Prema Ujedinjenim nacijama, Sudan na sjeveroistoku Afrike – bogata zlatom, naftom i plodnim zemljištem – zapala je u jednu od najvećih svjetskih humanitarnih i raseljeničkih kriza. Od 51 miliona stanovnika, njih 64 odsto sada zavisi od humanitarne pomoći, a oko 12 miliona je raseljeno.
Sudanske žene i djevojčice posebno su pogođene krizom, jer one ne samo da čine većinu raseljenih, već i pate od široko rasprostranjenog seksualnog zlostavljanja i grupnih silovanja.
Procjene o broju poginulih i dalje je teško dati zbog aktuelnih borbi, ali prema posljednjim podacima međunarodnih humanitarnih organizacija, on je rapidno porastao sa oko 40.000, na 150.000.
Zemlja je sada ušla i u treću godinu rata i suočava se sa sve većom prijetnjom da bude podijeljena na dvije rivalske administracije.
Prema mišljenju Hager Ali, istraživačice njemačkog trusta mozgova GIGA-Institut za globalne i prostorne studije, to bi još više smanjilo nadu u okončanje nasilja.
„Moramo sagledati vremenski period od 20 ili više godina. Sudanu nije potreban samo mirovni sporazum, jer su se raskoli između centra zemlje i periferije, etničkih grupa, religija i plemena produbili“, rekla je Ali za DW.
„Problemi s federalizmom i političkim sistemom takođe su nastajali decenijama i ako se ne riješe nastaviće da ugrožavaju mir.“
Zašto je počeo rat?
U oktobru 2021. godine, vojni udar koji je predvodio general Abdel-Fatah Burhan iz sudanskih oružanih snaga (SAF), uz podršku njegovog zamjenika i komandanta paravojnih snaga za brzu podršku (RSF), generala Mohameda Hamdana Dagala, smijenio je prelaznu vladu Sudana koja je imala za cilj da zemlju demokratizuje.
Međutim, nakon što Burhan nije uspio da formira civilnu vladu u bliskoj saradnji s Vrhovnim savjetom na čijem je čelu general Dagal, njih dvojica su se sredinom aprila 2023. posvađali oko integracije paravojske RSF u SAF.
„Rat je počeo velikom pat-situacijom u glavnom gradu Sudana, Kartumu, gdje su borbe prerasle u urbani rat, koji je potom zahvatio cijelu zemlju“, objašnjava Ali.
Ranije ove godine SAF je zauzeo Kartum i sada kontroliše veći dio sjevera i istoka zemlje, kao i centralni grad Vad Madani, koji se nalazi u uglavnom uništenom poljoprivrednom regionu.
Istovremeno, Dagalo i njegov RSF postali su glavna snaga u zapadnom dijelu Sudana, u regionu Darfur.
Obje strane nastavljaju sa opsadom nekoliko izbjegličkih kampova u glavnom gradu Darfura, El Fasheru, gdje civili stradaju od gladi i stalnog granatiranja. O tome svjedoče jezivi izvještaji očevidaca, odnosno pripadnika međunarodnih humanitarnih organizacija i predstavnika UN.
Zašto rat još uvijek nije završen?
Prema Međunarodnom komitetu spasa (IRC), globalnoj nevladinoj organizaciji koja djeluje u najgorim humanitarnim krizama u svijetu, dinamika sukoba u Sudanu postala je znatno složenija u posljednje dvije godine.
„Sukob uključuje sve veći broj grupa, što znači da će mirovni sporazum morati da uzme u obzir različite interese, a to znači i da će ga biti teže postići i održati“, kaže Aleksandra Janecek, portparolka IRC.
Pored toga, regionalni i međunarodni saveznici „upumpavaju oružje u Sudan, što destabilizuje i tu zemlju i čitav regiona“, dodala je.
Sudanske oružane snage oslanjaju se na političku podršku i vojnu pomoć Egipta i Katara. S druge strane, smatra se da Snage za brzu podršku (RSF) dobijaju oružje iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a preko susjednog Čada. Emirati, međutim, negiraju te optužbe, iako dokazi za to postoje.
Sudansko civilno društvo – spas za milione ljudi
Oko devet miliona Sudanaca pobjeglo je u druge djelove zemlje, dok je više od 3,3 miliona otišlo u Egipat, Libiju, Čad ili Južni Sudan. Tamo se suočavaju s nizom nedaća – nasiljem, nedostatkom humanitarne pomoći, problemima sa vizama i nesigurnošću.
Oni koji su uprkos sukobu ostali, ispaštaju ne samo zbog nasilja i gladi, već i zbog gotovo potpuno urušene infrastrukture, i propalog ekonomskog i zdravstvenog sistema.
Prema podacima Centralne banke Sudana, sudanska funta doživjela je krah, što je u 2024. dovelo do skoka cijena na tržištima za više od 142 odsto.
U međuvremenu, civilno društvo u Sudanu pruža veliku pomoć stanovništvu. Mreža tzv. odeljenja za hitnu pomoć, koja djeluje širom zemlje, pomaže civilima da dobiju informacije o rutama za evakuaciju, mogućnostima dobijanja medicinske pomoći i prehrambenih namirnica. Te labavo povezane grupe proizašle su iz opozicionog pokreta Sudana koji je 2019. odigrao ključnu ulogu u svrgavanju dugogodišnjeg vladara Omara al Bašira.
„Jedna od snaga opozicionog pokreta Sudana uvijek je bila njegova heterogenost“, ističe u razgovoru za DW Tarek Sadik, istraživač protesta i autor knjige „Nova protesna kultura“. On objašnjava da je „pokret bio sastavljen od tradicionalnih političkih stranaka, sindikata, profesionalnih udruženja i širokog spektra tajnih komiteta otpora“.
Od izbijanja rata u aprilu 2023. godine, te grupe su „smanjile obim svojih političkih zahtjeva i fokusirale se na rat i zaštitu civilnih zajednica“, dodaje Sadik.
Prema njegovom mišljenju, to je „klasičan repertoar otpora koji ima za cilj da ublaži posljedice rata, ali i očuva neke elemente socijalne organizacije za bolja vremena koja bi nekada mogla da dođu“.
Za Mišeč Darsi, direktorku humanitarne organizacije Norveška narodna pomoć u Sudanu, napori civilnog društva i dalje su iskra nade.
„Postoje inspirativne grupe mladih i žena koje su zaista preuzele inicijativu, pozivajući na mir i nastavljajući da se zalažu za okončanje rata kroz politički proces, dok u isto vrijeme nastavljaju da pružaju pomoć i usluge koje u njihovim zajednicama spasavaju živote. Međutim, suočavaju se i s izazovima vezanim za polarizaciju, ograničeni prostor za civilno djelovanje i pristup resursima.“
Janecek iz Međunarodnog komiteta spasa dodaje i da se programi koji su nekada bili „spas za milione Sudanaca“ sada ukidaju. „Najmanje 60 odsto od 1.400 javnih kuhinja koje su služile za prehranjivanje oko dva miliona ljudi, više nisu u mogućnosti da funkcionišu“, rekla je. Glavni razlog je nedostatak finansijskih sredstava.
Sudan u „jeku humanitarne krize“
Prema podacima Ujedinjenih nacija, od potrebnih 4,2 milijarde dolara za pružanje humanitarne pomoći u 2025. godini, prikupljeno je samo 6,3 odsto sredstava.
Situacija je dodatno pogoršana nedavnom odlukom SAD da smanje izdvajanja za inostranu pomoć. U 2024. godini, sredstva iz SAD činila su gotovo polovinu ukupne humanitarne pomoći u Sudanu.
„Sudan je i dalje u žarištu humanitarne krize enormnih razmjera“, rekao je Edem Vosornu iz Ureda za koordinaciju humanitarne pomoći UN (OCHA) pred Savjetom bezbjednosti UN u januaru. I dodao da ta „kriza očigledno nije ni blizu kraja“.
Bonus video:
