukrajina zbog ruske agresije, prvo na Krimu 2014. godine, a potom i napadom na Ukrajinu u proljeće 2022. godine.
Nasuprot tome, u Afriku se izvozi mnogo manje oružja, tako da je u periodu od 2014. do danas ukupna razina trgovine oružjem na globalnom nivou ostala otprilike ista.
Izrael, Gaza, Sudan, Mjanmar
Amnesti navodi tri područja na kojima se posebno krši ugovor. Na čelu sa Sjedinjenim Državama kao najvećim dobavljačem oružja, nekoliko država nastavlja da opskrbljuje Izrael oružjem, iako postoji dovoljno dokaza da se u ratu u Pojasu Gaze krši međunarodno pravo.
U građanskom ratu u Sudanu (s najvećim brojem interno raseljenih u svijetu) Srbija se pojavljuje kao dobavljač oružja, uprkos embargu Savjeta bezbjednosti UN-a na oružje u regionu Darfur na zapadu zemlje.
I, kako kaže Matijas Jon: „Kina, koja se iznenađujuće pridružila sporazumu o oružju, takođe nastavlja da isporučuje oružje Sudanu.“
U Mjanmaru je vojska od preuzimanja vlasti u februaru 2021. nabavila oružje i vojnu opremu u vrijednosti od najmanje milijardu američkih dolara. Najveći dio ovog oružja uvezen je iz Kine.
Samo polovina država izdaje izveštaje
Prema Jonu, mnoge države koje su potpisale ugovor nisu se držale drugih obećanja iz ugovora, na primjer da bi trebalo transparentno da izvještavaju o odobrenim i objavljenim transakcijama oružja.
„Nešto više od polovine država redovno dostavlja svoje izvještaje. Ostatak moramo da mukotrpno istražujemo, što je veliki problem jer se transakcije oružja često drže u tajnosti“, kaže Jon.
I u Njemačkoj je izvještaj Vlade o izvozu oružja naišao na oštre kritike. Ministarstvo privrede objavilo je bilans odobrenog izvoza oružja za prvih šest mjeseci ove godine.
Prema tome, dopušten je izvoz naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od oko 7,6 milijardi evra. Gotovo dvije trećine (4,9 milijardi evra) otišlo je za Ukrajinu.
Među zemljama koje su ove godine uvezle njemačko oružje su i Saudijska Arabija (132 miliona evra), Katar (100 miliona evra) i Ujedinjeni Arapski Emirati (51 milion evra).
Uprkos tome, Jon vjeruje da su sve njemačke vlade od potpisivanja ATT-a željele i podržavale sporazum. „Njemačka doduše podržava druge države u uvođenju sistema kontrole. Ali to ne znači da se iz Njemačke ne izvozi oružje za koje postoji zabrinutost da doprinosi kršenju ljudskih prava.“
Ugovor ostaje dobar temelj
Međutim, prema stručnjaku Amnestija, ATT je još uvijek dobar temelj za senzibilisanje javnosti o tome šta je dozvoljeno, a šta je neregulisana trgovina oružjem.
Za ostale ugovore koji nastaju pod krovom Ujedinjenih nacija treba biti strpljiv i čekati da ti ugovori istinski zažive, kaže Jon.
On smatra da bi ATT trebalo nužno dopuniti uvođenjem kazni u slučaju nepridržavanja. Međutim, ovaj segment još uvijek nedostaje.
Bonus video:
