Licemjerje je zapanjujuće. Da, svaki otac bi možda učinio isto za svog sina. Da, mladić se popravio, oprošteno mu je, na putu je oporavka. Samo zlobni ljudi žele da ga zatvore. Živi i pusti druge da žive. Ipak, postoji nešto monumentalno u pomilovanju koje je dao odlazeći predsjednik SAD, Džo Bajden. Prije šest mjeseci, osvojio je političke poene negirajući da će pomilovati sina Hantera Bajdena. Sada, nakon završetka izbora, on je to učinio.
Jednostavan odgovor je: šta je tu novo? Predsjednik Džerald Ford je pomilovao svog prethodnika Ričarda Niksona; Bil Klinton je pomilovao polubrata i druge osobe čije su porodice donirale demokratama; Donald Tramp je pomilovao oca svog zeta i brojne sumnjive saradnike. Niko ne sumnja da će Tramp, kao predsjednik, pomilovati niz skandaloznih figura - možda čak i učesnike nereda na Kapitol hilu 2021. godine. Čekamo da vidimo da li će pokušati da pomiluje i sebe u raznim postupcima koji su u toku (mada ova ovlašćenja ne može proširiti na slučajeve pokrenute na državnom nivou).
Bajden može iznijeti određeni argument u korist pravde, s obzirom na to da su njegovi politički protivnici bjesomučno gonili Hantera Bajdena zbog relativno manjih osuda - utaje poreza i laganja o upotrebi droge prilikom kupovine oružja. Međutim, slična doza politike postojala je i u jednako bjesomučnom gonjenju Trampovih poslovnih malverzacija od strane demokratskih vlasti u Njujorku. Naslovna strana “Njujork tajmsa” prešla je u tabloidni stil i sa zadovoljstvom vrisnula: “Kriv je”.
Cinici, ili kako bi sami sebe nazvali, realisti, uvjeravaće vas da će sve ovo uskoro biti zaboravljeno, kao i u prošlosti. Na širem planu američkog zločina i kazni, čiji neki aspekti i dalje graniče sa anarhijom, ovo su sitne greške. Značajnija pitanja se naziru iz novog Trampovog predsjedništva.
Međutim, pravda je univerzalna sloboda, koju SAD navodno brane širom svijeta. Da izvršna vlast jedne nacije prisvaja pravo, čak i ustavno, da poništi pravdu, mora biti pogrešno. Američki ustav je izgrađen na eksplicitnim pravima i slobodama, zaštićenim podjelom vlasti. Navodna svrha člana dva, sekcije dva bila je da ojača predsjednika u vođenju vojske i državnih milicija. Nije bio zamišljen da opravdava kriminal. Ovo pravo je grubo zloupotrijebljeno. Tokom izbora, demokrate su se predstavljale kao čuvari morala, pri čemu je Bajden hvalio Kamalu Haris kao osobu sa “moralnim kompasom sveca”. Kršenjem svog obećanja, Bajden je to narušio.
Ustav SAD je pravo čudo. Držao je uniju zajedno, ponekad jedva, već dva i po vijeka, dok su globalne nacije i imperije prolazile kroz previranja i raspadale se. Njegov opstanak je ukorijenjen u dva osnovna principa. Prvi je poštovanje prava često vrlo različitih država da uređuju svoje lokalne zakone, poput onih o abortusu i kontroli oružja. Drugi je uravnotežena podjela federalnih vlasti između sudstva, izvršne vlasti i zakonodavstva. Ova podjela, u današnjem duboko polarizovanom američkom društvu, očigledno zahtijeva jačanje.
Ali kako? Posljednji zadatak ustava bio je da sopstvenu reformu učini gotovo nemogućom. Ponekad, samo ponekad, takve reforme su ostvarene. Predsjednička pomilovanja djeluju kao oblast kojoj je potrebna promjena.
Autor je kolumnista “Gardijana”
Prevod: A. Š.
Bonus video:
