Stručnjaci iz različitih oblasti govorili su za Karnegi fondaciju o onome što je bilo dobro ove godine i o potencijalnim izazovima u narednoj. Kao ključne teme se ističu sve veći pritisak na jedinstvo Evrope, neizvjestan tok sukoba između Ukrajine i Rusije, i destabilizujući povratak Donalda Trampa na svjetsku scenu.
Jana Puljerin
Šefica kancelarije i viša saradnica u ECFR Berlin
O 2024. godini mnogo govori to što je najbolja stvar koju mogu da navedem iznenadno svrgavanje Bašara al Asada u Siriji od strane bivšeg entiteta Al kaide. Jedan užasni diktator manje i udarac za Iran i Rusiju! Istovremeno, ne znamo da li je ono što dolazi nužno bolje. Sirija bi lako mogla postati poprište borbe za moć i regionalnu dominaciju.
Najveći izazov za Evropu 2025. svakako će biti povratak Donalda Trampa na vlast u Sjedinjenim Državama. Ovo će nam donijeti mnoge poteškoće: u evropskoj odbrani, politici prema Kini i klimatski promjenama, kao i trgovinskim pitanjima. Trampova pobjeda će ojačati one snage u Evropi koje žele više nacionalizma i manje evropske saradnje - i koje su takođe objavile rat svojim “dubokim državama”.
Plašim se najgoreg za Ukrajinu. Ako se rat nastavi trenutnom putanjom, završiće se ruskom pobjedom zbog iscrpljenosti Ukrajine. Tramp želi da postigne dogovor i nije mu stalo kako će izgledati, već samo da se desi. “Neutralna” Ukrajina bez bezbjednosnih garancija vjerovatno će postati propala država. To ne bi bio samo katastrofa za Kijev, već i za cijelu Evropu.
Pol Moriljas
Direktor Centra za međunarodne poslove u Barseloni (CIDOB)
Što se tiče pozitivnih dešavanja, Deklaracija iz Blečlija o vještačkoj inteligenciji, koja je imala uticaja na regulatorne napore 2024. godine, omogućila je geopolitičkim rivalima da pronađu zajednički jezik i zajedničke principe o potencijalno izuzetno remetilačkim tehnološkim razvojima. Ona pokazuje da velike sile, posebno Sjedinjene Države i Kina, mogu da postignu sporazume u oblastima zajedničkog interesa, čak i u vremenima kada se konvencionalni multilateralni okviri i organizacije sve više osporavaju i slabe.
Sa reizborom Donalda Trampa i konsolidacijom nacionalističkih liderstava u mnogim zemljama, dva posebno izazovna razvoja oblikovaće međunarodnu politiku. Diplomatija će sve više biti predstavljena kao šou jednog čovjeka koji navodno zastupa nacionalne interese. Ego-politika i individualizam biće osnova na kojoj se grade prioriteti spoljne politike. Ovo će ići na štetu nijansi i složenosti vođenja svjetske politike.
Drugo, deklarativni i grandiozni ciljevi imaće prednost nad pravednim i konsenzusnim mirovnim sporazumima. Primirja ili prekidi vatre neće biti praćeni trajnim mirovnim rješenjima. U najboljem slučaju, negativni mir - ili odsustvo otvorenog sukoba - biće postignut, ali okviri za pozitivni mir, koji teže pravdi, reparaciji, trajnim rješenjima ili čak socioekonomskoj obnovi, neće naići na adekvatne i sveobuhvatne diplomatske napore. Godina 2025. biće godina diplomatskog vatrometa, a ne toliko novih i održivih mirovnih arhitektura.
Mina Alander
Istraživačica u Finskom institutu za međunarodne poslove
Glavni događaj ove godine bilo je pridruživanje Švedske NATO-u u martu. Dalje odlaganje značilo bi komplikovane alternative u novim planovima NATO-a za regionalnu odbranu.
U sjevernoj Evropi, pozitivan trend bila je rastuća kohezija nordijsko-baltičkog regiona. Nordijske i baltičke zemlje su ujedinjene u odlučnosti da nastave da podržavaju Ukrajinu - uprkos njihovoj maloj veličini, njihova kombinovana podrška Ukrajini daleko nadmašuje onu bilo koje velike evropske zemlje - i u zajedničkoj sumornoj procjeni budućnosti Rusije.
U Evropi, era Njemačke kao dominantne evropske sile vjerovatno se bliži kraju, zbog njene posrnule ekonomije i izazova koji dolaze s margina političkog partijskog sistema. S obzirom na to da je Francuska u političkom previranju, manje države će morati da preuzmu odgovornost kako bi popunile vakuum liderstva.
Globalno, svijet nakon Hladnog rata očigledno prolazi kroz proces velikih previranja. Sa padom Asadovog režima u Siriji, razvoj događaja na Bliskom istoku mogao bi značajno uticati na dinamiku potencijalnih pregovora o primirju između Ukrajine i Rusije 2025. godine. Aktivnosti Kine u Evropi treba pratiti, s obzirom na to da su kineski brodovi pokazali sklonost ka oštećivanju pomorske infrastrukture u Baltičkom moru.
Erik Bratberg
Potpredsjednik u Albright Stonebridge Group
Protekla godina je donijela nekoliko pozitivnih dešavanja. Prvo, EU je odobrila carine na kineska električna vozila, uprkos glasnom protivljenju Berlina. Iako je stopa carina EU niža od sličnih mjera koje su uvele Sjedinjene Američke Države i Kanada, ovo ipak pokazuje da agenda smanjenja rizika predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen ima svoju težinu.
Drugo, G7 je postigao dogovor da se prihodi od zamrznutih ruskih državnih sredstava koriste za garantovanje zajmova u iznosu od 50 milijardi dolara za Ukrajinu do 2025. godine. Ovaj značajan korak mogao bi otvoriti put ka eventualnom korišćenju cjelokupnih 300 milijardi dolara zamrznutih sredstava za finansiranje buduće obnove Ukrajine.
Na kraju, objava o sporazumu o slobodnoj trgovini EU- Mercosur predstavlja veliki uspjeh za agendu EU o strateškoj autonomiji poslije dvadeset pet godina zastoja u pregovorima. To takođe predstavlja napredak u naporima EU da diversifikuje trgovinske veze i smanji zavisnost od Kine, kao i pokušaj da se nadoknade očekivane transatlantske trgovinske tenzije pod Donaldom Trampom.
Glavni izazov za Evropu u 2025. godini nije geoekonomski, već geopolitički. Trenutni tok rata Rusije u Ukrajini i mogućnost da Donald Tramp posreduje u sklapanju sporazuma o primirju znače da evropske prijestonice moraju ozbiljno razmotriti opciju raspoređivanja trupa unutar Ukrajine kako bi pružile kredibilne bezbjednosne garancije i osigurale dugoročnu održivost takvog sporazuma.
Justina Gotkovska
Zamjenica direktora Centra za istočne studije (OSW)
Politička stabilnost u Poljskoj i nordijsko-baltičkim državama, zajedno sa njihovom povećanom saradnjom, ističe se među ovogodišnjim negativnim razvojem događaja u većim evropskim zemljama. Raspad nefunkcionalne njemačke koalicije pretvorio je kancelara Olafa Šolca u glinenog goluba. Iako francuski predsjednik Emanuel Makron ima određeni uticaj u spoljnoj politici, nestabilne francuske vlade predstavljaju glavobolju i za evropsku bezbjednosnu politiku. Nova laburistička vlada u Britaniji je usmjerena ka unutrašnjim pitanjima i nema mnogo želje za preuzimanje liderstva. U tom kontekstu, saradnja Poljske, nordijskih i baltičkih zemalja je vrijedna pažnje, pri čemu Poljska dodatno oživljava format Vajmarske grupe plus.
Tramp, sa svojom nepredvidivom politikom o vojnoj podršci Kijevu i o tome kako završiti rat, biće najveći izazov za neorganizovane Evropljane. U Evropi, rasprave moraju da se ubrzaju o tome kako pristupiti Trampu sa strategijom, povećanim vojnim obavezama i idejom o bezbjednosnim garancijama za Kijev, paralelno sa održavanjem odvraćanja i odbrane u Evropi. Uprkos tome, treba se pripremiti za produženi rat.
Tramp bi takođe mogao donijeti dodatne poremećaje na izuzetno nestabilnom Bliskom istoku, povećanjem pritiska na Iran i nastavkom podrške militantnom Izraelu usred sirijskog meteža u formiranju nove administracije. Hoće li Evropljani biti u stanju da utiču na razvoj događaja u ovom regionu?
Torsten Bener
Suosnivač i direktor Globalnog instituta za javnu politiku (GPPi)
Izbori u Indiji ove godine pokazali su se kao pravo slavlje demokratske snage, šaljući snažnu poruku cijelom svijetu. Učešće 642 miliona građana tokom četrdeset četiri dana glasanja u najvećoj svjetskoj demokratiji, sa rekordnim odzivom žena, bilo je impresivno. Rezultati su bili mnogo neizvjesniji nego što su mnogi, uključujući premijera Narendru Modija i njegovu stranku BJP, predviđali, odlučno potvrđujući politički pluralizam Indije.
Izbor Donalda Trampa ne dovodi u pitanje samo sposobnost Ukrajine da se odupre ruskoj invaziji, već i budućnost humanitarnog sistema Ujedinjenih nacija, koji u velikoj mjeri zavisi od finansiranja Sjedinjenih Američkih Država. S obzirom na to da je jaz između humanitarnih potreba i mogućnosti njihovog zadovoljavanja već veliki, Tramp bi mogao dovesti taj sistem na ivicu kolapsa. Za razliku od njegovog prvog mandata, ovoga puta evropske zemlje poput Njemačke neće moći da popune prazninu, jer sprovode drastične rezove u sopstvenim humanitarnim budžetima.
Prvi šokovi od deindustrijalizacije Kine doprinijeli su pojavi Trampa i breksita, ali su poštedjeli Njemačku. Ipak, čini se da ni njemački kancelar Šolc ni njegov konzervativni rival Fridrih Merc ne mogu da zamisle da bi industrijska baza Njemačke mogla postati glavna žrtva drugog kineskog šoka, ukoliko ne preduzmu odlučne mjere protiv nefer konkurencije. Ako ne preispitaju svoju samozadovoljnost, rizikuju da dodatno podstaknu ružan populistički otpor u Njemačkoj.
Natali Toči
Direktorka Instituta za međunarodne poslove (Istituto Affari Internazionali)
Neočekivana dobra vijest iz 2024. godine bila je pad Bašara al Asada. To ne znači da je budućnost Sirije ružičasta, ali ne umanjuje činjenicu da je pad jednog od najkrvavijih diktatora posljednje polovine vijeka nedvosmisleno pozitivan događaj. Ovo bi takođe trebalo da podsjeti da su diktature, čak i kada izgledaju stabilno - posebno zato što je teško zaviriti u autoritarnu crnu kutiju - u svojoj suštini krhke.
Naredna godina obećava mnogo lošeg i ružnog. Dva ključna pitanja koja treba pratiti su Ukrajina i Iran. Bez obzira na to da li Tramp uspije u posredovanju o prekidu vatre ili ne, SAD će vjerovatno smanjiti svoje angažovanje u Ukrajini. To znači da će odbrana zemlje uglavnom biti evropska odgovornost. Na Bliskom istoku, mogli bismo vidjeti dalju eskalaciju između Izraela i Irana, moguće i rat koji bi mogao da uvuče Sjedinjene Države. Ali postoji i mogućnost ponovnog pokretanja nuklearne diplomatije.
Loše i ružno nisu unaprijed određeni. Evropljani bi trebalo da daju svoj doprinos kako bi osigurali da se to ne ostvari.
Džudi Dempsi
Viša saradnica u Karnegi Evropa
Reizbor Maje Sandu za predsjednicu Moldavije bio je prijatno iznenađenje 2024. godine. To je prvi put u istoriji zemlje da je aktuelni predsjednik ponovo izabran. Sandu i njeni snažni pro-EU saveznici morali su da se suoče sa intenzivnom propagandnom kampanjom Rusije, koja neće prestati da pokušava da destabilizuje Moldaviju. Sada je trenutak da EU nagradi izuzetnu otpornost i hrabrost Maje Sandu pružanjem ciljanije ekonomske pomoći i ubrzanjem procesa pridruživanja EU.
Još jedan ohrabrujući razvoj događaja bio je trgovinski sporazum između EU i zemalja Latinske Amerike iz grupe Mercosur. Ovo predstavlja geostratešku i ekonomsku prednost za obje strane. Sporazum, koji se priprema od 1999. godine, tek treba da dobije odobrenje svih dvadeset sedam nacionalnih parlamenata EU. Poljska, Italija i Francuska će učiniti sve da zaštite svoje poljoprivrednike i druge interese. S druge strane, Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj vide kako bi ekonomski dobici mogli poslužiti kao alternativa rastućem kineskom uticaju u regionu.
Međutim, 2025. godine, način na koji će se završiti rat Rusije u Ukrajini biće ključna briga. Loš sporazum je loš za istočnu Evropu i čitav kontinent. Drugi ključni problem je krhkost demokratija. Uz nekoliko izuzetaka, evropski lideri ne shvataju ovu prijetnju dovoljno ozbiljno.
Kristi Raik
Zamjenica direktora Međunarodnog centra za odbranu i bezbjednost u Talinu
Novi sastav Evropske komisije daje nadu da postoje (bar neki) lideri EU koji razmišljaju strateški i odlučni su da brane evropske interese i vrijednosti usred globalnog geopolitičkog rivalstva. Predsjednica Komisije Ursula fon der Lajen pružila je snažno liderstvo u podršci Ukrajini. Nova šefica spoljne politike EU Kaja Kalas donosi svježu energiju i hrabrost za jačanje evropske bezbjednosti i glasa EU u svijetu (moram priznati, kao Estonka, možda sam previše uzbuđena zbog njenog imenovanja).
Što se tiče predstojećih zabrinutosti, moja najveća bojazan je da će Ukrajina biti pod pritiskom da prihvati loš sporazum s Rusijom, jer će Donald Tramp željeti da ispuni obećanje o zaustavljanju rata. Davanje teritorije Rusiji i blokiranje puta Ukrajine ka članstvu u NATO-u predstavljalo bi poziv Kremlju da nastavi napore u podrivanju evropskog bezbjednosnog poretka.
Drugo, zabrinuta sam da će se nazadovanje demokratije u Evropi i širom svijeta nastaviti. Rusija, uz pomoć lokalnih posrednika, i dalje koristi podjele u zapadnim društvima, miješajući se u izbore i podrivajući slobodne medije putem dezinformacija. Kineski uticaj raste na suptilniji i postepen način, prijeteći da ograniči ljudska prava i slobode u demokratskim državama i da učini globalni poredak pogodnijim za autokratije.
Bonus video:
