Među zelenim brežuljcima Reževića, gdje se planine dodiruju s morem, sačuvana je tragična ljubavna storija…
Iza imena Skočiđevojka, malog mjesta nadomak Budve, krije se priča o jednoj Ruži.
"Riječ je o jednoj tragičnoj djevojci, Ruži, koja je eto se zavjetovala i bila zaljubljena u Stevana Kaluđerovića, i nažalost pošto je bila u porodici gdje je imala jednu, to je već bajkovito, zlu maćehu koja je htjela da prekrši i nije joj bila po volji ta ljubav, tu su radile razne klevete, Stevan je otišao na mletački brod, na prevaru je prevučen tamo, i tamo je nažalost ostao, njega je praktično ona čekala. U međuvremenu, nju su na silu htjeli da udaju za drugoga, Rada Kovača, što je opet sve aranžirala njena maćeha Marija, i oni su je uveli u jednu zasjedu, kad je krenula ka Budvi, tu je prestrašena da je ne bi oteli, odlučila da eto se žrtvuje za svoju ljubav, ako već ne može da ostvari to što joj je bilo na srcu, onda se ona opredijelila za jednu tešku smrt", objašnjava istoručarka umjetnosti Lucija Đurašković.
Priča o Ruži i Stevanu potiče iz 15. vijeka, ističe Đurašković i dodaje da je o ovoj ljubavi pisao veliki hroničar crnogorske i primorske istorije, Stefan Mitrov Ljubiša.
"Postoje podaci da svi oni koji su učestvovali u tome su vrlo loše završili kasnije, to je iznio upravo S. M. Ljubiša. Stevan koji je bio vjerenik Ruže on je kasnije primio islam, silom prilika, jer je uspio da pobjegne sa te mletačke galije gdje je bio zarobljen. Primio je islam i bio poznat kao Skender paša, kasnije kad se vratio u ove krajeve i kad je čuo šta se desilo sa Ružom on je doživio užasan slom, na kraju ga je spasio iguman manastira Ratac, koji ga je odvedeo u Hilandar i on je ponovo primio pravoslavnu vjeru", kazala je Đurašković.
Simbol hrabrosti i otpora, ljubav Ružina i Stevanova, nije dovoljno turistički valorizovana, smatra istoričarka umjetnosti, što dokazuje tek poneki turista koji se zaustavi kraj table Skočiđevojka.
"Uči nas priča riječima sa kojima završava sama pripovijetka, to su upravo riječi Ruže, dok je eto se spremala na taj tužni korak, ona je zadnje što je progovorila rekla "Iako ste i bolji i jači Bog je vrh sviju", i taj epitaf stoji i na spomeniku S. M Ljubiše u Budvanskom parku", ispričala je Đurašković.
I dok godine prolaze nošene vihorom vremena, priča o Skočidjevojci prenosi se s koljena na koljeno. I nije Ruža samo lik iz zapisa, ona je duh ovog kraja, njegovih mora i brda, i ljubavi koja ne zna za razlike.
Bonus video:
