"Kad smo uselili ovdje, moja želja je bila da se ovaj prostor oplemeni. Ta prva slika, staklo, željezo - asocirala me, prije, na zatvorsku ćeliju, nego na prostor za življenje i druženje. "
Vidjevši da su ljudi otuđeni, stidljivi, da nemaju jednostavno tu vrstu komunikacije, htio sam probuditi taj dio empatije, i mislim da sam, uz pomoć ostalih komšija, u tome uspio. Da nije podrške, prije svega žena, ne bi ni ovo tako izgledalo, kaže penzioner Miomir Filipović.
Iako ovdje žive penzioneri, tu su i njihova djeca, unučad, i svi rado ovdje provide vrijeme.
U toplom kutku se pije kafa, sok, zamirišu i kolači, a često se planiraju naredni izleti i akcije.
Pogledajte prilog Nine Marković.
Bonus video:
