Mirjana Laković iz Podgorice godinama se bori da njena dvanaestogodišnja ćerka koja ima autizam živi u što kvalitetnijim uslovima. Na Svjetski dan osoba sa autizmom ističe da prava borba tek predstoji, jer podrška sistema, iako napreduje vremenom i dalje nije adekvatna.
"Naša djeca, završi se sedma godina, idite kući, a roditelji šta će da rade, ne znaju ni sami. Tu mora da postoji sistem podrške, da to postoji s godinama", kazala je Laković i dodaje da nije znala ni šta je čeka, "ni kakav je to protivnik".
Podrška sistema slabi kako djeca odrastaju, a Mirjana smatra da je razlog nedostatak stručnog kadra, ali i programa koji bi osobe sa autizmom integrisali u društvo. Podsjeća i da još nema nacionalnog registra ovih osoba.
"Nas nigde niko nikad nije upisao, da znamo nas ima toliko, jer bi bilo lakše da se statistika prati. Mi zapravo ne znamo ništa. I onda kako vi da očekujete da neko u kom cilju djeluje, ako on uopšte ne zna ništa o tome", dodaje ona.
Država, uprkos brojnim manjkavostima, ima progres u tretmanu osoba sa autizmom, kaže Mirjana. Ipak, njihovi roditelji uglavnom su prepušteni sami sebi.
"Ako roditelji nisu ti koji su srećni, zadovoljni, ako oni nemaju adekvatnu podršku od strane psihologa ili ostalih ustanova, onda je vama sva ta priča uzaludna, a mislim da se u državi najmanje bavi nama roditeljima", smatra Laković.
Psihosocijalna podrška roditeljima umnogome bi olakšala i djeci, pogotovo jer u Crnoj Gori, zbog neznanja i straha, mnogi zanemaruju simptome, uskraćujući djetetu pravovremenu i adekvatnu podršku.
"Ja znam mmnogo roditelja koje sam ja sretala, čija djeca imaju deset godina i kada ja kažem otvoreno "Moje dijete ima autizam, koji je vaš problem?", oni kažu "Eto tako, ali on nema autizam". Zašto je to tako teško da se kaže?”, pita se majka djeteta sa autizmom.
Iako ne vjeruje da će se do 2. aprila naredne godine situacija značajnije promijeniti, Mirjana se ipak nada da će i država i društvo načiniti male, ali važne korake ka stvaranju boljeg ambijenta za osobe sa autizmom.
Bonus video:
