U četiri manastira pod zaštitom države gradilo se na divlje, svjedoči dokumentacija Uprave za zaštitu kulturnih dobara. To su Duga - Bioče i Ćelija Piperska u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske (MPC) te Župa i Kosijerevo, Eparhije budimljansko-nikšićke.
Mitropolija ne negira da je radove izvodila bez građevinske dozvole, ali nudi pojašnjenje.
"Sudaraju se dva koncepta. Jedan je da se ništa ne dira, eventualno da popravi krov ako prokišnjava, da se popravi oluk, zakrpi rupa na prozoru ako je potrebno, i drugi koncept koji ima ideju da revitalizuje te objekte. Neki od tih manastira su, na primjer, služili kao štale. I komisija koja utvrđuje sada stanje kulturne baštine, utvrđuje da je neko nešto devastirao tako što je očistio štalu od kozjega izmeta ili nešto slično, i naravno učinio neke radove, da bi priveo namjeni taj objekat", kazao je Igor Balaban iz Mitropolije crnogorsko-primorske.
"U Zakonu o kulturnim dobrima, jednostavno, on propisuje da se u integritet kulturnog dobra može ući isključivo sa konzervatorskim projektom, ovjerenim od strane Uprave za kulturna dobra i nikako drugačije. Sve ostalo što se radi na kulturnim dobrima van ovoga dijela, sve pripada procesu devastacije", istakao je Mirko Mijanović iz Centra za konverzaciju i arheologiju.
Eparhija Budimljansko-nikšićka decidno je odbila da za Televiziju Vijesti govori o nelegalnoj gradnji koju sprovodi više od 20 godina.
Državna komisija još davne 2004. konstatovala je divlju gradnju u ova četiri manastira, a kada je krajem 2022. i početkom 2023. Uprava ponovo kontrolisala manastire, umjesto prvobitnog izgleda, zatekla je dodatno sagrađene objekte, zbog čega u svom rješenju konstatuje da su radovi ugrozili zaštićeno kulturno dobro te naložila njihovo rušenje i restauraciju.
"Isti su umanjili kulturne vrijednosti kutlurnog dobra, autentičnost, integritet, osobenost, arhitektonsku i kulturno-istorijsku vrijednost i značaj starosti dobra", rekli su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
A gradilo se nemilice: dozidane su i proširene crkve i stari konaci i izgrađeni novi kao i savremene garaže, suvenirnice, ekonomski objekti, palionice svijeća i balkoni.
Istovremeno su rušeni zidovi oko manastira i krovovi te mijenjane ploče. Obaveza Mitropolije i Eparhije je bila da pribave građevinske dozvole a zatim se obrate Upravi za zaštitu kulturnih dobara i zatraže saglasnost. To se, međutim, nije desilo.
"Nakon posljednjeg uvida u stanje kulturnih dobara za koje je donijeto Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, utvrđeno je da su radovi obustavljeni, ali nije pokrenuta procedura za vraćanje kulturnih dobara u prvobitno stanje", kažu iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Na rješenja Uprave, Mitropolija je podnijela žalbu Upravnom sudu. Osporavaju kompetencije, nadležnost i namjere Uprave i kažu da joj se nisu obraćali jer manastiri možda i nisu kulturna dobra.
"Sami zakon o zaštitu kulturnih dobara nije najsrećnije urađen. Sama Uprava za zaštitu kulturnih dobara već preko deset godina nije ispunila zakonsku obavezu iz prvobitnog Zakona o zaštitu kulturnih dobara da donese rješenja, da završi revalorizaciju kulturnih dobara i da donese rješenja o utvrđivanju statusa kulturnog dobra", kazao je Balaban.
Uprava odgovara da, iako je pravna kategorija spomenik kulture zakonom iz 2010. godine preimenovana u kulturno dobro, zaštita nijednog trenutka nije dovedena u pitanje. Dodaju još da, sve i da zakon nije promijenjen, crkva nije obezbijedila čak ni građevinske dozvole, koje sa ovim zakonom nemaju veze te konntinuirano gradi bez saglasnosti državnih organa.
Osim što su nelegalnom gradnjom ugrozile autentičnost zaštićenog kulturnog dobra, mitropolija i eparihija su takođe bez dozvole i angažovanja stručnjaka, izvodili radove na unutrašnjosti manastira. Ministarstvo prostornog planiranja i građevinska inspekcija uprkos obećanjima, TV Vijesti nisu odgovorili na pitanja u vezi nelegalne gradnje SPC i zašto je nisu spriječili.
Bonus video:
