Komnenić: Da biste bili medijski pismeni, morate u prvom redu biti pismeni

"Ja sam samo posrednik između građana i institucija, i dužan sam da obezbijedim informacije koje su institucije dužne da nam daju. To je moja profesionalna obaveza," kazao je Komnenić
8541 pregleda 1 komentar(a)
Komnenić sa volonterima Unicefa, Foto: UNICEF
Komnenić sa volonterima Unicefa, Foto: UNICEF
Ažurirano: 11.07.2019. 21:23h

UNICEF-ovi volonteri mladi reporteri kampanje medijske pismenosti “Birajmo šta gledamo”, preuzimaju emisiju “Načisto” i razgovaraju o lažnim vijestima. Njihov gost biće crnogorski novinar Petar Komnenić.

"Nama se čini da su sve teme za odrasle, takozvana pitanja ljudskih prava, jako povezane sa pitanjima prava djece. Na primjer, nezaposlenost, siromaštvo, korupcija u obrazovanju i društvu uopšte, kvalitet obrazovanja, efikasnost socijalne pomoći, itd. – sve su to pitanja koja utiču na odrastanje djece i na mogućnosti da ona stvare svoja prava. Međutim, kada se o tim temama razgovara, nas obično niko ništa ne pita. Recimo, mogli bismo da imamo prostora da u emisijama poput Vaše damo komentar iz ugla mladih i gostu postavimo jedno-dva pitanja. Eto ideje za razmišljanje – mi Vas sad uopšte ne pritiskamo da nam to odmah obećate, samo Vam dajemo ideje, jer smo veoma zadovoljni smo što smo Vam večeras preuzeli emisiju, to nam je dobar početak," kaže UNICEF-ova volonterka - mlada reporterka Sofija Krivokapić.
"Ja sam samo posrednik između građana i institucija, i dužan sam da obezbijedim informacije koje su institucije dužne da nam daju. To je moja profesionalna obaveza." kaže Komnenić.
"Ovo je veoma stresan posao, posebno za one novinare koji se bave profesionalno svojim poslom, a to je potraga za istinom, borba za javni interes i borba sa moćnicima koji nas zbog pisanja o njihovim sumnjivim poslovima nazivaju državnim neprijateljima. Istovremeno ja uživam u svom poslu. Moja poruka onima koji žele da se bave ovim poslom - da pokušaju da budu slobodni ljudi u svom poslu," kaže Komnenić.
"U našem istraživanju 57 odsto djece kaže da imitira svoje heroje iz medija – nosi sličnu frizuru, odjeću, radi slične stvari. Budućidastejedanodnacijenjenijihnovinaraunašojzemlji, vjerujemdaimamnogomladihpoputnasUNICEFovihvolontera-mladihreporterakoji želedasebavenovinarstvoma kojimasteViuzor. Je li to velika odgovornost, koji su glavni izazovi tog posla I na koji način se nosite sa njima? Šta je Vaša poruka mladima koji žele da idu Vašim stopama i postanu novinari?" pitala pitala je Komnenića Unicefova volonterka - mlada reporterka Milica Vujošević.

"Nedavno sam naportalu Vijesti objavio blog sa naslovom Idemo li moj đed i ja u istu školu? U tom blogu maštam o školi u kojoj se mediji svakodnevno koriste u učionici kako bi se brže i lakše usvajala nova znanja. U takvoj školi, djeca svakodnevno razvijaju medijsku pismenost, jerkroz medijsku produkciju na raznim časovima stičunove uvide u to kako mediji funkcionišu koji im pomažu da im još više pristupaju s kritičkom sviješću.Koja je, po Vama, uloga škole u razvoju medijske pismenosti djece i mladih? I da li tu ima prostora za saradnju škola sa medijima?" pitao je Unicefov volonter - mladi reporter Miljan Vlahović.

"Sistem bi morao da uredi tu oblast, da limitira sadržaje poput rijaliti programa," kaže Komnenić.
"Neophodno je ponuditi drugi medijski sadržaj djeci, kako bi oni mogli da porede, da znaju da razlikuju kvalitetno od nekvalitetnog," kaže Komnenić.

"Možda bi se današnja situacija sa društvenim mrežama mogla uporediti sa vožnjom automobila krajem 19. vijeka kada je bilo dovoljno da imate auto da bi ga vozili. Tek nakon što je odsustvo pravila dovelo da saobraćajnih nesreća, došlo je do uvođenja obaveznih vozačkih ispita i dozvola. Šta mislite, da li bi možda mladi trebali da imaju obaveznu obuku i ispit iz medijske pismenosti da bi dobili dozvolu da sa 13 godina pristupe društvenim mrežama, baš kao što imaju obaveznu obuku i polažu ispit da bi mogli da voze auto?" pitao je Unicefov volonter - mladi reporter Balša Božović.

"Djeca su odraz svojih roditelja, a oni su opet ogledalo sistema koji uređuje naše živote," kaže Komnenić.
"Svi žele da vas drže u mračnoj šumi," kaže Komnenić.
"Da biste bili medijski pismeni morate u prvom redu biti pismeni" kaže Komnenić.
"Jedini način da se bori protiv lažnih vijesti jeste edukacija stanovništva, i svi segmenti društva se u to moraju uključiti," kaže Komnenić.
""U ozbiljnoj zemlji da neki medij na naslovnoj strani objavi lažnu vijest, i utvrdi se da je lažna, njihov tiraž bi se prepolovio," kaže Komnenić.
"Ne pomažu sankcije, tu pomaže zdrav pristup u smislu otvaranje debeta. Ali mi živimo u društvu u kojoj institucije izbjegavaju debate o bilo kojoj temi," kaže Komnenić.
"Sa jedne strane imamo potrebu da obezbijedimo slobodu riječi, a sa druge strane i da se kao društvo zaštitimo od lažnih vijesti, jer mogu biti kobne. Uzmimo na primjer imunizaciju. Nauka je tu jasna – vakcine spašavaju živote. Međutim, na društvenim mrežama se u posljednje vrijeme pojavilo puno lažnih vijesti, pseudonauke, koje djeluju zastrašujuće na roditelje, posebno imajući u vidu da većina građana nije stručna iz medicine da bi mogla da prati tu debatu. Jasno je da je tu ključno povjerenje u ljekare i institucije, a ono je često poljuljano, i ona je to plodno tlo za širenje lažnih vijesti i panike. Kako se boriti protiv toga? Šta danas rizikuje autor lažnih vijesti?"pitao je Unicefov volonter - mladi reporter Balša Božović.
"Influensera bez stvarnog kvaliteta ima svuda u svijetu, ali država ima mehanizme da to riješi," kaže Komnenić.
"Svjedoci smo pojave nove vrste influensera, tj. uticajnih ljudi na društvenim mrežama koji su često potpuni anonimusi u oflajn svijetu. Štaviše, oni nisu postali influenseri zahvaljujući određenim vještinama poput na primjer, svjetski poznatog futbalera koji je uzor mladima jer sjajno igra futbal ili poznatog glumca koji je vrlo ubjedljiv i igra u zanimljivim filmovima. Ovdje se radi o tome da osoba postaje uticajna jer uspijeva da ima veliki broj pratilaca na društvenim mrežama, kao i da ta osoba tako može da zaradi novac, jer postoje sponzori koji plaćaju influensere da pošalju određene poruke i reklamiraju određene proizvode, a cijena zavisi od toga koliko imaju pratilaca. Veliki broj pratilaca se na društvenim mrežama može postići objavljivanjem svakakvih gluposti, uključujući i lažne vijesti. Onda se dešava da pratioci nekog influensera šire dalje i brane lažne vijesti koje on ili ona objavljuju. Kako se boriti protiv ove pojave? Da li je i kako medijska pismenost tu od pomoći?" pitala je Komnenića Unicefova volonterka - mlada reporterka lana Jovanović.
"Nekad ima briljantnih komentara koji su odličan presjek stanja u društvu," kaže Komnenić.
"ja se trudim da ignorišem komentare na portalima, ne želim da na bilo koji način utiču na ono što radim," kaže Komnenić.

"Želim da čujete tu poruku, čak i kada govorimo o tradicionalnim medijima, važno je prepoznate razlike između medija koji su posvećeni javnom interesu, koji govore o suštinskim stvarima i medija kojima to nije cilj, koji su su skuponoše. To nisu mediji, to nisu novinari, to nisu naše kolege, to su PR timovi, to su vidljivi trolovi. Vidite ih likom, čujete ih šta pričaju i oni imaju samo jedan zadatak da potru ozbiljne novinarske priče i vas da udalje od suštine, da vas drže glupima," kaže Komnenić.

"Trolove i botove finansiraju različite interesne grupacije, da li iza njih stoje korporacije, da li iza njih stoje neki privatni klanovi, da li stoje političke partije, što je često na ovim našim prostorima, da ne ulazim pretehnički I IT-ovski u tu priču šta je bot. Bot je softverski robot iza kojeg takođe stoji neka armija najamnika koji na taj način upravljaju zapravo diskursom na mrežama, dok iza trola stoji jedna je li, konkretna osoba, takođe doduše sakrivena koja je od krvi i meda. Ali da pojednostavimo tu priču, to je čitava armija najamnika koja opet ima jedan krunski cilj, da vas drži u mračnoj šumi, da vi ništa ne vidite, da spinuju, da vas udalje od suštine, da eventulano što se takođe ćesto ovdje dešava u Crnoj Gori da kroz razne komentare pokušaju da unište kredibilitet autora ovih informacija koje ne odgovaraju njihovim nalogodavcima, da na taj način skrenu pažnju sa priče," kaže Komnenić.

"Ono što želim da da vam naglasim, lažne vijesti nisu tako jednostavno za prepoznati kao što je onaj krokodil koju su ja mislim sve redakcije u Crnoj Gori proglasile za neku nepoznatu životinju u vrsti koja hara Goricom. Zapravo, one su podmuklo upakovane, nekada se naslanjaju na komadiće istine i to je opasnost. Zato morate biti medijski pismeni i stručni i svestrani i obrazovani da ih prepoznate," kaže Komnenić.
"Vi kao novinar nekad nijeste u prilici da apsolutno utvrdite da li je nešto tačno ili ne. Ali, morate dati sve od sebe, morate iskoristiti svaki mehanizam koji vam je na raspolaganju da pokušate. E, tu je problem, što često nailazite na opstrukciju, često ćete nailaziti na opstrukciju institucija državnih organa koji se trude da sakriju svaku živu informaciji od vas, a onda vas kasnije ako negdje falite, licemjerno prozivaju da ste neprofesionallni," kaže Komnenić.

"Brzina ne može biti opravdanje za plasiranje netačne informacije, niti može postojati bilo koji izgovor zato što kada objavite lažnu informaciju, onda je cijena najskuplja. Onda gubite kredibilitet, onda gubite povjerenje, onda u ovom poslu više ne značite ništa, i vrijeme je da ga promijenite ili možda potražite zaposlenje tamo u nekom od ovih nazovi medija o kojima sam pričao na startu, koji imaju potpuno druge ciljeve i kojima je zadatak očuvanje nekih krupnih interesa koji nemaju veze sa javnim interesom," kaže Komnenić.

"Bojim se da je brzina nažalost u svim segmentima života postala ipak gotovo nepodnošljivi namet. To je posebno izraženo u elektronskim medijima, recimo u ovoj televiziji koja ima više elektronskih izdanja i u stalno fali vremena za adekvatnu provjeru informacije. Posebno kada radite u malo osiromašenim, oslabljenim uslovima kao što radimo mi ovdje u domaćim redakcijama u Crnoj Gori. I da se nešto razumijemo, ne želim da ovo zvuči kao izgovor, nema izgovora," kaže Komnenić.

"Nešto manje od jedne četvrtine mladih uzrasta 12-17 godina provjerava tačnost neke vijesti prije nego je podijeli na društvenim mrežama. Mladima je na društvenim mrežama često bitno da budu prvi koji će objaviti neku zanimljivu informaciju. Vjerujem da Vam ova vrsta pritiska zvuči poznato, s obzirom da je u medijima značajno biti prvi u plasiranju informacija javnosti. Šta je ovdje Vaš savjet i kako Vi postupate – je li najbitnije biti prvi u objavljivanju neke informacije, pa nema veze i ako nije tačna?" pitala je Komnenića Unicefova volonterka - mlada reporterka Nađa Lalović.

"Lažna vijest je kao virus HIV-. Vi je napadnete ali ona se modifikuje. Te lažne vijesti se ne proizvode samo na netu, one žive u saopštenjima institucijama, u PR saopštenjima raznih institucija i onim člancima koji vas odvlače od suštine i drže vas u mraku. Jer kad ste u mraku lakše je upravljati vama, " kaže Komnenić.
"Medijska pismenost je veoma važna kako biste mogli da provjeravate kredibilnost izvora. Morate imati makar osnovno znanje o medijskoj pismenosti da biste znali kojjim izvorima da vjerujete," kaže Komnenić.
"Skoro dvije trećine mladih Crne Gore uzrasta 12-17 godina nije čulo za lažne vijesti. Ako nijesu sigurni da li je neka informacija u medijima tačna, većina mladih kaže da onda radi pretragu na internetu i povjeruje da je tačna ona informacija na koju najviše puta naiđu. Da li mislite da je ovo dobra strategija i ako nije, šta Vi savjetujete mladima – šta sve treba da urade kada žele da provjere da li je neka vijest tačna?" pitao je Unicefov volonter - mladi reporter Matija Sekulić.
"Nisam aktivan korisnik društvenim mreža, iako sam prisutan, rijetko dijelim sadržaje. Želim da osjetim puls i vidim kako reaguju ljudi na mrežama. Korisno mi je da vidim stavove koje moji sagovornici dijele online," kaže Komnenić
"Istraživanje koje je rađeno prošle godine na američkom univerzitetu MIT je pokazalo da se na Tviteru lažne vijesti šire 6 puta brže u odnosu na tačne i da imaju do 70% veću vjerovatnoću da će biti retvitovane," ističe UNICEF-ova volonterka-mlada reporterka Sofija Krivokapić.
"Medijski ambijent i odnos prema medijima u ovom društvu je veoma važan za ovu temu o kojoj večeras pričamo," kaže Komnenić.
"U Crnoj Gori imamo jedan dio medija koji se bavi javnim interesom i drugi set medija koji se vrlo snažno trudi da nas odvrati od suštine. Takav ambijent sa dosta neregulisanim sajber ambijentom stvara pogodan teren za stvaranje lažnih informacija," kaže Komnenić.
Novinari i voditelji večerašnje emisije Načisto UNICEF-ovi volonteri-mladi reporteri Balša Božović i Sofija Krivokapić su Petra Komnenića iznenadili lažnom viješću o njegovom navodnom formiranju političke partije NPK.

Prije trideset godina, svjetski lideri su se ujedinili oko zajedničke ideje i usvojili međunarodni zakon o djetinjstvu, odnosno Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta. Dakle, ove godine, slavimo 30. rođendan međunarodnog ugovora o ljudskim pravima koji ima najviše ratifikacija na svijetu.

Tim povodom, UNICEF širom svijeta podržava djecu i mlade da, makar na dan, preuzmu razne institucije i u središte njihove pažnje stave pitanja prava djeteta.

Mediji su, naravno, među tim institucijama i UNICEF-ovi volonteri-mladi reporteri su u Crnoj Gori danas preuzeli emisiju Načisto na Televiziji Vijesti.

Bonus video: