Uporedo sa Fakultetom političkih nauka, 26-godišnji Nikšićanin Nikola Kankaraš studirao je život čuvenog Tome Zdravkovića. Danas je vlasnik zavidnog materijala, koji će uskoro pretočiti u knjigu i dokumentarni film o njemu.
"Moj otac je bio boem i drugovao je sa Tomom. Biće to posveta mom ocu i svim boemima koji su živjeli u tom vremenu i obilježili naš grad i ove prostore i bili dio nekog drugačije vrjednosnog sistema", kaže Kankaraš.
Da su se ljudi uželjeli Jugoslavije, boemije i omiljenog kafanskog pjevača 80-ih godina prošlog vijeka, ovih dana svjedoče pune sale svuda gdje se prikazuje film „Toma“ Dragana Bjelogrlića. Nikola godinama vodi najbrojniju fejsbuk stranicu posvećenu ovom umjetniku, sa 60.000 pratilaca. Jasno mu je zašto je Toma magnet.
"Bila je aktuelna parola - 'I poslije Tita - Tito', a on je analogno tome govorio: 'I poslije Tome - Toma'. I sam se potrudio da se njegova priča ne završi sa tim fizičkim odlaskom prije tačno 30 godina.”
Muzika Tome Zdravkovića odisala je melanholijom, a pjesme koje je pjevao uglavnom su bile autobiografske. Pedesetih godina kada je počinjao karijeru kafana je važila za kulturološki pojam, što danas nije slučaj, primjećuje Nikola.
"Nije svako mogao da pjeva u kafanama i to nijesu bili bircuzi na periferiji već elitni restorani gdje su dolazili književnici, glumci i novinari- krem tadašnjeg jugoslovenskog društva. Danas imamo svojevrsnu devalvaciju kafane kao načina življenja, imamo klabing kulturu.”
"Kad je snimio singl "Dotak'o sam dno života" , dobio je bukvalno džak para. Ko god je ušao u tu kafanu jeo je i pio dok se taj džak ne potroši. Bio je neponovljiv.”
Džiknić je saglasan da je sve manje pravih kafana i boema, ali i da neće nestati dok god je Tominih pjesama.
"Na svojim nastupima, ako atmosfera stane, otpjevam njegovu pjesmu i sve krene.”
Dokumentarac u kom je mladi autor stručni konsultant na scenariju biće premijerno prikazan narednog mjeseca na dan Tominog rođenja u njegovom rodnom Aleksincu, dok će knjiga do čitalaca stići na proljeće.
Bonus video:
