Kroz dim i plamen, tamo gdje se hrabrost i strah susrijeću - već dvije godine, Martina Roćenović dio je Službe zaštite i spasavanja.
Iako od malena nije sanjala da postane žena vatrogasac, ističe da voli svoj posao.
"Željela sam da budem vojnik, znate i sami i ovo je uniforma, sad mogu slobodno da kažem nijesam se pokajala ni u jednom momentu što sam došla da radim ovaj posao, jer ovo je jedan jako human posao, đe vi konstanto pomažete ljudima, pomažete životinjama, pomažete svim građanima", kazala je Roćenović.
I mada nije jedina žena vatrogasac, Martina kaže da građani različito reaguju kada je vide.
"Reakcije građana su prije bile 'okle žensko, okle ti' kao da sam s Marsa pala, kao da sam pala s neba, ali vidim da se navikaju. Ja volim kad se ljudi iznenade jer vidim da im je milo, sad je toga manje, sad su me već navikli".
Svaka uniforma nosi svoju priču pa Martina ističe da je po prvi put osjetila teret odgovornosti na terenu.
"Svakodnevno se susrijećemo sa rizičnim situacijama, za mene kao početnika svaka intervencija je imala neku težinu, neki značaj, đe sam i naučila mnogo toga jer vi znate i sami da kroz posao i praksu najbolje se tako uči, najbolje stičete znanje i iskustvo, zahvaljujući mojim kolegama svakodnevno učim neke nove stvari, danas sam baš bila prvi put od mog stalnog radnog odnosa, na jednoj intervenciji, udes, prvi put sam i to doživjela, i mogu reći da nije bilo svejedno", priča Roćenović.
Dok ponosno nosi šlem navodi da početak nije bio lak.
"Ja sam tražila ravnopravnost, težim ka tome da uvijek radim sve kao i oni, ali sam ja uvijek sa njihove strane pošteđena, možda zeru manje nego oni, ali ja mogu uvijek da imam neki udio, trudim se da uvijek dam sve od sebe".
Martinino djelo oblikuje zajednicu. Njena posvećenost i požrtvovanost zalog su za sigurniju budućnost, zato djevojkama poručuje:
"Da su dobrodošle, da meni, kao koleginici pomognu da srušimo predrasude da žena ne može da radi ovaj posao".
Bonus video:
