Memoari bivše njemačke kancelarke Angele Merkel još prije objavljivanja ustalasali su javnost u Njemačkoj i svijetu, dok je njeno političko nasljeđe na meti kritika u svjetlu današnjih kriza. U do sada objavljenim odlomcima iz knjige, kao i u nekoliko intervjua, Merkel se osvrnula na politički aktuelna i kontroverzna pitanja: između ostalog na svoje iskustvo s američkim predsjednikom Donaldom Trampom, na politiku prema Rusiji i Ukrajini i svoje viđenje ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Tokom četiri uzastopna mandata, Merkel je vodila Njemačku i Evropu kroz globalnu finansijsku krizu, dužničku krizu eurozone i pandemiju kovida-19. Suočila se s kritikama zbog toga što je omogućila da Njemačka postane sve zavisnija od jeftinog ruskog gasa i kineske trgovine, čak i nakon ruske aneksije Krima i upozorenja industrije o prevelikoj zavisnosti od Kine.
Kritičari je takođe djelimično okrivljuju za jačanje ekstremne desnice i visoke troškove energije, kao posljedicu njene odluke da otvori granice Njemačke za izbjeglice i postepeno ukine nuklearnu energiju.
Navode da joj je nedostajala vizija, te da nije sprovela reforme neophodne za osiguranje buduće snage najveće evropske ekonomije, koja se sada suočava s krizom svog ekonomskog modela.
"Tokom svog mandata, Merkel je bila uveliko smatrana veoma efikasnom političarkom i pouzdanom osoba", rekao je za Rojters Marsel Dirsus sa Instituta za bezbjednosnu politiku Univerziteta u Kilu.
"Međutim, od njenog odlaska s vlasti, mnogi Njemci njen politički učinak gledaju mnogo kritičnije - bilo zbog toga što se njene politike smatraju neuspješnim ili zato što se njena pasivnost doživljava kao uzrok mnogih aktuelnih problema Njemačke".
U takvim okolnostima, uveliko se očekivalo da će u autobiografiji pod naslovom Sloboda: Memoari 1954–2021, koju je napisala sa svojom dugogodišnjom šeficom šeficom kabineta Beate Bauman, Merkel ponuditi nova saznanja, priznati greške i objasniti svoje postupke.
Međutim, kako navodi Melani Aman, zamjenica glavnog urednika "Špigla", koja je uoči objavljivanja knjige intervjuisala bivšu kancelarku, "čitaoci će pronaći priličan broj odlomaka u kojima ona priznaje manje greške ili žali zbog trivijalnih sporednih efekata velikih odluka, koje same po sebi nijesu detaljno razmatrane".
"Što se tiče onoga što sada djeluje kao njeni veliki propusti - kao što su preopterećenje socijalnog sistema politikom prihvata izbjeglica ili neuspjeh u zaustavljanju uspona krajnje desnice - tu ili izbjegava odgovor ili ostaje nedorečena", ističe Aman u kolumni za "Njujork tajms".
Priznanje greški
Zamjenica urednika "Špigla" ukazuje na segment u memoarima u kojem se Merkelova prisjeća greške sa početka svoje političke karijere, kada je bila liderka opozicije kancelaru Gerhardu Šrederu. U kolumni za "Vašington post" iz 2003, Merkel je napala Šredera zbog njegovih kritika na račun predstojeće američke invazije na Irak: "Šreder ne govori u ime svih Njemaca", glasio je naslov.
Greška koju Merkelova priznaje nije njena podrška ratu u Iraku, mada sada smatra da je invazija bila pogrešna, ističe Aman. Greška nije bila u procjeni, već u ponašanju. "Nije bilo u redu", piše ona u svojoj knjizi, "napasti svog vlastitog šefa vlade direktno na međunarodnoj sceni." Unutrašnje razlike ne bi trebalo rješavati "na stranoj teritoriji", piše bivša kancelarka.
I britanski "Gardijan" primjećuje da "Sloboda" nije knjiga grandioznih izvinjenja i priznanja krivice.
Mada su Merkelina migraciona politika, i stavovi prema nuklearnoj energiji već godinama pod lupom ona smatra da nijesu bili pogrešni. "Upravo suprotno, to je bila ispravna odluka", navodi ona u knjizi komentarišući odluku da primi više od milion izbjeglica, uglavnom Sirijaca u Njemačku 2015. godine. Njena politika iz 2011. godine, koja je dovela do ukidanja preostalih nuklearnih reaktora u zemlji, bila je rezultat toga što je nesreća u Fukušimi, Japanu, "izmijenila moj pogled na rizik koji nuklearna energija predstavlja". Kaže da ne bi preporučila upotrebu nuklearne energije ni u budućnosti.
Britanski referendum o izlasku iz Evropske unije 2016. zaista je potresao Merkelovu: doživjela je to kao "poniženje, sramotu za nas", što je oslabilo EU, i pitala se da li su ona i drugi evropski lideri mogli da učine više da zadrže Britaniju u Uniji. "Mučilo me pitanje da li je trebalo da napravimo još više ustupaka Velikoj Britaniji", piše ona. Mada nije potpuno priznanje greške, Merkel zaključuje da je bregzit bio udarac koji su britanski susjedi možda mogli da spriječe.
Merkel takođe ispravlja svoj stav o domaćoj fiskalnoj politici, mada to ne formuliše kao kajanje. Mehanizam "kočnice duga", koji ograničava budžetski deficit Njemačke na 0,35% BDP-a, bio je utemeljen u ustavu tokom njenog prvog mandata. To je bila ključna politika koju je ona čvrsto branila tokom svog vladanja, suočena sa kritikama da ona dovodi do hroničnog nedostatka ulaganja u infrastrukturu.
Međutim, u knjizi koja je objavljena tri nedjelje nakon što je vlada njenog nasljednika Olafa Šolca pala zbog pitanja kočnice duga, ona opušteno sugeriše da mehanizam sada treba reformisati, "kako bi se omogućilo preuzimanje viših nivoa duga u cilju ulaganja u budućnost".
Ukrajina i NATO samit u Bukureštu 2008.
U knjizi Merkel iznosi nekoliko razloga zbog kojih tvrdi da su ona i tadašnji francuski predsjednik, Nikola Sarkozi, bili u pravu kada su blokirali Ukrajinu i Gruziju da uđu u NATO Akcioni plan za članstvo (MAP) 2008. godine - odluku koju je nakon ruske invazije 2022. oštro kritikovao ukrajinski predsjednik, Volodimir Zelenski.
"Smatrala sam da je iluzorno pretpostaviti da bi Akcioni plan za članstvo (MAP) Ukrajini i Gruziji obezbijedio zaštitu od Putinove agresije, i da bi taj status imao odvraćajući efekat u toj mjeri da bi Putin prihvatio događaje, a da ništa ne učini."
"Ukrajini bi možda bile potrebne godine da dođe pod zaštitu NATO-a, a tokom tog perioda Vladimir Putin bi sigurno nešto preduzeo", ističe ona. "A šta bi se tada desilo? Da li bi bilo zamislivo da su članice NATO-a odgovorile vojno - sa materijalom kao i trupama - i intervenisale? Da li bi bilo zamislivo da sam ja, kao savezna kancelarka, tražila od Bundestaga takav mandat za naš Bundesver i da li bih dobila većinu koja bi to podržala? To su bila moja razmatranja".
"U drugom kontekstu, kojeg se više ne sjećam u detalje, on (Putin) mi je kasnije rekao: 'Nećete biti kancelarka zauvijek. A onda će oni postati članice NATO-a. A ja želim to da spriječim. Pomislila sam: Ni ti nećeš biti predsjednik zauvijek. Ipak, moje bojazni o budućim tenzijama sa Rusijom u Bukureštu nijesu se smanjile".
Merkel dodaje da su pojedini lideri iz Centralne i Istočne Evrope, imali puste želje: "Činilo se da su željeli da ta zemlja jednostavno nestane, da ne postoji. Nisam ih mogla kriviti... Ali Rusija, i to žestoko nuklearno naoružana, je postojala".
Vladimir Putin
Bivša njemačka kancelarka Vladimira Putina opisuje kao nekoga ko je "uvijek bio na oprezu da izbjegne nipodaštavanje i uvijek spreman da uzvrati, uključujući igre moći". "Mogli biste sve to smatrati djetinjastim, gnusnim. Mogli biste da odmahnete glavom zbog toga. Ali to ne bi uklonilo Rusiju sa mape", piše Merkel.
"Nije bio zainteresovan za izgradnju demokratskih struktura ili prosperiteta za dobro funkcionisanje ekonomije u svojoj zemlji ili bilo gdje drugdje. Naprotiv, želio je da se suprotstavi činjenici da su Sjedinjene Države izašle iz Hladnog rata kao pobjednik. Htio je da Rusija ostane nezamjenjiv pol u multipolarnom svijetu poslije kraja Hladnog rata. Da bi to postigao, prvenstveno se oslonio na svoje iskustvo u bezbjednosnim službama".
Merkel je u knjizi opisala i diplomatski incident iz 2007. kada je Putin navodno namjerno koristio svog crnog labradora Koni kako bi je zastrašio.
Ona u memoarima navodi da je, znajući da Putin ponekad dovodi svog psa na sastanke sa stranim gostima, prethodne godine tražila od svog pomoćnika da zamoli Putinov tim da ne dovodi labradora, jer se plaši pasa. Kada su se sreli u Moskvi 2006, kako je navela, Putin je poštovao njen zahtjev, ali joj je poklonio velikog plišanog psa, napomenuvši da “ne ujeda”.
Međutim, prilikom susreta u Sočiju naredne godine, veliki pas je lutao po prostoriji i prišao Merkel dok je Merkel sjedila pored Putina ispred fotografa i kamera.
Bivša kancelarka je ovaj incident opisala kao mučenje. „Pokušala sam da ignorišem psa, iako je manje-više bio odmah pored mene. Interpretirala sam Putinove facijalne ekspresije kao da uživa u situaciji“, napisala je. „Da li je htio da vidi kako čovjek reaguje u neugodnoj situaciji? Da li je to bila mala demonstracija moći? Samo sam pomislila: ostani mirna, koncentriši se na fotografe, proći će“, dodala je Merkel.
Na pitanje o ovom incidentu u četvrtak, Putin je negirao da je znao za Merkelinu fobiju od pasa i rekao da joj se kasnije izvinio. „Iskreno - već sam rekao Merkel, nisam znao da se plaši pasa. Da sam znao, nikada to ne bih uradio. Naprotiv, želio sam da stvorim opuštenu, prijatnu atmosferu“, rekao je on na konferenciji za novinare. „Ponovo joj se obraćam i kažem: Angela, molim te, oprosti mi. Nisam želio da ti prouzrokujem nikakvu neprijatnost“, dodao je.
Donald Tramp
Merkel, prema pisanju "Gardijana" navodi da je sa Donaldom Trampom napravila grešku pokušavajući da komunicira s njim "potpuno normalno". "Sve je gledao iz perspektive građevinskog investitora koji je bio prije nego što je ušao u politiku. Svaka parcela zemlje mogla je da se proda samo jednom, i ako on to nije uradio, neko drugi jeste. Tako je vidio svijet."
Pisala je o incidentu kada Trump nije htio da se rukuje sa njom pred fotografima na sastanku u Bijeloj kući 2017. godine, čak ni nakon što mu je šapnula da bi trebalo. "Čim sam to rekla, u sebi sam odmahnula glavom. Kako sam mogla da zaboravim da je Trump tačno znao kakav efekat želi da postigne".
"Očigledno je bio vrlo fasciniran ruskim predsjednikom. U godinama koje su uslijedile, imala sam utisak da su ga političari sa autokratskim i diktatorskim osobinama očaravali", piše bivša kancelarka.
"Razgovarali smo na dva različita nivoa. Trump na emocionalnom nivou, ja na činjeničnom. Za njega, sve zemlje su bile konkurencija jedna drugoj, a uspjeh jedne bio neuspjeh druge. Nije vjerovao da bi saradnja mogla povećati prosperitet svih."
Napravila je paralele između njega i Putina. Obojica su, prema njenim riječima, djetinjasta u svojim zamjerkama, i obojica su pokušavala da je ponize pred novinarima .
Merkel je u odnosima sa obojicom lidera pokušavala da zadrži određeni nivo, ne obraćajući pažnju na provokacije i fokusirajući se na zajedničke interese, što je uglavnom značilo trgovinu. U knjizi ona pominje savjet koji joj je dao papa Franjo: "Savijaj, savijaj, i savijaj još više, ali pazi da se ne polomi". To je dobra strategija, ali koja nije spriječila Trumpa da otkaže učešće SAD-a u Pariskom klimatskom sporazumu, niti Putina da izvrši invaziju na Ukrajinu ubrzo nakon što je napustila kancelarsku funkciju, ističe "Gardijan".
U knjizi, koja je napisana prije Trampovog trijumfa na predsjedničkim izborima u SAD, Merkel izražava "iskrenu nadu" da će potpredsjednica Kamala Haris pobijediti svog rivala.
U nedavnom intervjuu za "Špigl", Merkelova je kazala da ju je Trampova pobjeda rastužila. "Ako neko u politici ne dopušta situacije u kojima svi pobjeđuju, već samo priznaje pobjednike i gubitnike, onda je to veoma težak izazov za multilateralizam", kazala je.
Zaev hrabar i odlučan
Bivši premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev jedini je živi političar sa Zapadnog Balkana kojeg Angela Merkel pominje u svojim memoarima, objavio je njemački novinar Mihael Martens.
Kako je taj novinar lista "Frankfurter algemajne cajtunga" naveo Merkelova je u memoarima Zaeva nazvala "hrabrim i odlučnim". "Bivši austrijski kancelar Sebastijan Kurc: nije pomenut. Bivši grčki ministar finansija Janis Varufakis: isto. Na Zapadnom Balkanu jedini (živi) političar kojeg Merkel pominje u svojim memoarima je Zoran Zaev, kojeg naziva 'hrabrim i odlučnim'. To je otprilike to", navodi Martens.
"Jedina stvar koja je izuzetna u vezi sa inače prilično dosadnim balkanskim poglavljem leži u imenima koja Merkelova NE pominje u svojim memoarima: Ona ne pominje ni Aleksandra Vučića, ni Edija Ramu, Bojka Borisova ili Borisa Tadića. Njente", napisao je Martens na mreži X.
Ne vjerujte fotografiji
Postoji mnogo fotografija i snimaka Angele Merkel dok je bila na vlasti, ali nijesu svi onakvi kakvi djeluju na prvi pogled. Fotografija iz 2015. godine prikazuje energičnu Merkel sa raširenim rukama kako razgovara sa tadašnjim predsjednikom SAD Barakom Obamom uoči samita G7 u Bavarskim Alpima.
Nakon prve pobjede Donalda Trampa na izborima 2016. ta slika je često interpretirana kao simboličan prikaz nasljedstva između "lidera slobodnog svijeta" - od Obame do Merkelove. Međutim, u knjizi, Merkel objašnjava da je fotograf uhvatio trenutak kada je govorila o nečemu mnogo banalnijem: ne o geopolitičkom zadatku pred njom, već o veličini ogromne pletene stolice u koju se jedva smjestila tokom fotografisanja na prethodnom samitu.
Ipak feministkinja
Njena prva visoka pozicija bila je ministarka za žene i omladinu u kabinetu kancelara Helmuta Kola, ali Angela Merkel nikada nije naglašavala svoj pol, a kako navodi ona nije željela "da bude definisana kao dio grupe". Kao konzervativka, takođe se nije slagala sa Simon de Bovoar, koja je smatrala da "feminizam i socijalistička vizija svijeta pripadaju zajedno". Čak i 2017. godine, kada je tokom diskusije sa Ivankom Tramp upitana da li sebe smatra feministkinjom izbjegla je odgovor. U svojim memoarima, ona je direktnija.
Naglašava veliki doprinos svojih najlojalnijih savjetnica, Beate Bauman i Eve Kristijansen, kao i žena koleginica čija dostignuća nijesu bila dovoljno cijenjena, kao što su švajcarska diplomatkinja Hajdi Taljavini i bivša litvanska predsednica Dalija Gribauskajte. Ako bi je sada pitali da li je feministkinja, kaže da bi bila (malo) jasnija: "Da, ja sam feministkinja, na svoj način."
Mada memoari žene, koja je dugo smatrana najmoćnijom na svijetu, po mišljenju pojedinih ne ispunjavaju očekivanja, knjiga ipak nudi iskren autoportret osobe koja je decenijama djelovala krajnje rezervisano, ističe Melani Aman iz "Špigla".
Postoje i neobično zabavni djelovi u knjizi, u kojima opisuje kako je njen lični stilista konačno "uspio da napravi frizuru" i kako je voljela jelo od dimljenog svinjskog mesa sa keljom toliko da ga je stalno nudila gostima u kancelariji. Postoje trenuci kada je, kako piše Merkel, "gutala" svoj bijes, uzdržavala se "da se ne zaplače" ili očajnički sebi govorila da "ostane mirna".
"Na kraju, ona je pobijedila svoje protivnike strpljenjem i pronicljivošću, ali nikada ličnim napadima ili intrigama", ističe Aman i dodaje da je Merkel, na kraju, "bila osoba koja se nije podizala sa pregovaračkog stola dok ne postigne kompromis, koja je mirno kretala kroz mnoge krize svog kancelarskog mandata, nikada ne obećavajući laka rješenja za složene probleme.
"Sigurno je napravila greške. Ipak, više od decenije i po, projektovala je stabilnost i autoritet, oblikujući vrstu političkog liderstva koja je gotovo nestala. Nisu samo Njemci ti kojima će nedostajati", zaključuje Aman.
Bonus video:
