U prvih šest mjeseci od kada je na čelu Sjedinjenih Američkih Država, Donald Tramp je pojačao vojne operacije na problematičnim mjestima širom svijeta i sprema se da uradi još više.
Uključivanje američke vojske od Evrope, preo Afrike i Srednjeg istoka do Južne Azije, je u kontrastu sa vizijom koju je proklamovao u kampanji da je "Amerika na prvom mjestu".
Neke od akcija je pokrenuo Barak Obama, ali ih je Tramp nastavio ili pojačao. Tako je uspostavljeno veće i aktivnije prisustvo u Somaliji, Jemenu, Iraku, Siriji i Avganistanu, a uskoro će isto se desiti i u Libiji.
Tramp je poslao još trupa u Evropu i za cilj ima da poveća vojne troškove na Starom kontitentu. Kada je u pitanju Azija, Tramp odavno zvecka oružjem i tako najavljuje da ne preza da vojno interveniše u Sjevernoj Koreji koja redovno testira nuklearno oružje.
Sve to ne odudara od dosadašnje američke spoljne politike, ali je upravo Tramp u kampanji pričao da ta država više ne može da priušti da bude svjetski policajac, dovodio u pitanju višedecenijske saveze, a svoju suparnicu nazivao "trigger happy Hillary" (Hilari laka na obaraču).
Za neke akcije je i hvaljen, poput napada dronom kojim je ubijen jedan od lidera Islamske države u Avganistanu, a nešto kontroverznije, ali barem u dijelu javnosti hvaljena je i reakcija na navodno korišćenje hemijskog oružja u Siriji, kada je ispaljen baraž tomahavk projektila.
Međutim, puno je i neuspješnih akcija bilo koje su završile smrću civila, a onda i pogibijom "mornaričke foke" u Jemenu. Naravno, redom se podsjeća i na to da je Tramp odlučio da se baci "majka svih bombi" u Avganistanu.
Trampovu naglu promjenu u međunarodnoj politici, analitičari objašnjavaju time da je shvatio "tešku globalnu stvarnost". Ali, odslikava i to da se on više oslanja na Pentagon, a u stranu gura Stejt u sjeDipartment, koji nudi raznovrsne i dugoročne mehanizme za rješavanja problema terorizma i geopolitičkih tenzija.
"Ono što sad gledamo na više različitih frontova je dodatno stavljanje akcenta na antiterorističku strategiju", smatra Aron Dejvid Miler, potpredsjednik Vilson centra.
Mnogi Trampovu predizbornu retoriku smatraju namjerno dizajniranom tako da ima veće šanse da pobjedi. "Možete vi da pričate šta hoćete u kampanji, ali kada ste predsjednik onda morate da se nosite sa svijetom takvim kakav jeste"; objašnjava stručnjak za nacionalnu bezbjednost Džejms Karafano iz Heritedž fondacije.
Karafano, koji je bio savjetniku Trampovom tranzicionom timu, brani Trampove odluke i navodi da je on realista, te da ima vrijednosti koje su u skladu sa američkim interesima.
"Kada kažem "Amerika na prvom mjestu", to znači da mi je posao da branim vitalne interese SAD. Nijedan od tih vitalnih interesa se ne može braniti u samoj SAD, skoro svi zahtjevaju spoljnje aktivnosti", objašnjava Karafano.
Tako Tramp jača prisustvo trupa u Poljskoj i na Baltiku, jer je duplirao trošenja vojske u Evropi, iako je samu inicijativu i razmještanje vojske pokrenuo prethodni predsjednik SAD Barak Obama.
U martu je Pentagon poslao još 2.500 vojnika u Kuvajt da čekaju da li će biti potrebni u borbi protiv Islamske države na teritoriji Sirije ili Iraka.
U aprilu je Tramp dao dozvolu Sekretaru odbrane Džejms Matisu da odredi koliko je američkih trupa potrebno poslati u Siriju i Irak, što je on iskoristio da udvostruči prisustvo u sjevernoj Siriji i poslao još 300 vojnika u Irak gdje sada ima pet hiljada vojnika.
U aprilu je u Avganistanu i bačena "majka svih bombi", a poslali su između 3 i 5 hiljada vojnika da se pridruži nezanemarljivom broju od 8.000 američkih vojnika.
Pojačan je broj napada u Jemenu protiv Al-Kaide, pa je od februara izvedeno 80 vazdušnih napada, što je duplo više nego za cijelu 2016. godinu.
Po prvi put od 1994. su američke trupe prisutne i u Somaliji gdje se bori protiv Al-Šababa, a u aprilu je Tramp dao saglasnost da se izvode i vazdušni napadi u toj državi.
U Libiji se planira ponovno otvaranje američke ambasade i slanje barem 50 pripadnika specijalnih snaga.
Bonus video:
