Ljubav prema pisanoj riječi, ali i tradiciji, kulturi i običajima na poseban način gaje Kecojevići, otac Miloš i sin Miko.
Četrdesetogodišnji Miloš od 16. godine počeo je ozbiljno da piše. Najprije lirske pjesme za koje je inspiraciju nalazio u prvim simpatijama i ljubavima, da bi kasnije, kao student istorije, sebe pronašao u epskom osmercu i desetercu.
"Epska poezija mi daje krila, razigra me. A i nama je svima u genima, u krvi da je epika nekako ukorijenjena, taj mit o nama kao epskom narodu", kaže Miloš.
Interesovanje za epiku Miloš je do sada pretočio u više desetina pjesama, među kojima mu je najdraža Zabranjena ljubav, priča o Bošku i Admiri, sarajevskom Romeu i Juliji. I sam Kecojević umije i voli da zapjeva uz gusle, a očevim stopama već, polako korača i jedanaestogodišnji Miko.
"U našoj kući su svi muški članovi guslali, tako da sam od ranog djetinjstva sam bio prisutan kada se pjevalo, guslalo i sviralo. Samim tim, kako Vuk Karadžić kaže, ko naizust zna bar stotinjak pjesama epskih, lasno mu je novu napisati", poručuje Miloš.
"Vidio sam kako moj otac, đed i stric pjevaju i ja sam jednog dana krijući uzeo gusle i otišao u sobu. Nisam umio da prevučem gudalo što se kaže i pitao sam tatu da mi pokaže", objašnjava Miko.
Osim što kao i njegov otac voli gusle, Miko uspješno piše poeziju i prozu, o čemu govore priznanja u OŠ "Braća Labudović" nagrađena je njegova pjesma Mačak Tošo, a prvo mjesto osvojio je na prošlogodišnjem literarnom konkursu Crvenog krsta.
"Naziv teksta se zvao Tatine ruke. Pisao sam o tati kako voli da piše i gusla kao ja i da je pažljiv prema babi, majki i sestrama", kaže Miko.
Da bude bolji od oca Miko će ipak morati još da se trudi. Miloš je prošle godine dobio nagradu „Zaloga“ Književne zajednice Vladimir Mijušković, čiji su laureati između ostalih bili Vito Nikolić, Dušan Govedarica, Niko Martinović, Dragan Radulović... Do tada, otac i sin nastvaljaju da stvaraju, pišu i guslaju i kako kažu čuvaju običaje, kulturu i tradiciju.
Bonus video:
