Kinezi već četiri godine grade najveći infrastrukturni projekat u Crnoj Gori, a investiraju i u region.
Ono što mnogi ne znaju je da u Pekingu već duže vrijeme postoji katedra za srpski i hrvatski jezik.
I kako rastu investicije, raste i interesovanje da se on nauči.
Tako smo u glavnom gradu Kine upoznali mladog čovjeka koji se za srpski jezik zainteresovao prateći fudbal i filmove sa ex ju prostora.
Zahvaljujući tome postao je čak i novinar.
"Ja sam Miloš, imam 37 godina".
No, ovaj Miloš nije iz Crne Gore, Srbije ili našeg regiona.
Njegovo pravo ime je Džao Peng, i stanovnik je Pekinga.
Ono što ga od većine njegovih sugrađana razlikuje je to što govori srpski jezik.
"Upisao sam se na fakultet 2000. katedra za srpsko-hrvatski jezik", kazao je Džao Peng.
Put do katedre koja i dalje postoji na pekinškom Univerzitetu, ali je sada razdvojena na srpski i hrvatski jezik, odredio mu je, između ostalog fudbal.
"U ono vrijeme, u Kini, kineskoj ligi imali smo dosta fudbalskih trenera i fudbalera koji su igrali u našoj prvoj ligi iz Srbije, ali i iz bivše Jugoslavije. Oni su toliko lijepo igrali i ostavili na mene dubok utisak. Najviše volim Piksu Stojkovića, ali ipak meni ostavili su još dublji utisak Dejan Savićević pošto mi smo kao Kinezi najprije na našu TV smo uveli prenos italijanske fudbalske lige, a tada je igrao Dejan Savićević. Mijatović naravno, on je odličan napadač", rekao je Džao Peng.
Ovaj 37-ogodišnjak osim u fudbal zaljubio se i u filmove sa ex ju prostora.
"Mogu jasno da se sjetim da sam u djetinjstvu gledao film Valter brani Sarajevo", rekao je Džao Peng.
"Nijesam ni čak očekivao da jednog dana ono što sam vidio na filmu je ušlo u moj život, pošto sam na kraju mog boravka kao dopisnik u Beogradu imao priliku da se lično upoznam sa Batom Živojinovićem", kazao je on.
Džao, Miloš, ili Zvonimir kako ga zovu u Hrvatskoj, radi kao novinar u redakciji na srpskom jeziku u kineskom međunarodnom radiju.
"Ta redakcija je zadužena za izvještavanje o Kini prema zemljama Zapadnog Balkana. Novinarstvo mi otvara novi prozor u svijet", rekao je Džao Peng.
Iako o mnogim temama izvještava s oprezom, voli novinarski poziv i izazove.
Neko vrijeme radio je kao dopisnik iz Srbije.
U naše krajeve svraćao je nekoliko puta, turistički.
Budući da Kinezi u Crnoj Gori grade autoput, nuđen mu je i posao, ali ga tada nije prihvatio.
"Takva šansa postoji, produbljivanjem saradnje između Kine i Crne Gore", kazao je Džao Peng.
Upravo su kineske investicije na prostoru Zapadnog Balkana razlog zbog kojeg raste interesovanje za učenje jezika.
"Kad sam se ja upisao na fakultet na svake četiri godine se upiše jedna generacija od 20-tak studenata, i onda sada na dvije godine, ne samo u Gvandžuu, južnom gradu se takođe uči taj jezik, priprema se u Šangaju, Tjencinu. Generalno govoreći, interesovanje je veliko jer kompanije hoće da nas zaposle, one imaju poslove u zemljama Zapadnog Balkana, njima su potrebni prevodioci", objasnio je Džao Peng.
Zahvaljujući ovom skromnom čovjeku, novinari iz Crne Gore, tokom boravka u Pekingu, saznali su mnogo toga o Kini.
Priznao je da ga raduje što je promijenjena politika koja je dozvoljavala rađanje samo jednog djeteta.
"Od 2015. ohrabruje se da se rodi drugo dijete, društvena potreba, za napretkom jer se sada Kina suočava sa novim ozbiljnim problemom starenjem populacije, nedostatak radne snage", kazao je Džao Peng.
Zato se nada i rado će prihvatiti nove poslovne prilike sa strane, ali će ostati odan svom domu.
Bonus video:
