Partijsko zapošljavanje i kadriranje kroz decenije vladanja usavršila je vlast predvođena Demokratskom partijom socijalista (DPS) , ali je tu lošu praksu u punom kapacitetu nastavila aktuelna vlast.
Pečat crnogorskom društvu daju dakle partije, a njima - neprikosnoveni lideri, koji suprotno tradiciji razvijenih demokratija, nemaju konkurente čak ni prilikom izbora za čelnu poziciju.
U Crnoj Gori su se posljednji put prije šest godina za lidera neke partije prijavila dva kandidata.
Tada je došlo do rascjepa u Socijaldemokratskoj partiji (SDP).
Uobičajena je, međutim, praksa da se za čelno mjesto u partijama kandiduje po jedna osoba, što su potvrdili i kongresi održani ove godine.
Analitičari i novinari kažu da to potvrđuje da smo mi društvo koje voli lidere, ali i da ukazuje na ozbIljan nedostatak demokratije.
Iako je Crna Gora po Ustavu građanska i demokratska, a svaki punoljetni građanin ima pravo da bira, ali i da bude biran, ova načela kao da ne važe prilikom izbora partijskih lidera.
Za stranačke prvake, kao po nepisanom pravilu kandiduje se samo jedna osoba.
Politički analitičar Dragiša Janjušević kaže da je taj fenomen kod nas prisutan tokom tri decenije višestranačja.
"To je fenomen koji govori da smo mi više lidersko društvo, društvo koje voli lidere, lidere kao kategoriju koja je iznad partijskih programa, statuta, zakona, nekad i iznad ideologija. To su ostaci i možda neke plemenske svijesti koja još traje", istakao je Janjušević.
Urednica politike u Nezavisnom dnevniku Vijesti, Mila Radulović vjeruje da ćemo još čekati na trenutak kada će se ova partijska praksa promijeniti.
"Da je ovo demokratska država onda bismo očekivali da demokratije vladaju i u partijama. Obzirom da je u pitanju partitokratija, svaki izbori u okviru partija, ali i svake druge asocijacije u državi podrazumijevaju jednog kandidata odnosno dogovor prije bilo kakvog događaja, odnosno sjednice na kojoj se to formalizuje ko će biti izabran. Tako da je vrijeme kad će biti više kandidata za našu državu misaona imenica", rekla je Radulović.
Partije su se zbog narastajućih razlika u njima ali i borbe za liderske pozicije cijepale, a najpoznatiji takav rascjep desio se u DPS , kada je tadašnjeg predsjednika, pokojnog Momira Bulatovića nadjačao aktuelni predsjednik države Milo Đukanović.
Sukob je eskalirao 13.januara 1998. na protestima ispred Skupštine Crne Gore koje je organizovao Bulatović, nakon što je odbio da prizna poraz od Đukanovića na ranije održanim predsjedničkim izborima.
Drugi rascjepi, poput onih u Sovijalističkoj narodnoj partiji (SNP) i SDP porodili su nove stranke i lidere ali su imali daleko manji značaj.
Svi zajedno, očito nisu uticali na to da političke frakcije u okviru jednog političkog subjekta postanu prihvatljive i legitimne, sa mogućnošću da predstavnik jedne frakcije u trenutku demokratskih izbora na stranačkim organima dobije mjesto lidera.
"To je jedna slabost, kad se javi protivkandidat to po automatizmu znači frakcije u partiji, da partija ide ka jednoj vrsti diobe, formiranja nove partije. To govori i o drugim slabostima, zašto mi u Crnoj Gori imamo zatvorene liste, zašto se bježi od noviteta, od tog demokratskog iskoraka, koji se zove otvorene liste. Sve počinje i završava se sa liderom", rekao je Janjušević.
"Pojedine NVO su se godinama zalagale, čak i neki pojedinci iz partija da poslanički mandati budu slobodni, da bude direktno glasanje na izborima za poslanike, međutim to naravno nije prošlo, zato što partije u toj situaciji ne bi bile u stanju da kontrolišu ni parlamentarnu većinu ni parlamentarne stavove", rekla je Radulović.
Janjušević na kraju kaže da gotovo sva istraživanja pokazuju i kako građani najmanje vjeruju partijama.
Harizmatski lideri, balkanskog tipa, bez konkurencije u sopstvenim redovima , nisu do sada očito donijeli puno dobrog ni društvu ni institucijama
"Naš sveukupan život je inficiran političkim partijama, partitokratizmom, liderima i tako dalje i to se prenosi na sve sfere društva, institucije ne mogu biti autonomne i slobodne", kazao je Janjušević.
Prvi među jednakima, na svim poljima, morao bi biti primjer integriteta, znanja i posvećenosti. Liče li vam na takve lideri naših stranaka?
Bonus video:
