Prošlog utorka veče na Menhetnu Džekson Refit, 22-godišnjak iz Teksasa, plakao je tokom prve profesionalne predstave koju je ikada vidio, koja je bila o njemu.
“Otadžbina”, koja je nedavno prikazana na Brodveju, govori o tome kako je Džekson prijavio svog oca, Gaja Refita, člana antivladine milicije “Three Percenter”, zbog uloge u pobuni 6. januara. Komad prikazuje kako Gaj postaje sve više radikalizovan i uzrujan, nagomilava oružje i hvali se Džeksonu, pristalici Bernija Sandersa, da se sprema nešto veliko. On je na kraju pošao sa pištoljem do Kapitola, gdje je prijetio da će Nensi Pelosi izvući iz zgrade za noge. Nekoliko dana kasnije, rekao je Džeksonu i njegovoj sestri: “Ako me prijavite, izdajice ste, a izdajice se strijeljaju”.
Ono što nije znao je da je Džekson, u panici zbog očevih nasilnih ispada, poslao dojavu FBI-ju na Badnje veče 2020. godine. Nakon napada na Kapitol, sastao se sa agentom i kasnije svjedočio na suđenju na kojem je Gaj proglašen krivim i potom osuđen na više od sedam godina zatvora.
Džekson nije imao nikakve veze s kreiranjem predstave, koja je dio dokumentarnog pozorišta u kojem je svaka rečenica preuzeta iz zvaničnih izvora poput sudskih spisa i snimaka. “Otadžbina” koristi njegove riječi i njegovu priču, ali ne i njegovo ime - likovi su jednostavno nazvani Otac i Sin. Džekson je prvi put saznao za predstavu iz poruke svoje sestre kada je prikazana u Los Anđelesu ove godine. Ali od tada je bio u kontaktu sa njenim autorom, Stivenom Saksom, i odlučio je da mora da je pogleda lično, pa je pošao u Njujork.
Iskustvo sjedjenja u tami i gledanja najgorih trenutaka svog života ponovo oživljenih na sceni bilo je istovremeno potresno i terapeutsko. Nije očekivao da će sve to izgledati tako stvarno.
Jedan od razloga zašto sam željela da razgovaram sa Džeksonom, iskrenim, uljudnim studentom, koji nosi majicu koja slavi organizovanje radnika, je to što je njegova priča, iako ekstremna, takođe tipična za godine Donalda Trampa, koje su obilježene bezbrojnim pričama o rasturanju porodica. Neki od tih raskida uključuju poznate ljude, kao što su Džordž i Kelijan Konvej, Ilon Mask i njegova ćerka Vivijan, kao i Rudi Đulijani i njegova ćerka Karolina. Mnoge druge su anonimne. Anketa Rojters/Ipsos iz 2017. godine pokazala je da je 13 procenata ispitanika prekinulo odnos s članom porodice ili bliskim prijateljem zbog predsjedničkih izbora. Kada je Kamala Haris izabrala Tima Volca za kandidata za potpredsjednika, djevojke su plakale na TikToku jer ih je podsjetio na njihove očeve prije nego što je počeo da ih obuzima MAGA bijes.
Izvrsna nedavna knjiga Džeselin Kuk ”Tiha šteta” govori o porodicama koje su uništene trampističkim kultom Kjuanon (Qanon). “Haos koji su Kjuanon i slične teorije zavjere izazvale u američkoj demokratiji i javnom zdravstvu je dobro dokumentovan”, piše Kuk. “Manje je priznato parališuće uništenje koje one stvaraju unutar doma, iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti”. Ona je izabrala pet porodica koje čine srž njenog narativa iz stotina ljudi s kojima je razgovarala.
Anketa Rojters/Ipsos iz 2017. godine pokazala je da je 13 procenata ispitanika prekinulo odnos s članom porodice ili bliskim prijateljem zbog predsjedničkih izbora
Ovo je intimna strana hladnog građanskog rata u kojem je Amerika zaglavljena skoro deceniju. Život tokom Trampovog predsjedničkog mandata je često djelovao kao da smo zarobljeni u zlostavljajućem odnosu, sa potrebom da budemo hiperbudni na nepredvidiva raspoloženja paterfamiliasa. Morali smo da izdržimo uobičajene prijetnje nasiljem i neprekidni gaslajting, termin za zlonamjerno podrivanje nečijeg osjećaja stvarnosti, koji je postao opšteprisutan tek nakon Trampove pobjede. Nije iznenađujuće da se ova dinamika ponavljala u porodicama nekih od Trampovih obožavalaca. I ima smisla da bi jedna od prvih predstava koja se bavi 6. januarom bila, u svojoj srži, o bolu zbog raspada porodice.
Kako Džekson priča, prije Trampovog uspona, on i njegov otac su bili veoma bliski. Gaj je zbog posla u naftnoj industriji često bio odustan, “ali kada je bio kod kuće, bio je više od nevjerovatnog oca”, priča Džekson. “Mislim, odgajio me je da budem to što jesam, da donosim te odluke, pošten čovjek pun ljubavi”.
Gajev posao je porodicu vodio po cijelom svijetu; prije 2016. godine živjeli su u stanu u Penangu, Malezija, gdje je zarađivao šestocifrenu platu i slao djecu u privatnu školu. Ali te godine cijena nafte je krahirala i izgubio je posao. Pošto je iznenada ostao bez novca vratio se u Sjedinjene Države, ali su prošli mjeseci prije nego što je mogao da priušti sebi da finansira povratak supruge i troje djece kući da mu se pridruže.
Džekson je bio zahvalan što je predstava prikazala njegovog oca kao više od karikature i rekao je da saosjeća sa napetostima koje su ga natjerale da se osjeća izdan od svoje zemlje i da želi nekoga da okrivi.
“Razumijem očevu borbu”, rekao mi je. “Bio sam tu. Proživio sam to”. Mogao je da zamisli, rekao je, koliko je strašno bilo njegovom ocu da se nađe bez posla i izbačen iz srednje klase. Gaj je, rekao je, pronašao očajnički potrebni osjećaj svrhe na ekstremnoj desnici MAGA pokreta.
Džekson je naučio, iz “Može se desiti ovdje”, podkasta o mogućnosti drugog američkog građanskog rata, da društva u ratu često doživljavaju osnažujući osjećaj socijalne kohezije. “U očevom umu, to nije drugačije od toga”, rekao je, uvjeren da je njegov otac osjećao da “doprinosi pomaganju svijetu”.
Cijenim impuls ka empatiji, koji pokreće veliki dio liberalnog pisanja i razmišljanja o onima koji su uronili u ideologiju MAGA svijeta, uključujući “Otadžbinu”. Ipak, vrijedi napomenuti koliko rijetko se ovaj plemeniti osjećaj uzvraća.
Džekson je nakon suđenja imao ograničenu komunikaciju sa svojim roditeljima. Njegova majka, Nikol Refit, sada živi u Vašingtonu sa još dva člana Pokreta za pravdu za učesnike 6. januara, uključujući Miki Vithoeft, majku ubijene učesnice pobune, Ešli Babit. Oni drže noćna bdjenja za pritvorene pobunjenike. Jedna od njihovih komšinica je Hana Rosin iz “Atlantika”, koja je nedavno pisala o tome kako su ih ona i njen partner upoznali, u pokušaju da prevaziđu instinktivnu stranačku pristrasnost. “Ne možemo sebi da dozvolimo da se pretvorimo u naše najodvratnije onlajn ja, lično, sa našim komšijama”, napisala je Rosin.
Rosin je citirala Nikol koja je rekla: “Ja sam osoba koja je uz tebe do kraja. Nemam mnogo takvih ljudi. Ali oni koje imam, to je do kraja. Miki je jedna od tih osoba. Gaj je jedna od tih osoba”.
Daleko je od toga da je njen sin takav. Ipak, saosjeća s njom. “Ona zaista nije krenula dalje”, rekao je i dodao, “ne krivim je, jer znam da se osjeća kao da je satjerana u ćošak. Znam da nema mnogo mjesta gdje bi mogla da ode. Nema mnogo zajednice”.
Pitala sam Džeksona da li se boji da bi Tramp mogao da pomiluje njegovog oca ako se vrati u Bijelu kuću. Razmišljala sam o tome kako bi pomilovanje potvrdilo narativ njegovih roditelja o patriotskom mučeništvu i učinilo im još teže da se vrate ka nekakvom zajedničkom osjećaju stvarnosti. Ali on se plaši nečega mnogo hitnijeg: šta bi njegov otac mogao da mu uradi.
Džekson dobija stalne prijetnje od očevih pristalica. U poruci koju je dobio u nedjelju kaže se: “Bolje da gledaš preko ramena dok ideš niz ulicu. Izdajnici poput tebe biće obješeni zbog izdaje”.
Nekoliko mjeseci nakon 6. januara kupio je pištolj i postavio sigurnosne kamere oko svoje kuće. “Zaista sam bio paranoičan duže vrijeme”, rekao mi je. “I znaš, osjećam da sam se nedavno oslobodio velikog dijela toga, ali mogućnost da bi mogao da bude pomilovan je zastrašujuća”.
Gajeve riječi o izdajnicima još uvijek mu odzvanjaju u glavi. “U njegovom umu, ja sam 100 odsto izdajica njegove porodice”, rekao je Džekson. I dalje voli svog oca, ali ga dovoljno dobro razumije da ga shvati ozbiljno.
Članak je objavljen u “Njujork tajmsu”
Priredila: A.Š.
Bonus video:
