Iako obični produženi espreso sa mlijekom, u podgoričkim kafićima čuveni dojč ima posebno mjesto.
"Sedamdeset odsto gostiju koji dolaze kod nas poručuju dojč kafu, koja je duža i više traje u ispijanju generalno dosta njih ga naručuje", kaže ugostitelj Željko Kontić.
Za dojč je, osim strpljenja, potrebna je kvalitetna kafa i dobro mlijeko.
"Mora biti izabrano mlijeko koje se grije, mora se voditi računa da se mlijeko ne pregrije, da se nađe neka idealana temperatura da bi dojč ispao da valja. Sva tajna je u pjeni".
A tajna se krije i u njegovom autentičnom imenu, koje je čisto podgorička tvorevina ističe pisac i kolumnista Balša Brković.
Brković navodi da je 90-ih godina, jedan poznati podgorički kafedžija od svog barmena tražio da njemu pravi takvu kafu, kafu sa mnogo pjene, koju je on dugo ispijao.
"Dođu mu prijatelji, pričaju... Onda su drugi počeli da traže tu kafu kao on, a onda je on rekao , stavi je neka se zove dojč kafa. i bukvalno je tako nastao taj fenomen".
Brković objašnjava i zašto je dojč postao sinonim za druženje.
"Ovdje imate taj ritual koji je evoluirao u posljednjih 30 godina, a dojč kafa je postala amblem tog odnosa prema kafi. Ova priča je kod nas je evoluirala u neku vrstu sinonima za besposličarenje. Dakle, ne neki impuls filozofski ili demokratski, utemeljen, u helenskom znanju, već besposličarenje, koje je jedan odnos prema stvarnosti, na koju ja ne mogu uticati i djelovati, onda ću da se povučem da beskrajno ispijam svoju dojč kafu i gledam što se radi", rekao je Brković.
Dok se Italijani koji popiju otprilike 30 miliona šoljica espresa dnevno bore da svoj omiljenu kafu uvrste na UNESKOVU listu nematerijalne baštine, s druge strane se ritual ispijanja kafe u pojedinm djelovima Evrope zabranjivao, jer su tamošnje vlasti vjerovale da se se upravo na takvim okupljanjima kovale teorije zavjere.
Bonus video:
