Mladi pisac, Nikola Nikolić, se i u prethodnim djelima bavio temama osjetljivim za crnogorsko društvo, a sve u želji da realno dočara sve što se dešava oko nas. Uvijek se trudi da se drži istine, da ukoliko, opisuje nekog nezaposlenog konduktera, a završio je geografiju, želi da te neke tačke društva što realističnije prikaže. Tako je i u novom romanu, pa piše o vršnjačkom nasilju, odnosima komšija, diskriminacijama...
"Odlično pamtim devedesete, najčešće po tim osjećajima koje nijesam bio kadar da protumačim, i sada nekih dvadeset godina kasnije mogu da se vratim tom periodu i da shavtim šta sam ja želio, šta sam učinio određenim postupcima, jer tu ima situacija iz škole i situacija sa roditeljima, komšijama, društvom iz ulice. I na neki način tumačeći sebe i taj period napisao sam knjigu da bih, na neki način, taj dio prošlosti ostavio za sobom."
"Tada sam imao deset godina, a narator, glavni lik ima nekih 14. godina, i to mi je bilo potrebno da bude malo stariji, do njega lično još jače prekretničke situacije jer je on adolescent u tom periodu i samo društo je na prekretnici, i u simboličkom smislu nekako su se poklopila ta dva stanja. "
Bonus video:
