Iran i Saudijska Arabija očigledno nastavljaju oprezno približavanje. Nakon što su se dva dugogodišnja rivala prvi put zbližila u proljeće prošle godine, uz kinesko posredovanje, sada žele da prodube odnose.
Na to, između ostalog, ukazuje i najava iz Irana od prije nekoliko dana da će održati zajedničku pomorsku vježbu sa Saudijskom Arabijom. Datum još nije objavljen.
O produbljivanju odnosa govori i posjeta iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Aragčija saudijskoj prijestonici Rijadu početkom oktobra. Tamo je Aragči upoznao saudijskog prestolonasljednika i stvarnog vladara Mohameda bin Salmana.
Teška prošlost
Odnosi dvije regionalne sile su decenijama bili napeti, posebno od Iranske revolucije 1979. godine.
Osnova napetosti bilo je i bitno drugačije shvatanje političke uloge religije: dok je Iran dugo nakon 1979. praktikovao socijalno-revolucionarno shvatanje islama – i pozicionirao se kao zaštitnik pobunjenih šiita u regionu – sunitska Saudijska Arabija pod kraljevskom porodicom i danas se prvenstveno oslanja na ulogu vjere u očuvanju vlasti.
Saudijska Arabija takođe polaže zahtjev za vođstvom u regionu na islamu i svojoj ulozi „čuvara“ svetih mjesta u Meki i Medini.
Ovo kontradiktorno shvatanje posebno je došlo do izražaja nakon Arapskog proljeća od 2011. godine. Rijad se tada plašio da bi Iran mogao promovisati protestne pokrete na Arabijskom poluostrvu.
Do današnjeg dana – i već nekoliko godina – dvije države su posredno suprotstavljene u Jemenu, uprkos svoj retorici približavanja.
U Jemenu je radikalna šiitska paravojska Hutijevaca pokušala da svrgne vladu jemenskog predsjednika Mansura Hadija i stavila velike djelove zemlje pod svoju kontrolu.
Dok je Iran podržavao Hutijevce, Saudijska Arabija se borila protiv pobunjenika na čelu koalicije pretežno sastavljene od sunitskih država, koju je podržavao i Zapad, posebno SAD.
Saudijski interesi
Ipak, trenutno približavanje ima nekoliko prednosti iz saudijske perspektive, kaže Sebastijan Sons, stručnjak za zalivske države u trustu mozgova Carpo sa sjedištem u Bonu.
On kaže da su u Saudijskoj Arabiji nakon iranskih napada na njena naftna postrojenja 2019. godine postali svjesni da se ne mogu potpuno osloniti na SAD i da će probleme sa iranskim susjedima morati da rješavaju sami.
Osim toga, rekao je Sons za DW, ljudi u Rijadu vide stabilnost u regionu kao preduslov za uspješnu ekonomiju koja treba da se oslobodi zavisnosti o nafti. Regionalna stabilnost takođe zahtjeva uređen odnos s Iranom, kaže Sons.
„I konačno, Rijad takođe želi da najzad okonča sukob u Jemenu, a posebno granatiranje saudijske teritorije od strane Hutijevaca“, kaže Sons. „U tom smislu, postoji nada u uticaj Irana na ovu paravojsku.“
Međutim, ostaje nejasno kakav uticaj Iran ima na Hutijevce, kaže Hamidreza Azizi, stručnjak za Iran pri Berlinskoj fondaciji za nauku i politiku.
„Čini mi se malo vjerovatnim da Iran može da diktira svaki potez Hutijevaca. Međutim, obje strane, Iran i Hutijevci, štite međusobne interese. A to može doprineti nastavku primirja u Jemenu“, kaže on.
Iranske brige
Iran takođe slijedi specifične interese približavanjem Rijadu, kaže Azizi za DW. Prije svega, zemlja se bavi ublažavanjem posljedica sankcija koje joj je uveo Zapad i loše ekonomske slike.
„Ekonomska situacija je dodatno opteretila reputaciju režima. Iranci sumnjaju u njegovu sposobnost da efikasno upravlja zemljom“, kaže Azizi.
S obzirom da se vlada nije uspjela dogovoriti sa Zapadom oko nuklearnog pitanja, već neko vrijeme traži druge međunarodne kontakte, poput BRIKS-a i Šangajske organizacije za saradnju. „Obnovljeni odnosi sa Saudijskom Arabijom sada služe istom cilju“, kaže Azizi.
Iran je takođe, kaže Azizi, zabrinut za bezbjednost. I prije zbližavanja Izraela i Saudijske Arabije, do kojeg je došlo uz posredovanje Kine, u Teheranu su zabrinuto posmatrali kako Izrael sistematski širi kontakte.
S iranske tačke gledišta, kaže Azizi, normalizacija odnosa između Izraela i Saudijske Arabije bi bila prijetnja. „U Teheranu su se plašili antiiranskog saveza. Željeli su to da spriječe. Čini se da je najbolji način za borbu protiv toga u Teheranu da se pruži ruka samom Rijadu“, rekao je Azizi.
U ovom trenutku, međutim, normalizacija s Izraelom koju je Saudijska Arabija tražila do Hamasovog terorističkog napada više nije na dnevnom redu, napominje Sons.
Rješenje u vidu dvije države sada je proglašeno preduslovom za takvu normalizaciju, što za Izrael barem u ovom trenutku nije opcija.
Nema „ili-ili“
Međutim, Saudijska Arabija ne želi da se okrene protiv Izraela niti ostavi utisak da se okreće od Zapada približavanjem Teheranu: „Rijad ne vodi politiku ili-ili. Zemlja ne želi da bude uključena ni u jedan tabor, ali teži strateškoj autonomiji.“
Uopšte, Saudijska Arabija želi da bude percipirana kao graditelj mostova, kaže Sons. Kraljevstvo se, dodaje on, nudi kao posrednik koji ostaje u kontaktu sa svim ostalim akterima.
„Katar takođe preuzima sličnu funkciju. Iako je Saudijska Arabija tradicionalno bila rezervisanija, sada se čini da se pozicionira kao akter koji drži otvorenim kanale komunikacije s Teheranom“, kaže Sons.
Država, kaže on, tako nastavlja svojim dosadašnjim kursom. „Poruke Amerikanaca Irancima već su prenesene preko Saudijaca. To će biti važan dio saudijske regionalne politike i diplomatije u budućnosti.“
Slično to vidi i Hamidreza Azizi. Poboljšanje iransko-saudijskih odnosa moglo bi unaprijediti dugoročnu stabilnost u cijelom regionu.
Bonus video:
