Nekada je susret predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i izraelskog premijera bio povod za ponos i za izraelske i za američke Jevreje, koji su u njemu vidjeli saradnju dva demokratska lidera. Pa ipak, znam da nisam jedini kada kažem da ponos nije emocija koja me je obuzela kada sam vidio prijateljsku fotografiju Donalda Trampa i Benjamina Netanjahua iz Ovalnog kabineta u ponedjeljak. Bilo je to gađenje i depresija.
Obojica teže da budu autokrate, obojica rade na potkopavanju vladavine prava i tzv. elita u sopstvenim zemljama, obojica žele da unište ono što nazivaju "dubokom državom" sastavljenom od profesionalnih državnih službenika. Obojica skreću svoje zemlje sa nekadašnjeg univerzalnog ideala da budu "svjetlo narodima" ka uskogrudom, sirovom etnonacionalizmu po principu "sila je pravo", koji je spreman da normalizuje etničko čišćenje. Svaki od njih političke protivnike vidi ne kao legitimnu opoziciju, već kao unutrašnje neprijatelje, i obojica su svoje vlade ispunili nesposobnim kadrom, izabranim isključivo zbog lojalnosti prema vođi, a ne zakonima zemlje.
Obojica udaljavaju svoje zemlje od demokratskih, tradicionalnih saveznika. Obojica teritorijalno širenje predstavljaju kao božansko pravo "od Meksičkog zaliva do Grenlanda" i "od Zapadne obale do Gaze".
Farid Zakaria je 2008. objavio proročansku knjigu "Postamerički svijet". Tvrdio je da će, iako će Sjedinjene Države ostati dominantna svjetska sila, "uspon ostalih" - država poput Kine i Indije - značiti smanjenje relativne američke nadmoći sa slabljenjem ere hladnog rata.
Tramp i Netanjahu, svaki u svojoj zemlji, stvaraju "postamerički" i "postizraelski" svijet. Pod "postameričkim" ne mislim na Ameriku koja relativno gubi moć, već na Ameriku koja namjerno napušta svoj ključni identitet zemlje koja je, u svojim najboljim trenucima, posvećena vladavini prava kod kuće i napretku cijelog čovječanstva u svijetu. Pod "postizraelskim" mislim na Izrael koji svjesno odbacuje svoj osnovni identitet - ponosno proklamovane demokratije zasnovane na vladavini prava u regionu autoritarnih vođa, demokratije koja će uvijek davati prednost trajnom miru sa Palestincima (ako joj bezbjednost bude garantovana) nad trajnim prisvajanjem Zapadne obale i Gaze.
Jednostavno je nemoguće zamisliti da bi Tramp ili potpredsjednik Džej Di Vens težili da izgrade Ameriku kakvu je opisao Ronald Regan u svom oproštajnom govoru 11. januara 1989. godine. Regan je govorio o potrebi da svojoj djeci usadimo razumijevanje "šta je Amerika i šta ona predstavlja u dugoj istoriji svijeta". Ta Amerika bila je moralni i politički svetionik, "visok, ponosan grad sazidan na stijenama jačim od okeana, išiban vjetrovima, blagosloven bogom i prepun ljudi svih vrsta koji žive u slozi i miru; grad sa slobodnim lukama koje vrve od trgovine i stvaralaštva. A ako su ti gradovi morali imati zidine, te zidine su imale vrata, a ta vrata bila su otvorena za svakoga ko ima volju i srce da dođe ovdje".
Umjesto toga, Tramp i Vens žele da preoblikuju našu zemlju u postreganovsku Ameriku - Ameriku koja prema demokratskim saveznicima, zasnovanim na slobodnom tržištu i vladavini prava, poput Evropske unije, pokazuje prezir. Tramp je nedavno izjavio da je Evropska unija stvorena da "zezne SAD" - stav koji je ponovio dok je sjedio pored Netanjahua u Ovalnom kabinetu. Samo zlonamjernost i istorijsko neznanje sadržani u toj izjavi ostavljaju bez daha.
Tramp i Vens takođe žele da nas odvedu u postamerički svijet koji hrabre branioce slobode na njenim granicama - prije svega Ukrajinu - dočekuje zahtjevima za rudna bogatstva u zamjenu za nevoljnu vojnu pomoć.
Na kraju, oni žele da nas odvedu u postamerički svijet koji nema ni najmanje interesa da očuva, a kamoli ojača svoju meku moć - moć da pridobije saveznike i privuče talentovane imigrante - koncept koji je popularizovao harvardski politikolog Džozef S. Naj. Oni preziru meku moć, potpuno nesvjesni činjenice da njenim gubitkom gubimo sposobnost da okupljamo druge nacije oko zajedničkog oblikovanja svijeta koji je otvoreniji za naše interese i vrijednosti - najveće strateške prednosti koju smo oduvijek imali u odnosu na Rusiju i Kinu.
Slijepo smanjujući sopstvenu vladu i nipodaštavajući mnoge naše tradicionalne saveznike, "Tramp ne uništava samo karijere i vrijednosti - on bukvalno ponovo čini Ameriku slabom", rekao mi je Leri Dajmond, stručnjak za demokratiju sa Stenforda. To je, koliko mogu da zamislim, najdalje što se Amerika u kojoj sam odrastao - i u kojoj želim da odrastaju moja unučad - može udaljiti od same sebe.
Netanjahu naporno radi na stvaranju sličnog postizraelskog poretka. Tramp je smijenio direktora FBI-ja jer mu nije bio dovoljno lojalan; Netanjahu je na korak od toga da učini isto sa Ronenom Barom, uglednim šefom Šin Beta - izraelskog ekvivalenta FBI-ju - i to u trenutku kada Bar vodi istragu protiv nekih od Netanjahuovih najbližih saradnika zbog navodnih veza sa vladom Katara.
Netanjahu se i sam suočava sa suđenjem zbog korupcije. Optužuju ga opozicija - i mnogi rođaci talaca - da produžava rat u Gazi da bi udovoljio jevrejskim supremacistima koji ga drže na vlasti i potencijalno van zatvora. To produžavanje takođe odlaže formiranje istražne komisije o katastrofalnom ratu, koji je započeo za vrijeme njegovog mandata i iz razloga koji se direktno mogu povezati s neuspjehom njegove politike: njegovim uvjerenjem da se Hamas može potkupiti džakovima novca iz Katara.
On takođe pokušava da smijeni nezavisnu i hrabru izraelsku državnu tužiteljku, jer je, po svemu sudeći, smatra nelojalnom. Od povratka na vlast krajem 2022, Netanjahu je takođe započeo misiju potkopavanja ovlašćenja izraelskog Vrhovnog suda da preispituje odluke izvršne i zakonodavne vlasti. To je povezano s religijsko-nacionalističkom agendom njegove stranke da pripoji Zapadnu obalu i Gazu i protjera što veći broj Palestinaca - cilj koji je ostvariv samo ako sud izgubi moć da obuzda premijera i njegovu koaliciju jevrejskih supremacista.
Netanjahuov cilj danas je "razmontiranje svih suštinskih elemenata demokratije", napisao je Miki Gicin, direktor Fonda Novi Izrael, u nedjelju u listu Haarec. "Metod je jednostavan: stvaraš kovitlac smjelih, nezakonitih poteza, istovremeno i na svim frontovima. Dok se javnost bavi smjenom šefa bezbjednosne službe Šin Bet, ti guraš drakonske zakone protiv nevladinih organizacija. Kada su svi zaokupljeni statusom pravnih savjetnika, ti proguraš predloge zakona koji olakšavaju diskvalifikaciju arapskih kandidata".
Javnost i opozicija bivaju toliko preplavljeni da im postaje teško da se snađu u tom naletu događaja, dodao je, a otpor se postepeno rasipa. Zvuči poznato?
Domaće strategije Trampa i Netanjahua stopile su se sa zloupotrebom antisemitizma kao oružja za ućutkivanje ili delegitimizaciju kritičara. Čitaoci ove kolumne znaju da nemam nikakvo poštovanje prema studentima u kampusima koji kritikuju izraelske akcije u Gazi, a da pritom ne izgovore ni riječ osude na račun Hamasa - a kamoli riječ podrške Ukrajincima čiju demokratiju uništava Rusija Vladimira Putina. Ali ovo je još uvijek slobodna zemlja, bar zasad, i sve dok ljudi ne pribjegavaju nasilju ili maltretiranju drugih studenata, bilo na nastavi ili van nje, imaju pravo da kažu šta god žele, uključujući i zalaganje za palestinsku državu u bilo kom obliku.
"Predsjednik Tramp je uzeo stvaran fenomen koji zaista zahtijeva pažnju - antisemitizam koji se javlja u raspravama o Izraelu - i koristi ga kao opravdanje za obračun s imigracijom, visokoškolskim obrazovanjem i slobodom govora o Izraelu", rekao mi je Džonatan Džejkobi, nacionalni direktor Projekta Nexus, koji se bavi borbom protiv antisemitizma i očuvanjem demokratije.
Kao američkom Jevrejinu, Trampova cinična odbrana mi ne treba niti je želim. On je i dalje onaj isti čovjek koji je 2017. godine branio bijele nacionaliste i neonaciste koji su protestovali u Šarlotsvilu u Virdžiniji, rekavši da među njima ima "veoma dobrih ljudi". Vens je, s druge strane, prigrlio njemačku stranku AfD, poznatu po simpatijama prema nacizmu i umanjivanju holokausta, čiji lideri pozivaju Njemce da prestanu s pokajanjem za nacističke zločine.
Kako je rabinka Šeron Braus iz losanđeleske zajednice IKAR rječito upozorila u propovijedi 8. marta: "Nas, Jevreje, iskorištavaju za promovisanje političke agende koja će ozbiljno narušiti društveno tkivo i institucije koje su najpogodnije da zaštite Jevreje i sve ostale manjine. Iskorišćavaju nas. Naš bol, naša trauma, zloupotrebljavaju se kako bi se uništio san o multirasnoj demokratiji, a unaprijedio cilj bijele hrišćanske nacije".
Netanjahu - poput Trampa i zahvaljujući Trampu - ima osjećaj nekažnjivosti, uvjerenje da ga ništa ne može srušiti. Takav način razmišljanja se prenosi naniže kroz sistem i vodi do incidenata poput onog prošlog mjeseca, kada su izraelske snage ubile 15 bolničara i spasilaca na jugu Gaze - incidenta o kojem je, prema riječima jednog visokog oficira Izraelskih odbrambenih snaga za "Haarec", "komandni lanac nižeg nivoa jednostavno lagao".
Srećom, izraelsko civilno društvo pokazalo je veliki borbeni duh - znatno veći nego američko do sada - i to ne iznenađuje. Jer, dok Tramp može da se obruši na američke elite uz ovacije svoje baze, Izraelci znaju da njihova zemlja ne može opstati bez svojih tehničkih, naučnih i vojnih elita. Zato je ovog mjeseca 18 bivših šefova izraelskih bezbjednosnih službi - vojske, Mosada, Šin Beta, vojne obavještajne službe i policije - izjavilo da Netanjahu nije sposoban da obavlja funkciju premijera, jer njegovo "ponašanje predstavlja jasnu i neposrednu prijetnju po bezbjednost Izraela i njegovu budućnost kao jevrejske demokratske države".
Za sve koji žele da spriječe nastanak postameričkog i postizraelskog svijeta, imam samo jednu poruku: ovo je borba naših života. Ja sam potpuno posvećen - i nisam umoran. A vi?
Komentar je objavljen u "Njujork tajmsu"
Prevod: A.Š.
Bonus video:
