Za izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i njegovog zakletog neprijatelja, Iran, 2025. će biti godina svođenja računa.
Izraelski lider planira da učvrsti svoje strateške ciljeve: pooštravanje vojne kontrole nad Gazom, osujećivanje iranskih nuklearnih ambicija i iskorišćavanje slabljenja saveznika Teherana - palestinskog Hamasa, libanskog Hezbolaha i zbacivanja sirijskog predsjednika Bašara al Asada.
Asadov pad, eliminacija najviših lidera Hamasa i Hezbolaha i uništenje njihovih vojnih struktura označavaju niz monumentalnih pobjeda za Netanjahua.
Bez Sirije, savezi koje je Teheran godinama njegovao su se raspali. Kako iranski uticaj slabi, Izrael se pojavljuje kao dominantna sila u regionu.
Netanjahu je odlučan da usmjeri svu svoju energiju na iranske nuklearne ambicije i raketni program, neumoljivo se posvećujući neutralisanju i uklanjanju ovih strateških prijetnji Izraelu.
Iran, kažu posmatrači prilika na Bliskom istoku, suočava se s teškim izborom: ili da nastavi program obogaćivanja uranijuma ili da smanji atomske aktivnosti i pristane na pregovore.
"Iran je veoma ranjiv na izraelski napad, posebno na svoj nuklearni program", rekao je Jost R. Hilterman, direktor Programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Međunarodnoj kriznoj grupi. "Ne bih bio iznenađen ako bi Izrael to učinio, ali to ne rješava problem Irana".
"Ako Iranci ne ustuknu, Tramp i Netanjahu bi mogli da napadnu, jer ih sada ništa ne sprečava", rekao je palestinski analitičar Gasan al-Hatib, misleći na novoizabranog predsjednika Donalda Trampa. Hatib smatra da bi iransko rukovodstvo, koje je u prošlosti pokazivalo pragmatizam, moglo biti spremno na kompromis kako bi izbjeglo vojni sukob.
Tramp, koji je povukao SAD iz sporazuma iz 2015. između Irana i šest svjetskih sila koji je imao za cilj da suzbije nuklearne ciljeve Teherana, vjerovatno će pooštriti sankcije iranskoj naftnoj industriji, uprkos pozivima kritičara na povratak pregovorima, koje vide kao efikasniju dugoročnu politiku.
Definisanje nasljeđa
Usred meteža oko Irana i Gaze, Netanjahuovo dugotrajno suđenje za korupciju, koje je nastavljeno u decembru, takođe će igrati ključnu ulogu u oblikovanju njegovog nasljeđa. Po prvi put od izbijanja rata u Gazi 2023. godine, Netanjahu je svjedočio u postupku koji je duboko podijelio Izraelce.
Kako se 2024. bliži kraju, izraelski premijer će vjerovatno pristati na potpisivanje sporazuma o prekidu vatre s Hamasom kako bi se okončao 14-mjesečni rat u Gazi i oslobodili izraelski taoci u enklavi, prema izvorima bliskim pregovorima.
Međutim, Gaza bi ostala pod izraelskom vojnom kontrolom u nedostatku američkog poslijeratnog plana da Izrael preda vlast Palestinskoj upravi (PU), što Netanjahu odbija. Arapske države pokazuju malo volje da pritisnu Izrael da pristane na kompromis ili da podstaknu oslabljenu PU na reformu njenog rukovodstva kako bi preuzela vlast.
"Izrael će vojno ostati u Gazi u doglednoj budućnosti, jer svako povlačenje nosi rizik od toga da se Hamas ponovo organizuje. Izrael vjeruje da je ostanak u Gazi jedini način da održi vojne dobitke", rekao je Katib za Rojters.
Za Netanjahua, takav ishod bi predstavljao stratešku pobjedu, konsolidujući status kvo koji se uklapa u njegovu viziju: sprečavanje palestinske državnosti dok osigurava dugoročnu kontrolu Izraela nad Gazom, Zapadnom obalom i Istočnim Jerusalimom - teritorijama koje su međunarodno priznate kao ključne za buduću palestinsku državu.
Rat u Gazi izbio je kada su militanti Hamasa upali u Izrael 7. oktobra 2023. godine, ubili 1.200 ljudi i uzeli 250 talaca, prema izraelskim podacima. Izrael je odgovorio vazdušnom i kopnenom ofanzivom koja je, prema podacima zdravstvenih vlasti, ubila 45.000 ljudi, raselila 1,2 miliona i sravnila sa zemljom veći dio enklave.
Iako bi sporazum o prekidu vatre donio trenutno okončanje sukoba u Gazi, on ne bi riješio dublji, višedecenijski palestinsko-izraelski sukob, kažu arapski i zapadni zvaničnici.
"Palestinska država je završena priča"
Na terenu, izgledi za palestinsku državu, opciju koju je Netanjahuova vlada više puta isključila, postali su sve nedostižniji, dok lideri izraelskih naseljenika optimistično vjeruju da će se Tramp blisko uskladiti sa njihovim stavovima.
Porast nasilja doseljenika i sve veće samopouzdanje naseljeničkog pokreta - bilbordi na auto-putevima u nekim oblastima Zapadne obale nose poruku na arapskom "Nema budućnosti u Palestini" - odražavaju sve veći pritisak na Palestince.
Čak i ako bi Trampova administracija nastojala da okonča sukob, "svako rješenje bi bilo po izraelskim uslovima", rekao je Hilterman iz Krizne grupe.
"Palestinska država je završena priča, ali Palestinci su još uvijek tu", rekao je.
Tokom prethodnog Trampovog mandata, Netanjahu je ostvario nekoliko diplomatskih pobjeda, uključujući "Dogovor vijeka", mirovni plan uz podršku SAD koji je Tramp predložio 2020. godine za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.
Taj plan, ako bi bio sproveden, predstavljao bi dramatičan zaokret u američkoj politici i međunarodnim sporazumima, otvoreno se svrstavajući uz Izrael i oštro odstupajući od dugogodišnjeg okvira "teritorija za mir," koji je istorijski bio osnova pregovora.
Omogućio bi Izraelu da anektira ogromne djelove teitorije na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući izraelska naselja i dolinu Jordana. Takođe bi priznao Jerusalim kao "nepodijeljenu prijestonicu Izraela" - praktično negirajući polaganje prava Palestinaca na Istočni Jerusalim kao njihov glavni grad, centralnu aspiraciju u njihovim ciljevima za državnost i u skladu s rezolucijama Ujedinjenih nacija.
Sirija na kritičnom raskršću
Preko granice s Izraelom, Sirija se nalazi na kritičnom raskršću nakon što su pobunjeničke snage Hajat Tahrir al-Šam (HTS), predvođene Ahmadom al-Šarom, poznatijim kao Abu Muhamed al-Golani, svrgnule Asada.
Golani se sada suočava s monumentalnim zadatkom učvršćivanja kontrole nad podijeljenom Sirijom, gdje su vojska i policija doživjele kolaps. HTS mora da gradi sve ispočetka, da osigura granice i održi unutrašnju stabilnost, suočavajući se sa prijetnjama od strane džihadista, ostataka Asadovog režima i drugih protivnika.
Najveći strah među Sirijcima i posmatračima jeste da li će se HTS, koji je nekada bio povezan s Al kaidom, ali se sada predstavlja kao sirijska nacionalistička sila radi sticanja legitimiteta, vratiti rigidnoj islamističkoj ideologiji.
Sposobnost, ili neuspjeh ove grupe da održi ovu ravnotežu oblikovaće budućnost Sirije, u kojoj žive raznovrsne zajednice sunita, šiita, alavita, Kurda, Druza i hrišćana.
"Ako uspiju u tome (sirijskom nacionalizmu), postoji nada za Siriju, ali ako se vrate u svoju zonu komfora snažno ideološki obojenog islamizma, to će izazvati podjele u Siriji, onda će to biti razorno za Siriju", rekao je Hilterman.
"Mogli bi imati haos i slabu Siriju dugo vremena, baš kao što smo vidjeli u Libiji i Iraku".
Priredila: A. Š.
Bonus video:
