Popusti u buticima i prodavnicama kozmetike, cvijeće, besplatno piće u kafiću... Još jedan osmi mart u Crnoj Gori, umjesto datuma koji simbolizuje borbu za prava, obilježiće se kao onaj jedan dan u godini kada se, po opšteprihvaćenom mišljenju, ženama treba ugađati. Građanke, makar one sa kojima smo razgovarali, ne smatraju međutim da su im, zbog pola, ugrožena prava.
"Imam možda čak i veća, zato što su muškarci uglavnom džentlmeni prema ženama, i sad kad bih mogla da biram, prije bih bila žena nego muškarac", kazala je jedna od prolaznica u Podgorici.
Druga je dodala da nije "doživjela baš nikad tako neku situaciju da ostanem povrijeđena, da mi bude uskraćeno neko pravo zato što sam žena".
Istraživanja, pak, pokazuju da su ženama u našoj zemlji, upravo zbog pola, neka prava ili uskraćena ili neravnomjerno dostupna u odnosu na muškarce.
Neke od problema pokušala je osvijetli Skupština Crne Gore i NVO Centar za ženska prava, tokom panela pod nazivom "Na ravne časti – ravnoteža između privatnog i poslovnog života".
Predsjednica Skupštine Danijela Đurović je kazala da "iako uspješnije u obrazovanju, što potvrđuje podatak da žene u Crnoj Gori završavaju 67 od ukupnog broja specijalističkih, i 61 odsto od magistarskih studija, one ipak čine 44 odsto zaposlenog i aktivnog stanovništva i zarađuju manje. Samo njih 31 odsto će biti na najbolje plaćenim poslovima, dok će čak dvije trećine obavljati najslabije plaćene poslove".
Pored odavno prepoznatih problema, poput nasilja, ekonomske zavisnosti, mizigonije, seksizama i govora mržnje, koji godinama tinjaju u crnogorskom društvu, jedan od ključnih, o kojima se gotovo i ne govori, je problem usklađivanja porodičnih i poslovnih obaveza. U našoj zemlji, što potvrđuju i istraživanja, podrazumijeva se da teret kućnih poslova pada na ženu.
"Kako istraživanje UNDP pokazuje, žene u Crnoj Gori provešće deset godina života obavljajući neplaćeni kućni rad", naglasila je Đurović.
Maja Raičević iz Nevladine organizacije Centar za ženska prava je istakla da, "u Crnoj Gori tržište rutinski eksploatiše ženski rad, bilo da se radi o nedovoljno plaćenim zaposlenim ženama, feminizacijom pomagačkih profesija ili o stalnom oslanjanju na neplaćeni rad žena u kući. + Mnoge žene i dalje vide neformalni rad u kući i poslove brige kao svoju očekivanu ulogu, i tako je i prihvataju".
Evropska unija, međutim, radi na tome da se to promijeni. Od prošle godine na snazi je direktiva koja utvrđuje minimalne standarde za očinsko, roditeljsko i starateljsko odsustvo i uspostavlja dodatna prava, kao što je pravo na traženje fleksibilnih radnih aranžmana.
Ambasadorka Evropske unije u Crnoj Gori Oana Kristina Popa, kazala je da "istraživanja koja pokazuju da, u prosjeku, globalno, žene obavljaju 75 odsto ukupnih neplaćenih poslova njege, uključujući brigu o djeci, brigu o starima, kuvanje i čišćenje, te da su žene u dvostruko većem riziku od gubitka posla. Neki će reći da je to naša kultura ili naši običaji. Međutim, možemo promijeniti kulturu i običaje u svim našim društvima, sa pravim zakonima i pravim uzorima".
Prava promjena ipak ne počinje zakonom, već stavom. Kad sledeći put upalite mašinu, raširite veš, očistite prašinu zapitajte se da li se zaista to podrazumijeva samo jer ste žena, ili bi kućni poslovi, kad se već ne plaćaju, trebalo da budu podijeljeni na ravne časti.
Bonus video:
