Jednoga dana, na času jezika i književnosti, učiteljica je saopštila da je otvoren konkurs za dječiji festival na temu 'Mama je glagol od glagola raditi'. Takođe, saopštila je i to da možemo napisati poetski ili prozni tekst, i učestvovati na istom. Zamislio sam se na tren i zapitao 'A šta ja da pišem?' Jedino su ostala sjećanja…
Riječi Nenada Bojića, učenika trećeg razreda Osnovna škola "Vojin Čepić" iz Kolašina, slamaju i najtvrđa srca.
Njegov sastav na temu “Mama je glagol od glagola raditi” osvojio je prvu nagradu nikšćkog “Zahumlja” povodom 8. marta, na koji je pristiglo preko 400 radova učenika svih crnogorskih osnovnih škola. Nenad skromno kaže da nije očekivao ovakav uspjeh.
"Ja sam samo razmišljao o tome kako bi mogao sve to da napišem, onda mi je palo na pamet da nemam majku i onda sam na tu temu napisao".
Pisao je iz srca i duše, onako kako samo djeca znaju.
"Ja sam se osjećao prelijepo, osjećaj je bio najbolji", kaže Nenad.
Može li da se poredi sa nečim taj osjećaj?
"Ne".
Glas mudrosti i podrške malenom Nenadu je i njegova učiteljica Darka Bošković koja ističe da talenat za pisanje pokazuje od prvih dana škole.
"Kreativan, učenik kakvog bi poželjela svaka učiteljica, vrijedan, odgovoran, on često i meni daje neke ideje kako bih nešto mogla da uradim, predloge kako da mi čas učinimo boljim, šta mi to možemo da radimo, često mi kaže učiteljice pročitao sam to i to, ispriča, ja sam sa njim baš zadovoljna i samo želim da tako nastavi", istakla je Bošković.
NE PROPUSTITE
Ni njegovi drugari iz razreda ne kriju radost zbog Nenadovog uspjeha.
"On je najviše ovdje, i najviše radi, najviše priča sa mnom. A sastav mu je dosta lijep, i ako bude i druge godine opet da pobijedi", rekla je Nenadova drugarica iz odjeljenja Andrea Mučalica.
Osim što lijepo piše, Andrea kaže da je Nenad uvijek spreman da pomogne.
"On iz matematike meni pomaže, ja njemu iz crnogorskog".
Znači dopunjavate se?
"Da".
To je pravo drugarstvo, znamo li mi odrasli šta je pravo drugarstvo i kako da se ponašamo?
"Ako pomažete jedni drugima onda da".
Željan novih znanja i druženja, Nenad vrijedno pomaže i kod kuće, ocu i stricu.
"Pa oni kad nešto rade, oni mene zovnu da im pomognem i ja uvijek dođem, nikad mi se nije desilo da kažem da ne želim, nikad mi to na pamet nije palo", priča Nenad.
U čemu im to najčešće pomažeš?
"Kad treba jagnjad i ovce da zatvorimo, najviše im tada pomažem", kazao je Nenad.
Nenad Bojić, glas srca i tanane emocije, sanja da jednog dana bude arhitekta, a do tada će, obećava nastaviti da piše i mašta kako bi nas podsjetio na čaroliju ljubavi i djetinjstva. Za kraj, ima i poruku za velike i male...
"Želio bih sve svoje drugare da pozovem kod mene da ih naučim da pišu i da manje vremena provode na ekranima", zaključio je Nenad.
Bonus video:
