Među putnicima koji su preživjeli potonuće Titanika, 14. aprila, 1912. bio je i Bećo Vemić, a priču o njegovom neobičnom putovanju za Boje jutra je ispričao Vukić Vemić.
Kako je kazao, Bećo Vemić je bio jedan od četiri sina vojskovođe i kapetana crnogorke vojske Jovana Savina Vemića, iz sela Donje Bukovice kod Šavnika.
„Bećo je oko 1906. godine napustio Durmitor u potrazi za boljim životom i otputovao u Englesku, odakle je otišao u Sjevernu Irsku, zaposlio se u brodogradilištu i i tamo učestvovao u samoj izradi Titanika“, kaže Vemić.
On objašnjava da je Bećo bio član visoke posade Titanika, a po kazivanju je potonuće preživio tako što se zakačio za bure koje je satima plutalo u moru, nakon čega ga je spasio drugi brod.
„Bećo se vratio u proljeće 1914. godine i donio priču o velikoj tragediji sa Titanika, fotografije i novinske članke, a nedugo nakon toga je preminuo od srčanog udara“, kaže Vukić Vemić.
On objašnjava da je Bećo po povraku prenio priču koja je tada postojala u Engleskoj, a koja govori o postojanju uklete egipatske mumije koja je, prema vjerovanju, prenosila nesreću.
Kako kaže Vemić, neko od putnika je želio da prenese mumiju, usljed čega su, prema predanju, potonuli i Titanik i mumija.
„Nažalost, ništa sa Bećovog putovanja nije sačuvano, jer je sve izgorelo u porodičnoj kući prilikom neprijateljske invazije 1943. godine“, kaže Vemić.
Bonus video:
