Čaj i kafa su luksuzna roba. Nisu nam potrebni za preživljavanje, ali mnogi od nas osjećaju da ne mogu da žive bez dnevne doze vrelog kofeina.
Čaj je drugi najkonzumiraniji napitak poslije vode, a ni kafa ne zaostaje – svakodnevno pijemo milijarde litara tih napitaka.
Ljudska kultura duboko je povezana s oba napitka. Kafa potiče iz devetog vijeka, kada je u Etiopiji, prema legendi, pastir po imenu Kaldi slučajno otkrio podsticajne efekte bobica kafe.
Čaj vodi porijeklo iz drevne Kine, gdje se, navodno, mitski lik po imenu Šen Nong slučajno otrovao, a spasao ga je list čaja koji mu je, opet slučajno, upao u usta.
Trebalo je vremena, ali oba napitka su konačno u 17. vijeku stigla u Evropu i postala omiljeni izbor u kafeterijama i čajdžinicama, gdje su se intelektualci okupljali da raspravljaju o važnim pitanjima.
Popularnost tih „droga" bila je toliko velika da je njihova trgovina pomogla širenju carstava.
Danas se intenzivno uzgajaju, prerađuju, pakuju i distribuiraju širom svijeta – a u tim procesima ostavljaju i trag na životnoj sredini.
Koji faktori utiču na „ekološki otisak“ čaja i kafe?
Uticaj tih napitaka može da varira u zavisnosti od više faktora. Ipak, postoje istraživanja koja ispituju cio životni ciklus oba proizvoda – od uzgoja i transporta, do konzumacije i otpada.
Nalazi ukazuju na to da poljoprivreda ima najveći ekološki uticaj.
„Svaka farma je različita“, kaže Ejmi Stokvel, analitičarka životnog ciklusa, koja je provela 18 godina istražujući kafu. „Uzgajaju se u različitim zemljama. Vrijeme je drugačije. Poljoprivrednici različito tretiraju svoje usjeve".
Međutim, mehanizacija berbe čaja i kafe, navodnjavanje, kao i đubriva koja emituju azotni oksid – snažan gas s efektom staklene bašte – imaju uticaj na klimu. Na primjer, kafa se tradicionalno sadila u hladu drveća. Sada se uglavnom uzgaja na velikim plantažama izloženim suncu, što zahtijeva intenzivniju upotrebu vode, đubriva i pesticida.
Krčenje šuma radi stvaranja prostora za plantaže čaja i kafe je još jedan faktor.
„Veliki dio šuma koje se poseku u zemljama globalnog juga služe za proizvodnju komercijalnih usjeva, poput kafe i crnog i zelenog čaja, te za njihov izvoz u zemlje globalnog sjevera, poput Njemačke“, kaže Lena Parč, profesorka komparativne politike sa fokusom na životnu sredinu, klimu i globalne lance snabdijevanja na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.
Proizvodnja čaja podstiče krčenje šuma u zemljama poput Šri Lanke i Indije. Ali, veza kafe s gubitkom šuma je posebno dobro dokumentovana. Prema izveštaju Coffee Barometer iz 2023. godine, svake godine nestaje oko 130.000 hektara šume kako bi se napravio prostor za plantaže.
Jedna studija sa Univerziteta Vageningen u Holandiji procjenjuje da je pet procenata posječene šume povezano s tržištem kafe.
Proizvodi, naravno, moraju biti i prerađeni za konzumaciju. Ekološki uticaj tu zavisi od vrste energije koja se koristi – fosilna goriva ili obnovljivi izvori.
Nakon toga sledi transport. Dok procene za čaj i kafu variraju, odlučujući faktor je da li se proizvod transportuje morskim putem ili avionom. Studija UCL iz 2021. godine otkrila je da prelazak sa aviona na teretni brod značajno smanjuje emisiju gasova tokom transporta.
Ipak, i pakovanje ostavlja trag. Uticaj zavisi od toga da li je u pitanju plastika, papir iz održivih izvora ili materijali koji se mogu reciklirati.
Ali, pakovanje ima i svoje prednosti, jer smanjuje bacanje hrane na deponije gde ona truli i emituje gas metan. Stokvel napominje da je otpad od kafe veliki izazov.
„Koliko često skuvamo celu šolju kafe, a popijemo samo polovinu? Videla sam podatke u prošlosti koji kažu da se obično trećina kafe baci“, kaže Stokvel.
Dakle, šta je bolje: čaj ili kafa?
To pitanje je složeno. Teško je uporediti kilogram čaja sa kilogramom kafe i donijeti odluku jer, kao i kod bilo kog „poljoprivrednog proizvoda, postoji veliki raspon varijeteta“, kaže Stokvel, strastvena ljubiteljka čaja.
Ali, istraživači koji proučavaju karbonski otisak šoljice čaja, u poređenju sa šoljicom kafe – bez šećera i mlijeka – kažu da čaj odnosi pobjedu, jednostavno zato što koristimo manje proizvoda po šoljici.
Vrećica čaja sadrži oko dva grama listića, dok šoljica kafe koristi oko sedam grama zrna.
Ako u jednačinu dodamo mlijeko, kafa takođe ispada lošija. Kravlje mlijeko ima veliki karbonski otisak, a obično ga više dodajemo kafi – pomislite na bijelu kafu ili kafu s mlijekom (kafe late).
„Kada pijete kafu i čaj, zapravo je najvažnija odluka koje mlijeko stavljate u njih“, kaže Mark Maslin, profesor na UCL i ljubitelj kafe, zbog čega bi prelazak na biljno mlijeko ili ispijanje crne kafe ili čaja bilo jedno od rešenja.
Šta još možemo učiniti da smanjimo ekološki uticaj čaja i kafe?
„Zagrijevanje samo onoliko vode koliko vam je potrebno je vrlo važno“, kaže Stokvel. „Uvijek napunim čajnik više nego što bi trebalo. I naravno, tada koristim dodatnu struju da zagrijejem više vode nego što ću iskoristiti."
Druge male promjene uključuju čuvanje proizvoda u hermetičkim posudama, kako bi se spriječilo da izgube svježinu, kao i kupovina čaja u listovima umjesto u vrećicama, koje često sadrže plastiku pa ne mogu biti kompostirane.
Poslovanja, farmeri i vlade takođe igraju ulogu. Studija UCL o kafi iz 2021. godine pokazala je da korišćenje manje đubriva, efikasnije upravljanje vodom i energijom i izvoz zrna brodom umjesto avionom – mogu smanjiti emisije ugljen-dioksida za oko 77 odsto.
Preduzeća mogu da koriste ekološki prihvatljivija pakovanja i obnovljive izvore energije gdje je to moguće.
Evropska unija je prošle godine usvojila zakon koji od preduzeća zahtijeva da dokažu da proizvodi poput kafe i kakaa ne dolaze iz iskrčenih šuma. To je važno, jer se predviđa da će se potrošnja kafe udvostručiti u narednih 25 godina.
U isto vrijeme, svijet se zagrijeva, a područje pogodno za uzgoj kafe će se prepoloviti.
Bonus video:
