U oronuloj baraci na Tuškom putu u Podgorici, živi samohrana majka Svetlana Šorović sa dvoje djece.
Socijalna pomoć koju prima, kako kaže, nije dovoljna ni za osnovne životne namirnice, pa jedva sastavljaju kraj s krajem.
"Socijalno mi je 146 eura, od toga kupim hrane, i onda ako sam uzela, ako sam dužna, vratim novac i onda opet ništa nemam", priča Svetlana.
Žive, kaže, od danas do sjutra, sanjajući ljepše, čistije i toplije mjesto za život. Priželjkuje najviše jedno...
"Stan, jer ovdje je vlaga, nemam ni kupatilo, vidite, hladno je".
Svetalna je više puta konkurisala za krov nad glavom, i svaki put je, navodi odbijena.
"Konkurisala sam za stan, onda su mi rekli kao prvi put 50 bodova da mi treba, pa 12 zbog sina što nema tuđu njegu, i sad su mi rekli da kao da nemam socijalno da nijesam imala tri godine, a to nije tačno jer odakle mi novac ako nijesam primala", kaže Svetlana Šorović.
Pošto podiže dva sina, od kojih je stariji epileptičar, novac joj je potreban i za ljekove. No, uslovi u kojima žive, priča, njene sinove ne sprječavaju da budu dobra djeca i đaci, bez velikih zahtjeva.
"Oni su skromna djeca, ne traže mnogo, nikad mi nijesu tražili ništa, koliko im pružim".
Svjesna je, kaže, da nije jedina kojoj je pomoć potrebna. Ali baraka koja prokišnjava, a koju čine dvije prostorije i mala kuhinje, u kojoj su već dvije godine, boji se da još više narušava zdravlje njenih sinova.
"Moj otac im da ali ne može ni on, teško je bolestan, brat isto, ali ne može o meni, još i ja da sam im na teret, dosta puta pitaju imam li, ja kažem imam".
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja objašnjavaju da u skladu sa zakonom isplaćuju jednokratnu novčanu pomoć i druga materijalna davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite, ali nijesu naveli šta konkretno rade u slučaju porodice Šorović.
Bonus video:
