Šta se radi sa gostima koji ismijavaju svoje domaćine i prijete im? Donald Tramp smatra da je izlazak Velike Britanije iz Evropske unije "sjajan", a samu EU smatra samo za "vozilo" kojim upravljaju njemački interesi.
Redžep Tajip Erdogan Evropu zove "kontinentom koji truli", i smatra da EU "nema drugog izbora nego da nastavi pristupne pregovore sa Turskom". EU već mjesecima mora da sluša takve i slične izjave Trampa i Erdogana. I pored toga, predsjednici Savjeta EU Donald Tusk i Komisije Žan Klod Junker primili su tu dvojicu šefova država jednog za drugim. Lijepo – nije bilo. Samosavladavanje, usiljeni osmjesi, napetost, sve im se vidjelo na licima: gostoljubivost u interesu države.
Je li to bilo ispravno? Da li je trebalo da Tusk i Junker prime ovako teške goste, i ako jeste, da li je trebalo da im kažu šta misle o njima? Naposlijetku, EU nije bilo ko, već ekonomski najmoćniji blok u svijetu.
Ranije se zbog toga ratovalo
U 19. vijeku se zbog onakvih ispada ratovalo. Srećom, ne živimo više u 19. vijeku, a EU, srećom, pitanje časti ne uzima tako ozbiljno kao neki drugi. Prekid razgovora i ćutanje nisu alternativa. Suviše toga je u igri.
Zabrinjava to što Donald Tramp i Redžep Tajip Erdogan reprezentuju dvije države koje su zapravo najtješnje povezane sa EU. Turska nije slučajno kandidat za pristup EU, iako pregovori nekima izgledaju apsurdno. Nije to tako davno bilo kada put Turske u EU uopšte nije izgledao tako nevjerovatan. A političke, ekonomske i društvene veze sa SAD su toliko tijesne da predstavljaju nešto što se samo po sebi razumije. No, sada je sve to dovedeno u pitanje. Ne mora se biti pristalica članstva Turske u EU kao ni Ugovora o slobodnoj trgovini sa SAD, ali tijesna saradnja sa tim partnerima je u interesu svih.
Spriječiti postzapadno uređenje
Tusk je poslije svojih razgovora sa Trampom – i u njegovom odsustvu – rekao novinarima da postoje velike razlike u mišljenjima o raznim pitanjima, ali je pokušao da svoje planove podigne na viši nivo. Rekao je da je u ovom trenutku najvažniji zadatak "učvršćenje čitavog slobodnog svijeta", da bi se "spriječio postzapadni svjetski poredak". A da li Erdogan svoju zemlji i pored članstva u NATO i pregovora sa EU vidi kao dio slobodnog svijeta, drugo je pitanje. Tramp svakako vidi tako SAD.
Tusk je u pravu. Ako se dosadašnji saveznici raziđu, prepustiće prostor drugima, na primjer, Kini i Rusiji. A to ne može biti u interesu ni Evropljana ni Amerikanaca ni Turaka. Kada predstavnici EU insistiraju na tom ubjeđenju, pa i u kontaktu sa tako teškim gostima kao što su Tramp i Erdogan, onda to vrijedi truda, iako je njegova cijena ponekad – ledena atmosfera.
Bonus video:
