Dan nikšićke Željezare je 8. decembar, a uoči 64. rođendana fabrike radnici kažu da im bolje pristaje naziv robovi.
Niske zarade, neplaćen prekovremeni rad i nikad manji broj zaposlenih, realnost su nakon osam godina privatizacije turskog "Tosijali holdinga".
Nedavno izabrani predsjednik Opštine Nikšić Milutin Simović kaže da je za sve kriva globalna ekonomska kriza i da očekuje bolje dane za fabriku i zaposlene, za koje je navodno već počeo da se zalaže.
Radnici mu poručuju da ih ne koristi u predizborne svrhe i da će ukoliko se nešto ne promijeni, oni uskoro postati socijalni slučajevi.
Otkako se prije osam godina turska zastava zavijorila ispred nikšićke Željezare, iz ove fabrike gotovo da nema lijepe vijesti.
To, ipak, nije smetalo visokim predstavnicima države da iz godine u godinu ponavljaju priču o milionskim ulaganjima, proizvodnji koja će umnogome doprinijeti crnogorskoj ekonomiji i povećanju broja radnika na 550.
U tu priču radnici vise ne vjeruju.
Kivni su na državu što u Nikšić nije dovela ozbiljnog investitora.
"Nažalost, 2012. godine kada je je ova fabrika prodata nije se tražio kvalitetan, već pogodan kupac. Mi nijesmo radnici, mi smo robovi", rekao je Željko Rabrenović, predsjednik Sindikata Željezare Tosčelik.
Iako ova rečenica vjerovatno najbolje govori o kakvoj se privatizaciji radi, novoizbrani predsjednik Opštine Nikšić Milutin Simović, nakon sastanka sa vlasnicima, opravdao je stanje u Željezari krizom i nelojalnom konkurencijom na tržištu čelika, ne propuštajući da u stilu svojih prethodnika nagovijesti nova radna mjesta.
"Moramo zajednički da njegujemo to strateško partnerstvo i zajedno očekujemo bolje dane u globalnoj ekonomiji i kao posljedicu tog novog ambijenta, da očekujemo neka nova radna mjesta u Željezari", rekao je Simović.
Stalnih radnih mjesta, prema riječima prvog sindikalca Željezare, danas je oko 270.
Simović pak tvrdi da je tokom sastanka, vlasnicima iznio konkretne zahtjeve u kosrist radnika.
"Da za postojeći broj radnika pokažu dodatnu brigu, da se rad plati, da se povede računa o zaštiti na radu", rekao je Simović.
Simovićeve izjave, ovako su doživjeli u Sindikatu.
"Umjesto da vodi predizbornu kampanju, da se okrene realnosti. Nemamo da prehranimo porodice, da djecu spremimo u školu, obučemo ih, obujemo, spremimo drva, zimnicu. Ako se ovako nastavi, bojim se da bi redovi ispred Crvenog krsta i Narodne kuhinje mogli biti još veći i da ćemo doći u situaciju da se otimamo oko onog tanjira", kazao je Rabrenović.
O učincima fabrike u ovoj godini, Rabrenović kaže da ne smije da govori jer je poslodavac nedavno donio pravilnik o poslovnoj tajni, gdje se zaposlenima zabranjuje svako pojavljivanje u medijima.
Vrata za novinare, "Tosčelik" je otvorio svega dva puta.
Pitanja koja se tiču dalje sudbine fabrike i uslova za radniek, uputili smo na mejl adresu kompanije, ali odgovore kao i mnogo puta do sada nijesmo dobili. Sa broja koji se nalazi na zvaničnoj internet stranici Tosčelika Nikšić, čuje se ovakav odgovor: "Birali ste nepostojeći broj".
Bonus video:
