Koliko često lažemo sebe i druge, da li to činimo da bismo zaštitili voljene osobe ili sebe?
Pred tivatskom publikom sinoć je odigrana predstava Laž, sedma takmičarska u ovogodišnjoj selekciji Purgatorija.
Ovo je bila prilika da sa Milošem Bikovićem popričamo o samom procesu stvaranja predstave, istinama koje se kriju iza laži.
"Nesposobnost da se suočimo sa tim ko smo, čini da lažemo sebe često, a i druge. Ukratko, vi projektujete neku sliku o sebi i niste sposobni da prihvatite ko ste, jer bi to zahtijevalo da mnogo radite na sebi. Niste spremni sebi to da priznate, i onda lažete. Zanimljivo u ovom komadu što junaci svi lažu, i to klupko se polako obmotava, obmotava se dok se kao ljušćenje luka ne dođe do praznine", navodi Biković.
O ulozi pozorišta Miloš Biković kaže:
"Kako vrijeme ide, shvatam da sve manje i manje toga imam toga da kažem, sve manje i manje dajem pravo sebi da govorim. Sa druge strane, mislim da i kroz pozorište kako se mijenja moj pogled na svijet, tako se i moja uloga i moj pristup pozorištu mijenja, i mislim da treba više radom da se govori nego riječima".
Biković kaže i da se u Crnoj Gori osjeća kao kod kuće.
"Za Crnu Goru veže me svašta nešto, od nekog malo daljeg porijekla, mi smo toliko izmiješani, tako da je meni o Crnoj Gori teško da razmišljam kao o nekoj drugoj zemlji, drugom narodu, ja sam cijelo detinjstvo, svako ljeto dolazio ovdje. Tako da je Crna Gora za mene nešto što osjećam kao svoj dom, i osjećam se lijepo, i svaki put kad se vratim ne osjećam se kao da idem negdje, već kao da dolazim kod svojih rođenih".
Bonus video:
