"Ona radi u Rudniku i život joj nije lak".
Ovaj stih Vlade Divljana obilježio je život Nikšićanke Jelice Kovačević, prve inženjerke rudarstva u Crnoj Gori, koja je punih 27 godina provela radeći u utrobi zemlje u Rudnicima boksita.
Na kraju nije uspjela da riješi stambeno pitanje pa nastavlja borbu i kao penzionerka.
Poziv je izabrala kao veoma mlada, jer je rasla pored rudnika u Gacku.
Sa šljemom na glavi, lampom i akumulatorom, vise od dvije i po decenije radila je u utrobi zemlje- u jamama Biočki stan i Đurakov do.
Jedina žena među muškarcima dobro je podnosila hladnoću, vlagu i mrak, ali to ipak nije proslo bez posljedica po zdravlje.
Kuburila je sa visokim krvnim pritiskom a čak 14 puta preboljela je upalu pluća.
Ruda se kopala i dobro prodavala, a rudnik je kaže Jelica, nosio Nikšić i Crnu Goru. Sve do čuvenog zatvaranja u jamu na Seocima 2010. godine kada su kola krenula nizbrdo.
Težak posao, završio se teškim okolnostima. Nakon bankrota i stečaja, 2015. godine otišla je u prijevremenu penziju- bez otpremnine i riješenog stambenog putanja.
A na placu, još samo crvena boja upućuje da je nekad bio rudarski. Tu je trebalo da bude i Jelicin stan.
Sa bivšim kolegama, Jelica ne propušta okupljanja kojima žele da povrate plac, što je trenutno u proceduri.
Veliki motiv da se bori za ono što je zaradila su joj tri kćerke. Dugočekani krov nad glavom i njima bi značio sigurnost, koju nije imala tokom čitave svoje poslovne karijere.
Bonus video:
