Predah na klupi, kupovina, šetnja, pa čak I kafa u bašti, u Nikšiću su nezamislivi bez nezvanih gostiju.
Kako se problem pasa lutalica godinama ne rješava, na njihovo prisustvo Nikšićani su morali da se naviknu.
"Pas je čovjekov najbolji prijatelj, ali ipak mislim da ih ima previše u Nikšiću. Voljela bih da ih ima manje. Da ljudi uzimaju svoje pse, da ih ne ostavljaju", kazala je jedna od prolaznica.
Jedna od građanki je kazala da je navikla, "čini mi se, ali kad sam s malim djetetom onda nisam navikla. Da je veći, pa da ga pustim do prodavnice ili negdje, pogotovo u nekim djelovima grada, ne osjećam se sigurno".
Za bezdome pse koji lutaju gradom nema nedostupnih mjesta, pa nerijetko svraćaju čak I u zdravstvene ustanove.
Direktorica Doma zdravlja Nikšić Vera Bulatović je kazala, "mi imamo senzorska vrata i nije teško ući, a svi traže toplinu I prihvatilište. Za sad smo to riješili uz pomoć opštinskih službi I od tada nemamo problema. Zvaničnih pritužbi nismo imali, ako je bilo nekog negodovanja onda je to bilo između sebe, jer su se svi navikli na prisustvo lutalica u Nikšiću".
Azil za pse postoji već osam godina, ali ne daje rezultate. Trenutno je utočište za šezdesetak pasa, a širenje kapaciteta za 20 mjesta, kao I formiranje takozvane slobodne zone na drugoj lokaciji, koje najavljuju iz opštine, neće značajnije popraviti stanje na ulicama, jasan je upravnik azila.
Upravnik nikšićkog azila za pse Goran Đurišić upitao je, "rješava li to problem? Ne, nažalost ne. Radi se na tome da se obrazuje jedna slobodna zona, ali neće ni to riješiti problem. Tu će moći 30-40 pasa, ali se nadam da će proraditi svijest građana na udomljavanju".
Godišnje se odavde udomi najviše dvadesetak pasa, a da bi azil imao protočnu ulogu poželjno je da ih toliko bude na mjesečnom nivou. Svjestan koliko je to nepopularno, Đurišić kaže da bi situaciju promijenilo uspavljivanje pasa, što se za razliku od azila u drugim gradova u nikšićkom ne radi.
"Agresivni pas po pravilu treba da se dovede u karantinski dio I ukoliko se ne socijalizuje onda se vrši eutanazija. A drukčije ne, trenutno ne", istakao je Đurišić.
Ono što prethodna lokalna uprava nije uspjela da spriječi, ne ide od ruke ni aktuelnoj. Psi se na rubovima grada I pod okriljem noći čoporativno dovoze iz drugih gradova, a sve to promiče policiji I komunalnoj policiji. Od njih su, ističe Đurišić više puta tražili da to spriječe.
Đurišić je dodao i da se "dovoze sa primorja psi. To se zna, nema šanse da ih može biti u Nikšiću ovoliko, a toliko ih je sterilisano I kastrirano. Na tim sastancima sa UP I načelnikom komunalne policije predloženo je da se postave kamere ili patrole. Da se zaustavlja svako pik ap vozilo, kombi".
Iz policije nam na ovu temu nijesu obezbijedili sagovornika.
Imajući u vidu da se za proteklih pet godina iz opštinske kase odlilo čak milion I po eura za odštete zbog ujeda pasa lutalica, jasno je da bi nadzor I kontrole morali da se uvedu.
A dok su prošlogodišnji Dan opštine - 18. Septembar nadležni svečano proslavljali hvaleći se učincima, ovaj Nikšićanin im je tražio da riješe problem lutalica.Vrlo je vjerovatno da će i za pola godine ova molba ostati neuslišena.
"Zaklao me pas prije mjesec I po dana. Kad bi uradili u tom dijelu nešto, da se to riješi, građani bi stvarno bili zahvalni", kazao je Nikšićanin.
Bonus video:
