Bezbroj je snimaka na društvenim mrežama iz mnogih djelova Sirije na kojima ljudi slave svrgavanje diktatora Bašara el Asada, između ostalog i u predsjedničkoj palati u Damasku.
Asad je napustio zemlju i u početku se nije znalo gdje je, da bi ruski mediji u nedjelju uveče, pozivajući se na izvore iz Kremlja, prenijeli da je on sa porodicom stigao u Moskvu.
U međuvremenu, postavlja se pitanje šta će se dalje dešavati u Siriji. Islamistička alijansa Hajat Tahrir el Šam (HTS) objavila je svoje prvo saopštenje u nedjelju ujutro: „Raseljenim ljudima iz cijelog svijeta: čeka vas slobodna Sirija.“
Na snimcima na internetu moglo se vidjeti da su oslobođeni zarobljenici iz mnogih režimskih zatvora, uključujući i ozloglašeni zatvor Saidnaja sjeverno od Damaska, gdje su hiljade protivnika režima mučene i ubijane.
Umjereni islamisti?
Pitanje je, međutim, koliko će Sirija zapravo biti slobodna. Sve oči uprte su prije svega u vođu islamističke milicije HTS, Abu Muhameda el Džolanija, koji sada u velikoj mjeri kontroliše zemlju.
Kako on zamišlja budućnost Sirije? O tome postoje različite ocjene. HTS je prošao kroz dug razvoj, objasnio je prije nekoliko za DW Andre Bank, stručnjak za Siriju iz Njemačkog instituta za globalne i regionalne studije (GIGA) u Hamburgu.
Džolani se još prije mnogo godina ogradio od Al-Kaide, a smatra se i protivnikom džihadističke organizacije „Islamska država“. To bi trebalo da znači da on nije u misiji protiv Zapada, već da se koncentriše na Siriju. Moguće je da on sada radi na stvaranju svojevrsnog „salafističkog reda“.
U međuvremenu, sam El Džolani pokazuje znake umjerenosti. Tokom ofanzive na Alep, pozvao je da se poštede hrišćani i manjine.
U intervjuu za američki CNN objasnio je da želi da izgradi državne institucije koje bi trebalo da obuhvate sve društvene grupe u zemlji. Činjenica da do sada nije bilo nasilja nad manjinama je „znak nade“, ocjenjuje za DW stručnjak za Siriju Džejms Dorsi s vašingtonskog Bliskoistočnog instituta.
Skeptičniji je bivši njemački ambasador u Damasku Andreas Rajnike. HTS ostaje ukorijenjen u ideologiji Al-Kaide i zbog toga je budućnost hrišćanske i kurdske manjine u Siriji ugrožena, rekao je Rajnike za Katoličku novinsku agenciju (KNA).
Uloga Sirijske nacionalne armije
Pored HTS-a, uticaj u Siriji imaju i druge grupe. Sirijska nacionalna armija (SNA) bori se uz HTS. Nastala je iz Slobodne sirijske armije (FSA), grupe milicija koje su se borile protiv Asada nakon što je ustanak počeo 2011. godine. Smatra se da je ona veoma bliska Turskoj.
SNA je više puta optuživana za zločine protiv čovječnosti. Navodno je u više navrata mučila Kurde. Istovremeno, unutar te grupe postoje mehanizmi koji imaju za cilj da spriječe takve zločine, rekao je ekspert za Siriju Omer Ozkizilčik iz trusta mozgova Atlantski savjet za bliskoistočni magazin „Middle East Eye“.
Sada sve zavisi od toga koje će snage unutar SNA prevladati i kakav će odnos uspostaviti s HTS-om, koje smatraju konkurencijom.
Ali ulogu igraju i milicije protivnika Asada s juga zemlje. Jedino što njih povezuje s HTS-om jeste suprotstavljanje svrgnutom diktatoru; Međutim, ideološki gledano, te pretežno sekularne grupe u značajnoj mjeri se razlikuju od islamista.
A na sjeveru će Kurdi pokušati da se pozicioniraju protiv SNA i Turske koja stoji iza te grupe. Taj sukob takođe nosi značajan potencijal za nasilje.
Rusija, Iran, Turska: uloga stranih aktera
Ponašanje međunarodnih aktera takođe je veoma važno za budućnost Sirije. Turska će vjerovatno steći značajan uticaj. Ona je potencijalno odlučujući faktor u Siriji, ocjenjuje Džejms Dorsi.
Turska bi mogla da se osloni na vladu pod uticajem islamista, ali izazovi za Ankaru su mogući sukob s Kurdima i napori HTS-a za decentralizaciju.
Veliki gubitnik puča je Iran koji se godinama borio zajedno s Asadom protiv pobunjenika i značajno doprinio njegovoj pobjedi.
To je omogućilo Teheranu da se vojno uspostavi u Siriji, što je bila idealna prilika za režim u Teheranu da se približi Izraelu i istovremeno snabdijeva oružjem svoj pridruženi Hezbolah, koji je takođe orijentisan protiv Izraela. I Iran i Hezbolah su se poslejdnjih dana povukli iz Sirije.
Pad Asadovog režima će takođe vjerovatno imati posljedice na kredibilitet Irana u okviru takozvane „osovine otpora“, rekao je prije nekoliko dana za DW Markus Šnajder, šef projekta „Mir i bezbjednost na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi“ njemačke fondacije „Fridrih Ebert“.
„Zato bi poraz u Siriji za Teheran bio uporediv s porazom u Avganistanu za Sovjete. Mogao bi i da bude najava kraja islamističkog režima u samom Teheranu“, ocenio je Šnajder.
Ustankom je pogođena i Rusija, koja od 2015. podržava Asadov režim u borbi protiv pobunjenika. Zauzvrat je Kremlj za sebe obezbijedio pomorsku bazu u blizini Tartusa i vazduhoplovnu bazu Hmejmim kod Latakije na obali Sredozemnog mora. On bi to sad trebalo da brani pod svim okolnostima. Tu bi takođe moglo da bude značajnog nasilja.
Bonus video:
