Desetine miliona Amerikanaca će sljedeće sedmice glasati za Donalda Trampa. Neki će to učiniti iz revolta, jer smatraju da je Kamala Haris radikalna marksistkinja koja će uništiti njihovu zemlju. Drugi su podstaknuti nacionalnim ponosom, jer ih Tramp inspiriše i uliva im vjeru da će Amerika, dok je on u Bijeloj kući, stajati uspravno. Ipak, neki će mirno odlučiti da glasaju za Trampa, smatrajući to proračunatim rizikom.
Ova posljednja grupa birača, koja uključuje i mnoge čitaoce "Ekonomista", možda ne vidi Trampa kao osobu s kojom bi željeli da posluju ili kao uzor za svoju djecu. Međutim, vjerovatno misle da je, kada je bio predsjednik, učinio više dobrog nego lošeg. Možda vjeruju i da su optužbe protiv njega uveličane. Ključno za ovu procjenu je ideja da bi njegove najgore instinkte obuzdavali: njegovi saradnici, birokratija, Kongres i sudovi.
Ovaj list smatra da je takav argument nepromišljeno samozadovoljan. Amerika možda može da preživi još četiri godine sa Trampom, kao što je preživjela predsjedništva drugih ljudi s manama iz obje stranke. Zemlja bi možda čak i napredovala. Međutim, birači koji tvrde da su pragmatični previđaju rizik od ozbiljnih posljedica Trampovog predsjedništva. Dajući Trampu ulogu lidera slobodnog svijeta, Amerikanci bi se kockali s ekonomijom, vladavinom prava i međunarodnim mirom. Ne možemo izmjeriti šanse da nešto pođe po zlu: niko to ne može. Ali vjerujemo da se zavaravaju birači koji minimiziraju ovaj rizik.
Jedan od razloga za strah od drugog Trampovog mandata je da se svijet promijenio od 2017-21. Ratovi ugrožavaju bezbjednost Amerike, a postoji rizik da će Tramp biti manje obuzdan
Neki će ovo odbaciti kao širenje panike. Istina je da se naši najgori strahovi u vezi s Trampovim prvim mandatom nisu ostvarili. Kod kuće, on je smanjio poreze i deregulisao ekonomiju, koja je rasla brže od bilo koje druge u razvijenom svijetu. Njegova administracija zaslužuje priznanje za finansiranje vakcina protiv kovida-19, iako je odbio da podstakne Amerikance da se vakcinišu. U inostranstvu, pokazao je snagu, pomjerajući konsenzus ka konfrontaciji sa Kinom. Pomogao je u postizanju Abrahamovih sporazuma, koji su formalizovali odnose između Izraela i nekih njegovih susjeda - mir koji je do sada preživio regionalni rat. Podstakao je neke američke saveznike da povećaju troškove za odbranu. Čak i kada je Tramp ponašao odvratno, podstičući napad na Kapitol da zaustavi predaju vlasti 6. januara 2021, američke institucije su ostale čvrste.
Ako "Ekonomist" nije mogao da predvidi toliko toga 2016, zašto sada poslušati naše upozorenje? Odgovor je da su danas rizici veći. To je zato što su Trampove politike gore, svijet je opasniji, a mnoge od razumnih, odgovornih osoba koje su u prvom mandatu suzbijale njegove najgore instinkte zamijenjeni su pravim vjernicima, poslušnicima i kalkulantima.
Argument protiv Trampa počinje njegovim politikama. Republikanski program je 2016. još balansirao između krila Mita Romnija i krila Donalda Trampa. Današnja verzija je mnogo ekstremnija. Tramp zagovara carinu od 20 odsto na sve uvoze i govori o carinama preko 200 odsto, pa čak i 500 odsto na automobile iz Meksika. Predlaže deportaciju miliona neregularnih imigranata, od kojih mnogi imaju poslove i američku djecu. On želi da produži poreske olakšice iako je budžetski deficit na nivou koji se obično viđa samo tokom rata ili recesije, što ukazuje na ravnodušnost prema fiskalnoj odgovornosti.
Ove politike bi bile inflatorne, što bi potencijalno dovelo do sukoba sa Federalnim rezervama. One bi rizikovale da izazovu trgovinski rat koji bi na kraju osiromašio Ameriku. Kombinacija inflacije, nekontrolisanog deficita i institucionalnog propadanja približila bi dan kada će stranci početi da se brinu o davanju neograničenih pozajmica američkom Trezoru.
Svijet zavidi američkoj ekonomiji, ali to se zasniva na tome što je otvoreno tržište koje prihvata kreativno uništavanje, inovacije i konkurenciju. Ponekad se čini kao da Tramp želi da se vrati u 19. vijek, koristeći carine i poreske olakšice da nagradi prijatelje i kazni neprijatelje, kao i da finansira državu i minimizira trgovinski deficit. Politika bi još mogla da uništi temelje američkog prosperiteta.
Dajući Trampu ulogu lidera slobodnog svijeta, Amerikanci bi se kockali s ekonomijom, vladavinom prava i međunarodnim mirom
Još jedan razlog za strah od drugog Trampovog mandata je taj što se svijet promijenio. U periodu 2017-2021. svijet je uglavnom bio miran. Trampove pristalice to pripisuju njegovoj nepredvidljivosti i spremnosti da preduzme snažne i nekonvencionalne akcije, što je kombinacija koja zaista može da drži nezgodne zemlje pod kontrolom. Kada su spoljnopolitički analitičari upozoravali na katastrofalne posljedice nakon atentata na Kasema Sulejmanija, jednog od glavnih iranskih generala, Tramp je bio u pravu. Međutim, sljedećeg predsjednika čekaju dva rata koja ugrožavaju američku bezbjednost. U Ukrajini Rusija ima prednost, stavljajući Vladimira Putina u poziciju da prijeti daljom agresijom u Evropi. Rat na Bliskom istoku, koji se sve više približava Iranu, mogao bi da uvuče Sjedinjene Države.
Ovi sukobi bi testirali Trampa na način na koji prvi mandat nije. Njegova površna obećanja da će donijeti mir Ukrajini za dan, kao i njegova otvorena podrška izraelskim ofanzivama, nisu ohrabrujući. Još gori je njegov prezir prema savezima. Iako su oni najveća geopolitička snaga Amerike, Tramp ih vidi kao prevare koje omogućavaju slabim zemljama da se okoriste o njenu vojnu moć. Buka i prijetnje će možda pomoći Trampu da se održi, ali isto tako mogu uništiti NATO. Kina će pratiti razvoj situacije dok vaga koliko agresivna da bude prema Tajvanu. Azijski saveznici bi mogli procijeniti da više ne mogu da vjeruju nuklearnoj garanciji Amerike.
Teško je zamisliti da će Kamala Haris biti sjajna predsjednica, mada ljudi znaju da iznenade. Ali ne možete zamisliti da će izazvati katastrofu
Rizici u unutrašnjoj i spoljnoj politici pojačani su posljednjom velikom razlikom između Trampovog prvog i mogućeg drugog mandata: on bi bio manje sputan. Predsjednika koji je razmišljao o ispaljivanju raketa na laboratorije droge u Meksiku zaustavili su ljudi i institucije oko njega. Od tada se Republikanska stranka organizovala oko odanosti Trampu. Prijateljski instituti su sastavili liste lojalnih ljudi za službu u sljedećoj administraciji. Vrhovni sud je oslabio ograničenja predsjednika presudom da ne mogu biti krivično gonjeni za zvanične radnje.
Ako su spoljna ograničenja labavija, mnogo će više zavisiti od Trampovog karaktera. S obzirom na njegov prezir prema ustavu nakon gubitka izbora 2020. godine, teško je biti optimista. Polovina njegovih bivših članova kabineta odbila je da ga podrži. Najviši republikanski senator opisao ga je kao "ljudsko biće dostojno prezira". Njegov bivši šef osoblja i bivši načelnik generalštaba nazivaju ga fašistom. Ako biste intervjuisali kandidata za posao, ne biste olako zanemarili takve preporuke o karakteru.
Dobri predsjednici ujedinjuju zemlju. Trampov politički genij ogleda se u u tome da okreće ljude jedne protiv drugih. Nakon smrti Džordža Flojda, predložio je vojsci da puca demonstrantima u noge. Američki prosperitet zavisi od ideje da se ljudi tretiraju pravedno, bez obzira na njihovu politiku; Tramp je prijetio da će Ministarstvo pravde okrenuti protiv svojih političkih neprijatelja.
U poređenju sa Trampom, Kamala Haris predstavlja stabilnost. Tačno je da je ona politička mašina koja ne ostavlja poseban utisak. Ona se muči da biračima jasno predoči šta želi da postigne na vlasti. Djeluje neodlučno i nesigurno. Međutim, odustala je od najljevičarskih ideja demokrata i kampanju vodi bliže centru, uz podršku Liz Čejni i drugih republikanskih izgnanika.
Ona ima obične slabosti i nijedna nije diskvalifikujuća. Neke od njenih politika su lošije od onih njenog protivnika, na primjer, njena sklonost prema regulaciji i dodatnom oporezivanju stvaranja bogatstva. Neke su samo manje loše, kao na primjer u trgovini i deficitu. Ali neke, u vezi sa klimom i abortusom, su nedvosmisleno bolje. Teško je zamisliti da će Haris biti sjajna predsjednica, mada ljudi znaju da iznenade. Ali ne možete zamisliti da će izazvati katastrofu.
Predsjednici ne moraju biti sveci i nadamo se da bi drugi Trampov mandat izbjegao katastrofu. Međutim, Tramp predstavlja neprihvatljiv rizik za Ameriku i svijet. Da "Ekonomist" ima pravo glasa, glasao bi za Kamalu Haris.
Priredila: A. Š.
Bonus video:
