Sezonski radnici najčešće se susrijeću sa ugovorima o privremenim i povremenim poslovima i ugovorima o djelu, mada se problem koji poslodavci imaju uslijed povećanog obima posla može riješiti ugovorom o dopunskom radu, objasnila je u Bojama jutra advokatica dr Nina Radulović.
Ona je kazala da pravo ne poznaje termin sezonski radnik, već da je to kolokvijalni termin nastao iz potrebe poslodavca.
Povećan obim posla, dodaje Radulović, može se pokriti preraspodjelom radnog vremena.
"I naravno imamo varijantu da se zaključuju ugovori o djelu. Ukoliko nema dovoljno radne snage na našem tržištu rada ona se uvozi tako da imamo rešenje ovog problema. Ugovori o djelu zaklučuju se na maksimum 120 dana, a ugovori o dopunskom radu do polovine radnog vremena", rekla je Radulović.
Podsjetila je da ugovor reguliše međusobna prava i obaveze između ugovornih strana, te da je svako ko se ne pridržava toga što je u njemu napisano u povredi ugovorne obaveze.
"Ugovori o privremenim i povremenim poslovima i dopunskom radu su ugovori koji podliježu socijalnom i nekada zdravstvenom osiguranju. Sada kada imamo Evropu sad to nije zakonski usaglašeno u tekstu, ali je suština da iako niste stalno zaposleni imate pravo na socijalno osiguranje", navela je Radulović.
Kao primjer dobre prakse kojom se rješava nedostatak radnika Radulović navodi preraspodjelu radnog vremena.
"Ljudi rade više, rade duže ali zato u nekom mrtvom dijelu godine rade kraće. Radni sati se puluju da se dobije godišnji prosjek. Naravno moraju se poštovati pravila o maksimalnom radnom vremenu", rekla je ona.
Bonus video:
