Iako je djetinjstvo i ranu mladost proveo u Bosni i Hercegovini, a gotovo pola vijeka u Nikšiću, 66-godišnji Branko Pašo Avramović već dvije godine ne može da dobije novu ličnu kartu.
"Meni je ova lična karta istekla 1998. Ja o tome nisam ni vodio računa. Glasao sam sve do 2016. Odjednom mi je ukinuto pravo glasa, ali ja sam predao sve papire što su tražili da mi izdaju novu ličnu kartu."
U Registru vjenčanih piše da ima državljanstvo Crne Gore. Ima i stalno prebivalište u Nikšiću, a zašto još čeka ličnu kartu, u MUP-u nijesu odgovorili ni TV Vijesti.
Ovaj penzioner zato strahuje da će ga protjerati iz države u kojoj je ostavio život, a gdje su mu sahranjene supruga i kćerka.
"Prije desetak dana na trgu dvojica policajaca su mi tražili dokumenta. Ja sam izvadio ovu ličnu kartu i pokazao. Pitali su šta ti je ovo, ja rekao da sam predao da mi izdaju novu. Sledeći put, kaže, ako te uhvatimo, deportovaćemo te. Ja vise neću ni da izlazim u grad", priča Branko.
Radio je u Javorku, Mlinu, Boksitima i bio volonter Crvenog krsta. O njegovom životu u Nikšiću od 1972. godine može, kaže, posvjedočiti i predsjednik Milo Đukanović koga je upoznao kao desetogodišnjaka dok su bili komšije u Rastocima. Zato njega, kao i ministra Mevludina Nuhodžića poziva da mu pomognu da dobije ličnu kartu.
"Pozivam ga evo, zna me dobro ko sam i šta sam, znamo se. Nismo ista partija, ali što je istina, istina je. Samo tražim da mi pomogne ako hoće, a može."
Lična karta ipak nije jedini problem. Pašo decenijama živi u iznajmljenoj trošnoj baraci bez struje, vode i kupatila od 120 eura invalidske penzije. Lošeg je zdravlja i više od pola penzije troši na ljekove.
"Dođe mi dnevno da nemam hljeba, ali pomaže mi Crveni krst, kad imaju."
Zato osim za ličnu kartu, apeluje na nadležne da mu obezbijede smještaj dostojan čovjeka, u kome bi prozivio bar malo mirniju starost.
Bonus video:
