Izborom Hasana Rohanija prije četiri godine i potpisivanjem nuklearnog sporazuma prije dvije, Iran se pažljivo otvorio Zapadu. Na predsjedničkim izborima u petak pokazaće se hoće li zemlja nastaviti tim putem ili se vratiti u izolaciju, prenosi Hina.
Nuklearni sporazum Teherana i međunarodne zajednice ponovo je, nakon dvije godine pauze, u fokusu iranske javnosti. Birači se neće direktno izjašnjavati o Bečkom sporazumu iz 2015, već o nečemu mnogo većem - politici otvaranja koju zagovara reformistički predsjednik Rohani.
"Izbori su svojevrsni referendum o tom otvaranju", rekao je agenciji DPA iranski politički analitičar koji je želio ostati anoniman.
Rohanijev mogući izborni poraz sigurno bi zaustavio takav trend. "On je jedini koji ga može nastaviti", kaže režiser Mohse Amir Džusefi.
Rohani će u petak imati nekoliko protivkandidata, ali analitičari su smatrali da ga ugroziti mogu samo dvojica kandidata koji imaju podršku konzervativnog sveštenstva. Jedan od njih, međutim, u ponedjeljak se neočekivano povukao iz trke.
Ebrahim Raisi (56), bivši javni tužilac, kandidat je establišmenta i ima punu podršku muslimanskog sveštenstva.
Njihov 'pritajeni' kandidat do ponedjeljka je bio teheranski gradonačelnik i bivši šef policije Mohamed Baker Kalibaf (55). On je u posljednji tren povukao kandidaturu i, rekavši da ne želi rasipati konzervativne glasove, podržao Raisija.
Time se su, kažu stručnjaci, izbori pretvorili u dvoboj Rohanija i Raisija.
"Zašivanje usta"
Rohani, koji je prije četiri godine uvjerljivo izabran već u prvom krugu, na nedavnoj je televizijskoj debati osuo žestoku paljbu po tada još uvijek dvojici konzervativnih protivkandidata.
"Oni žele sabotirati nuklearni dogovor. Oni su čak spremni graditi zidove na ulicama kako bi odvojili muškarce od žena. Zloupotrebljavali bi vjeru u zamjenu za moć", govorio je Rohani, koji je inače umjeren u svojim javnim nastupima.
Kalibafa je optužio kako bi najradije tukao studente koji posjećuju Rohanijeve skupove, a Raisija da bi "im zašio usta".
Njih su dvojica uzvraćala da Rohani nije uspio kapitalizovati nuklearni sporazum i da se od privrednog napretka kao očekivane posljedice sporazuma nije dogodilo ništa. "Taj sporazum je kao valuta koju Rohani ne može unovčiti", rekao je Kalibaf.
Izostanak ekonomskog preokreta koji je Rohani svojevremeno obećao zagovarajući dogovor sa Zapadom, njegova je najslabija tačka u ovoj kampanji.
Uprkos tome, ankete mu daju veliku prednost pred protivkandidatima, ali one se u Iranu smatraju nepouzdanima.
A među protivkandidatima neće biti bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada, negatora holokausta, kojem je iznenađujuće uskraćeno dopuštenje za kandidaturu. Navodno, sveštenstvo nije željelo rizikovati bilo kakvo pogoršanje odnosa sa Zapadom zbog njega.
"Ahmadinedžadovo mjesto, od sada nadalje, jedino je u muzeju", rekao je jedan od klerika, Fasel Medžbodi.
Politički sistem
U Iranu se predsjednik, parlament i Vijeće stručnjaka biraju na neposrednim izborima. Ali to ne znači da se može kandidovati svako. Po ustavu, o selekciji kandidata odlučuje drugo tijelo, Vijeće čuvara. Iznad njih je vrhovni duhovni vođa koji je de facto šef države. Od smrti vođe revolucije ajatolaha Homenija 1989. godine, tu ulogu ima Ali Hamenei.
Predsjednik je odgovoran za unutrašnju, vanjsku i ekonomsku politiku. Duhovni vođa je hijerarhijski iznad njega, ali se direktno ne upliće u rad vlade, parlamenta ili pravosuđa. Ali u strateškim pitanjima, poput nuklearnog sporazuma 2015, zadnju riječ ima Hamenei.
Vijeće stručnjaka je tijelo s 88 članova koje bira duhovnog vođu i u teoriji nadgleda njegov rad.
Vijeće čuvara (ustava) ima 12 članova. Šestoricu imenuje vrhovni vođa, a šestorica su pravnici koje bira parlament. Svaki zakon mora ići na odobrenje Vijeću čuvara. To vijeće odlučuje i o ideološkoj podobnosti svakog kandidata za predsjednika države, člana Vijeća stručnjaka ili parlamenta.
Zahtjevi za kandidature odobravaju se ako 'čuvari' procijene da su odani islamskom ustavu i republici. Kriterijumi za selekciju nejasni su i mnogo je sivih zona. Na primjer, vrlo je tanka linija legitimne kritike establišmenta i kritike koja se doživljava kao prijetnja poretku.
Iranski politički sistem dopušta stranke, ali one više nalikuju frakcijama jedne. Mogu se svrstati u tri grupe - fundamentalisti (tvrdolinijaši), konzervativci i reformisti.
Prve dvije grupe odane su vrijednostima Islamske revolucije, ali među konzervativcima ima onih koji se zalažu za pažljivo i kontrolisano otvaranje Zapadu i ograničene političke reforme.
Fundamentalisti, pak, Zapad smatraju imperijalističkim neprijateljem i žele čisto islamističko društvo lišeno zapadih uticaja. Reformisti žele snažnije odnose sa Zapadom i zalažu se za društvene, kulturne i političke reforme u zemlji.
Bonus video:
