Navršavaju dvije godine otkako je Mahsa Amini, mlada iransko-kurdska žena, platila najveću cijenu za "zločin" nepravilnog nošenja hidžaba.
Prijateljima i porodici poznata po svom kurdskom imenu Jina, smrt Amini u policijskom pritvoru izazvala je višemjesečne proteste širom zemlje koji su predstavljali jedan od najjačih izazova legitimitetu Islamske Republike od njenog osnivanja 1979. godine, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Amini je pritvorila teheranska policija za moral zbog navodnog kršenja iranskog kodeksa oblačenja koji od žena traži nošenje marame ili hidžaba koji pokriva kosu. Nakon njene smrti, kombiji sa policijskim snagama ozloglašenim po snažnom sprovođenju "zakona o hidžabu" privremeno su nestali sa ulica dok su demonstranti širom Irana mjesecima organizovali svakodnevne proteste, što je dovelo do pokreta koji je postao poznat kao "Žene, život, sloboda".
Dvije godine kasnije, Iranci koji su govarali za Radio Farda kažu da je pokret ostavio neizbrisiv trag u društvu, inspirišući sve više prkosa i usađujući opipljiv osjećaj solidarnosti i drugarstva među ljudima.
"Mislim da je bolje da pitam šta se nije promijenilo [od protesta]", rekao je Araš, muškarac koji podržava pokret. Njegov pravi identitet se krije radi bezbjednosti, kao i drugih koji su govorili za Radio Farda.
"Svi smo našli hrabrosti da budemo svoji", rekao je Araš.
"Pazimo jedni na druge"
Jedna od najupečatljivijih efekata protestnog pokreta je rastući osećaj zajedništva među ljudima; dok su nekada slučajni posmatrači možda ignorisali ženu kojoj su prigovarali da ne pokriva kosu, danas joj priskaču u pomoć.
"Ljudi su postali empatičniji", rekla je Atusa, žena koja se prisjetila kako su joj stranci pomogli tokom nedavnih sukoba sa pojedincima koji su je suočili da ne poštuje pravila oblačenja.
"Dešavalo se nekoliko puta da mi je neko došao da me upozori na moj hidžab i da su mi se ljudi ili pridružili da tu osobu ućutkivali ili su mi dali riječi ohrabrenja", rekla je ona.
A Atusa nije jedina žena koja je svjedočila ovoj solidarnosti.
"Ljudi na javnim mjestima se manje sukobljavaju [oko hidžaba] i više paze jedni na druge", rekla je Merjam.
Ona je za Radio Farda rekla da su joj stranci u nekoliko navrata dojavljivali o prisustvu policije dalje u ulici kako bi mogla da izbjegne da prođe tuda ili da pokrije kosu.
"Više ne podliježemo pritiscima"
Protesti 2022. su rasli svakim danom, širili se na gradove po Iranu i izvlačili muškarce i žene svih uzrasta, posebno tinejdžere, na ulice.
Nemiri su brutalno ugušeni, a grupa za ljudska prava Irana sa sjedištem u Oslu procjenjuje da su snage bezbjednosti ubile više od 500 demonstranata. Najmanje 10 muškaraca je pogubljeno zbog navodne umiješanosti u napade na bezbjednosno osoblje tokom nemira.
Human Rights Watch je 10. septembra optužio vlasti u Iranu da nastavljaju da "ućutkaju i kažnjavaju članove porodica" ubijenih u protestima ili onih koji su zatvoreni nakon nemira.
Protesti "Žene, život, sloboda", "pokazali su da ljudi tačno znaju šta žele i da više neće pokleknuti pod pritiskom", rekla je Fariba.
Ona je rekla da je pokret "postao internalizovan" i insistirala da "nikakva vlast ne može spriječiti posljedice ove transformacije".
Atusa je ponovila isto osejćanje, rekavši da žene sada nose manje restriktivnu odjeću na mnogim mjestima i da čuju manje grubih primedbi u javnosti jer postaje normalno osporiti strogi kodeks oblačenja.
"Izgleda da su se [vlasti] povukle na nekim mjestima koja su inače stroga, poput domaćih aerodroma", primjetila je ona.
Atusa je rekla da i u velikim i u malim gradovima postoje mjesta gdje žene ne samo da prkose kodeksu oblačenja odbijajući da pokriju kosu, već se "lijepo oblače".
Vlasti su nastojale da intenziviraju obavezno nošenje hidžaba. Isprobali su razne metode kao što su ponovno uvođenje moralne policije, gašenje preduzeća, pa čak i zabrana apotekama da prodaju lekove ženama koje ne poštuju pravila oblačenja. Čak su podsticali konzervativne civile da verbalno upozore žene koje ne drže hidžab, što je dovelo do slučajeva nasilja.
"Establišment ima moć i kad god vidi da solidarnost raste, pokušava da ga uništi", rekla je Merjam. Opisujući ono što je nazvala ciklusom otpora i obračunima koji su uslijedili, rekla je, "mislim da pozitivni dio [prkos kod ljudi] svaki put duže traje".
Anksioznost istrajava
Uprkos jačih znakova snage onih koji se suočavaju sa sve većim pritiskom, Iranci i dalje pate od beznađa i anksioznosti, kažu ljudi koji su govarali za Radio Farda.
"Mnogo je anksioznosti u društvu uzrokovane neizvjesnošću o tome šta će se dogoditi u budućnosti", rekla je Atusa. "Vidim ovo svuda oko sebe; anksioznost izazvana društvenim i ekonomskim pitanjima."
Ona je dodala da je primjetila porast upotrebe droga i alkohola u posljednje dvije godine.
Sara je rekla da postoji "nedostatak stabilnosti" u svemu, posebno u troškovima života. Što pogoršava situaciju, mnogi moraju da se bore sa svojim prijateljima i porodicom koji napuštaju zemlju.
"Stalno gubite novac, prijatelje i veze koje ste izgradili", rekla je. "Ovo je veoma štetno."
Sara se gorko našalila da je pitanje koje antidepresive drugi uzimaju postalo standardni dio pozdrava.
Ali uprkos problemima, ljudi nastavljaju da prkose vlastima, kaže Mehran, još jedan muški pristalica, koji predviđa da će društvo prevladati.
"Opiranje napretku života uvijek je bilo osuđeno na neuspjeh", rekao je on.
Bonus video:
