Ni nakon 23 godine od NATO bombardovanja varošice Murino, u kome je poginulo šest civila, od kojih troje djece, a povrijeđeno osam građana, država Crna Gora nije učinila gotovo ništa za porodice žrtava.
Tek jednom godišnje ovog događaja se prisjete političari, a rijetki civilni aktivisti povremeno skrenu pažnju da su nevino stradali i njihove porodice zaboravljeni i konacno - da je izostalo adekvatno obeštećenje.
"Taj gubitak, člana porodice, bilo kojeg, oca, djeteta, majke, ne može da nadoknadi niko, nikakvim novcem, ali država bi time pokazala neki gest da brine za žrtve koje su se desile u Murini, iako znamo da Crna Gora nije bila u ratu bar su tako tad govorili da smo bezbjedni, da nema razloga za strah i to se desilo", kazao je sin stradalog Vukića, Ivan Vuletić.
Da se Crna Gora ponijela kao da se 30. aprila 1999. godine ništa nije dogodilo tvrdi i Mirko Knežević, čiji je četranesogodišnji sin Miroslav poginuo u bombardovanju.
"Najviše me boli taj ignorantski odnos prema žrtvama u Murini, kao da su paščad poginula, a ne ljudska bića - građani Crne Gore", rekao je Knežević.
Knežević i ostali bliski srodnici poginulih, njih 27, i jedan preživjeli, tužili su 2008. godine državu Crnu Goru ,trazeci naknadu nematerijalne štete u pojedinačnim iznosima od 13 do 20 hiljada eura.
"Sa tim postupkom bi mi dobili ne novac, nego i drugu stvar priznanje nečije greške da je neko pogriješio i da neko za to treba da odgovara, to je bitnije", smatra Vuletić.
Advokat Velija Murić, zastupao je bliske srodnike žrtava smatrajući državu odgovornom za stradale i povrijeđene, zbog čega je, kako tvrdi, dužna da im nadoknadi štetu.
"Crna Gora je prema svom uređenom pravnom i državnom sistemu bila organizovana tako da preko svojih bezbjednosnih službi detektuje sve prelete, sva događanja na svojoj teritoriji u ovom slučaju niko nije uzbunio ili pak upozorio murinske žrtve na moguće nalete NATO aviona i ako su itekako strategijski znali da je most na Limu u mjesto Murino veoma važna strateška tačka odnsono najkraći put od Crne Gore do Kosova", rekao je Murić.
U slučaju porodice Manojla Komatine pravosnažno je dosuđena naknada štete od 69 hiljada eura, koja je toj porodici i isplaćena 2013.godine. Nakon toga je međutim, Zaštitnik imovinskopravnih interesa podnio zahtjev za reviziju i povraćaj novca.
Dok su ga nižestepeni sudovi odbili, našavši da je smrt civila nastala izvršenjem teškog djela protiv opšte sigurnosti, za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, pa su primjenili privilegovani rok zastarjelosti od deset godina, Vrhovni sud je zauzeo stav kako se u ovoj parnici ne može utvrđivati postojanje krivice, pa samim tim ni duži rokovi zastarjelosti .
Nakon ovoga, nijedna porodica nije ostvarila pravo na obeštećenje. Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, koja je dugo godina pratila ovaj slučaj ističe da je Vrhovni sud zauzeo stav na štetu žrtava.
"Parnični sud je kao prethodno pitanje rješavao postojanjem krivičnog djela, da bi produžio rok zastarjelosti, međutim time se suprotstavio Vrhovni sud jednom po meni vrlo kontroverznom odlukom da parnični sud nije nadležan da utvrđuje postojanje krivičnog djela čak ni u svrhu odlučivanja o roku zastarjelosti. Mislim da je ovaj kontraverzan stav apsolutno na štetu žrtava koji su doživjeli veliku tragediju", ističe Gorjanc Prelević.
Porodica Komatina, teško je razočarana zbog činjenice da je država učinila sve da porodicama žrtava odmogne, umjesto da im pomogne.
"Ona je prije samog početka tog postupka činila sve da nas demotiviše, da krenemo u taj proces, a kasnije kad smo došli do tog procesa sve su uradili, sva pravna sredstva moguća iskoristili kako bi se ta tužba odbacila", kaže unuk stradalog Manojla, Bojan Komatina.
Obeštećenje bi zato morala da reguliše nova Vlada barem kroz vansudsko poravnjanje kao što je to bilo u nekim sličnim slučajevima, zaključuju u Akciji za ljudska prava.
"Međunarodno pravo i domaće pravo bliske srodnike žrtava teških kršenja ljudskih prava i povreda međunarodnog humanitarnog prava dakle ratnih zločina smatra žrtvama i oni imaju pravo na naknadu štete", pojasnila je Gorjanc Prelević.
Ona podsjeća da je država od 2012-2015. godine platila preko 71 miliona eura za troškove suđenja u izgubljenim sudskim sporovima i da je pola miliona, za odštetu porodicama stradalih i povijeđenih Murinjana, najmanje što može da učini nakon toliko vremena.
Bonus video:
