Radnici jednog od crnogorskih giganta – fabrike Radoje Dakić, protestuju jednom nedjeljno od janura 2009. godine, dakle deset i po godina. Kako bi namirili svoja potraživanja, koja čekaju više od dvije decenije, više ni sami ne znaju gdje su.
"Ni na nebu ni na zemlji, plate smo zaradili prije 23 godine, izvršne presude imamo od našeg suda koje ne može nijedan sud na svijetu da pobije, u toku 2006, znači prije 13 godina, mi se toliko mučimo i patimo i ne možemo ništa da završimo", rekao je bivši radnik "Radoja Dakića", Milutin Dragaš.
"Ja kada sam zaradio te pare imao sam sve zube, kad dobijem pare odmah ću zube da napravim, a neka vide dokle su doveli. Ja sam eklantantan primjer dokle su doveli radnike Dakića", kazao je predstavnik bivših radnika "Radoja Dakića", Milan Vukčević.
Milan Vukčević čeka 54 hiljade eura. Milutin Dragaš je ranije uspio da od prve prodaje zemljišta dobije 17 hiljada eura, sada čeka još 20 hiljada. U međuvremenu, 600 radnika je umrlo, a 11 izvršilo samoubistvo. Od 1.800 radnika nekadašnjeg giganta, sada sa potomcima preminulih ima skoro dvije hiljade povjerilaca. I dalje se mrcvare po sudovima.
"Od 17 ustavnih žalbi, usvojeno je devet, od tih devet tri su objavljene. Prva ustavna žalba je tražila da se isplate sredstva koja su dosuđena, domaći sudovi, međutim, Ustavni sud donosi odluku da se isplati 2.000 eura za pravično zadovoljenje. Ustavni sud nije ispoštovao rokove, način i redosljed prijava, onda Ustavni sud je odugovlačio i donio je većinom glasova odluke, ono što nije traženo, posebno u prvoj ustavnoj žalbi. Najviše zamjerki imamo za predsjednika Ustavnog suda", rekao je Milan Vukčević.
Dakićevci su veliki problem, ekonomski, politički i socijalni, kaže nekadašnji sudija Evropskog Suda za ljudska prava, dodajući da je mnogo bolje da se to riješi na nivou Crne Gore, nego u Strazburu.
"Postoji neka suštinska nepravda u odnosu na te ljude, tu nema nikakve dileme. Po meni je mnogo bolje i mnogo jeftinije da to riješimo, da se postignu nagodbe na domaćem nivou, u okviru Crne Gore, uostalom, tih prvih pet presuda u čijem sam donošenju i ja učestvovao, su bile signal državi, pokazatelj, uputstvo, kako da riješi ostale slučajeve. Na potezu je Crna Gora, prije svega Vlada, da se iznađe sistemsko rješenje za sistemski problem", rekao je bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Nebojša Vučinić.
Dakićevci upiru prstom i u Vučnića i sve one koji su učinili da samo pet radnika dobije novac, a ostali i dalje ne.
"Svi su oni radili nešto što ne treba da rade, pozvali su se na presudu koja je imala 349 imena i prezimena i sumu i 1.122 radnika izvršna presuda, a oni su izabrali pedesetoga, rulet su radili, ofrlje su izabrali ljude", priča Vukčević.
"Nijedna institucija u ovoj državi ne može da radi i da izvršava svoje zadatke po zakonu, mislim da se to sve radi po intenciji šefa, vrhuške..." dodaje Dragaš.
Dakićevće boli što država ima para za povoljne stambene kredite privilegovanim pojedincima, a za njih ne.
"Stan od 110 kvadrata ili slično dobije neki službenik za 20 hiljada, a đe smo mi tu, gdje su ljudi u socijalnoj potrebi", pita Dragaš.
Kada se podvuče crta, Dakićevci očekuju raspodjelu sa kamatama čak 52 miliona eura.
"14 miliona treba da bude podijeljeno. Međutim, Odluku o raspodjeli tih sredstava Apelacioni sud je ukinuo, vratio na ponovno zbog načina raspodjele. Ostalo je još 38 miliona da se isplati, a razliku moraće država da isplati", rekao je Vukčević.
Kažu da redovno o svemu obavještavaju šefa Delegacije EU Aiva Orava. Najavljuju da će trećeg oktobra, na Dan osnivanja fabrike, napraviti u staroj zgradi Vlade veliki skup o svemu što im se dešava. Za kraj, Dakićevci poručuju
"Mi nismo žrtve tranzicije, mi smo žrtve ove vlasti, treba da ih je sramota šta su uradili, da se ljudi ubijaju, oni gledaju nešto, pričaju priče, o crkvama pričaju, ma pustite, hoćemo da živimo, vidite kako narod živi", zaključio je Vukčević.
Bonus video:
